Pozdrav, trebam savjet. Imam prebivalište u Gorskom kotaru, boravište u Zagrebu. Lovačke puške držim na prebivalištu kod roditelja, ali iduće godine morat ću promijenit prebivalište na Zg zbog upisa klinca u vrtić. U Zg nemam uvjete za čuvanje oružja i žena je kategorički protiv da držim puške u stanu, što razumijem. Ali kod staraca više neću imat prebivalište. Oni nisu lovci, tako da puške ne mogu odjavit i prebacit na njih. Garažu ili radionu u Zg nemamo. Od frendova nitko se ne bavi lovom, ovih malo što jesu otišli su van, pa ne mogu ni na njih privremeno prepisat.

Što napravit u ovoj situaciji? Puške ne želim prodavat jer su mi prirasle srcu, a za par godina bi opet intenzivnije išao u lov. Dal neka oružarnica u Zg nudi uslugu čuvanja oružja, koliko je to pouzdano? Lovačka društva možda?

Bilo kakav savjet je dobrodošao.

Mislim da ti zakon daje samo 2 opcije: čuvanje u objektu prebivališta ili dat nekome drugome (tko ima oružni list) da ti ga čuva kod sebe. Sad za detalje i procedure nisam siguran.

Ja ne razumijem.

Nemam ništ pametno sa savjetovat jer sam u suprotnoj situaciji od ove, tj. moja me tjera da idemo na strelište, ali ja bih se za početak probao izborit za sebe Kad si pravi ljubitelj oružja, ono ne ide samo tako lagano iz ruku... Ako se objasni situacija, odnosno da će se oružje i streljivo čuvat pod ključem i da nema teoretske šanse da itko drugi ima pristup do toga, mislim da se može dosta toga postići.

Mislim da mi se već lagano povraća gledat frendove kako odustaju od hobbyja, prodaju oružje, čuvaju ga kod mame, zato jer im cura ili žena neda da ga drže u stanu.

Kuda ti ,tu i oružje.
Nema nikakvoga razloga za nešto drugo.

Postoje situacije gdje demorkacija u obitelji ne pomaze.
Supruga se moze ne slagati da imas oruzje nepropisno cuvano, ali ako je zakljucano onda je to tvoja osobna stvar.

Kupi neki sef, uglavi ga u ormar da bude diskretan, i puske donesi sa sobom.

Zauzmi se za sebe.

U braku bi trebali biti jednaki.

KLjucna rijec je TOLERANTNOST.

Kljucna rijec je suzivot.


Od prijatelja i osobnih situacija znam da ja kazem nekome.

"Ne mogu ic jer cura ne zeli da idem"

Nitko ne bi reagirao na to.


Da moja cura kaze.

"Ne mogu ic, decko mi ne da da idem"

Svi bi vristali kak sam zlocest decko jer joj ne dam da negdje ide. Ovo je samo primjer kolko diskriminacije ima.

Silvije,nešto me zagolicalo....
Kažeš da žena nikako ne želi oružje u stanu,a ti kažeš da ju razumiješ...???
Što konkretno razumiješ u tom njenom stavu...?
Kako?
Zašto?

Pokazao ovo ženi da dokažem da su diskriminatori. Nisam uspio. Objasnila da niti jedna žena nikada ne bi rekla prijateljicama da joj muž neda na kavu. Sramota ih to priznati. Sve će drugo slagati ali to neće nikada reći.

Drugi je to mentalitet od nas muških.

Silvije. I ja sam imao sličnu situaciju. Pa sam našao kutak gdje je ormar "nevidljiv", osobito ženi. Obećao da nikada neće vidjeti ni ormar ni ono u ormaru. Onda se složila.

Danas, kada je shvatila da je to u ormaru u biti samo alat. Hoće da ide sa mnom na natjecanja (čitaj: razgleda turistički grad dok ja pucam).
Ponekad i pomogne nakratko nešto pridržati dok čistim.

Probaj nešto tako. Sretno.

Ljude vec jako dugo uce da su greske nesta krivo, sto nikad ne treba priznat, pogotovo javno.

Umjesto da ih se gledao kao negativna iskustva koja su podloga da se nauci nesta novo.

Zato ljudi stalno ponavljaju iste pogreske jer odbijaju ih priznati i nauciti nesta iz njih.




Od mladjih cura sam dobio dosta ultimatuma i prijetnji tokom godina, stvari koje ni ne zelim pisat na forumu kolko su ogavne kad se kazu naglas.

Sad me zagolicala zadnja rečenica

Ne radi se tu o tome Stargazer. Krivo si pohvatao. To se zove ponos. I tada treba pristupiti oprezno, kao po jajima.
Ponos ima manu, obično se ne vodi razumom pa to treba znati iskoristiti u svoju korist. Tako da vuk bude sit a ovce na broju.

Ako na drugi nacin opisemo brak, to je odnos karaktera u zajednici.
Cesto puta, muskarci su "papucari", koji ne mogu nista bez odobrenja supruge.

Ne kazem da je u ovom slucaju o tome rijec.

Medjutim vrlo cesto je bracna zajedinca matrijahalnog karaktera. (cak i u naizgled tradicionalnim brakovima)
Ako zena ne odobri investiciju, tesko cemo kupiti novu pusku. (ovo se cesto spominje na forumu), ii cemo zamagliti realnu cijenu samo da prodje bez njurganja.
Isto vrlo cesta solucija na forumu.


Ali kad je brak odnos karaktera, onda se stvari desavaju prema afinitetu ALPHA osobe u zajenici.
To moze biti musko, ili zensko, svejedno.

Ja bih u ovom slucaju rekao, puske ide samnom u novu gajbu, i idu u sef, a ti se ne sekiraj oko tog.
Ali to sam samo ja.

Ima jos jedan argument.
Ovo sam ukrao od susjeda, sad je u penziji, prije bio direktor velike firme.

I kaze on meni ovako. zena nesto njurga, djeca nesto njurgaju.
On njih pita ovako.
U zadnjih 20 godina, dok sam ja placao racune, mozete li vi meni reci, da li je vama nesto nedostajalo, jel vam bilo toplo u kuci, jesu racuni bili placeni, jeste imali robu za obuci, jeste li bili gladni? Jel vam sta fali danas?

Takovo pitanje, obicno prekida svaku raspravu.

ovo ja ne razumijem
Najjednostavnije riješenje bi bilo: preseli puške u Zagreb, a ženu preseli kod njenih roditelja
Oprosti na ovakvom odgovoru, ali to si mogao očekivati na takvo pitanje?

Ti si brutalan.
Ja to nisam htio reci javno.

Medjutim, ovo je stvar koja pita politiku svrsenog cina.
Puske i sef u novu gajbu.

Ako stvari funkcioniraju u braku. To znaci:
Racuni placeni, nema ljubavnice, niko se ne kurva, niko nije ovisam o drogi, i niko nema dugove iz kockarnice, onda:
NI JEDNA ZENA NIJE NIKAD POBJEGLA OD PLACENIH RACUNA. (a kamoli zato sto muz ima lovacku pusku)

Puske u novu gajbu, u novi sef. Po svrsenom cinu.
ja ne bih ni otvarao diskusiju o tome.

Bez sile, nema potrebe. To će je povrijediti. Nabijat će ti taj ormar na nos idućih 20 godina. I sve što poželi će dovući pod izgovorom tog ormara. Nikada ga neće zaboraviti.
Zaboravi ponos (ego) i "ja muškarčina razmišljanje", rijetko ponos prati razum, baš rijetko.

Treba biti pametan. Žena se boji, antigun propaganda je napravila svoje. A vjerovatno i razmišlja što će ljudi reći kada vide oružje u stanu.

1. Moraš naći "nevidljivo" mjesto. I radi sebe, ljudi su postali zli.
2. Moraš dobro osigurati da klinac ne može do oružja. Ne samo radi žene, nego i radi klinca i sebe. Ja npr. uopće nemam napunjenih metaka.
3. Onda popričaj sa ženom o lovu, objasni joj što je to. Što to tebi znači, pokaži neke slike. Pokaži pozitivne primjere i izbij tu antigun propagandu iz glave.

Samo pametno i dobiti ćeš taj ormar. I ne samo ormar, otići će i sa tobom u lov, spremati divljačinu....
Ne počinjati sukob tamo gdje ga nema. Nije pametno.

Slažem se sa Jollyem da žena još nikoga nije napustila radi lovačke puške. Ali bome radi sukoba i nepoštivanja jest.

Evo i moj savjet, imam neke godine i mislim da sam pohvatao neke konce

Ovako, imaš na početku prednost. Želiš u lov. A to je odličan početak pregovora npr. možeš reći koliko mesa od divljači možeš donijeti u kuću.
Žene su praktične i vole konkretan rezultat od toga čime se muškarac bavi. Uvijek se zgražaju da muško radi nešto od čega one nemaju koristi

Npr. bio sam sa bivšom tj. sada prijateljicom, na pucanju. Bez obzira što nismo u vezi morala je spomenuti da ništa konkretno nema od mojeg pucanja i da se te pare mogu potrošiti na račune i cipele

Ovo je točno. Slobodno u priču o lovu dodati i uštedu na namirnicama kao i činjenicu da je divljačina jedna od danas rijetkih zdravih namirnica. Vrlo ukusna.

Bokte.. Pitam za konkretan savjet, a vi ste se raspisali o suživotu i braku.

Žena neće oružje u stanu jer je kirurg i vidjela je više prostrjelnih rana nego što će ih itko od nas ikad vidjeti.

+ otkad je klinac psihopat u Beogradu pobio pola razreda, to je samo dodatno potenciralo. Samo teško je objasniti da ne ubija oružje nego ljudi.

Nego, na tečaju za lovca učili su nas da postoje obrtnici (puškar, oružar?) kod kojih se može čuvati lovačko oružje. U Zg nema nijedan takav? Nijedan dućan ne nudi uslugu čuvanja oružja? Lovačka društva?