Danas na HRT3 su prikazali propagandni "dokumentarac" pod naslovom "Amerika, nacija oružja".

Može se vidjeti na HRTi:

Gledam Amerika, nacija oružja (od 20:50) na HRTi.

https://hrti.hrt.hr/api/api/ott/socials ... enceId=hrt


Sent using Tapatalk Pro

Treba li imati neku online pretplatu ili nesto?
Ja ovo ne mogu otvoriti.

Moraš se samo registrirat,meil i password i možeš gledat šta hoćeš..

Koga zanima ova tema, trebao bi procitati i ovo:
viewtopic.php?f=9&t=7676

Postavio sam temu u opcu raspravu, a ono sto je zanimljivo da u malo preko 2 godine, ima preko 6800 pregleda, a PDF je preuzet 230 puta, sto je daleko iznad prosjeka za strucne teme, na podforumima koji su za registrirane clanove.

viewtopic.php?f=9&t=7659

Pogledati i ovo, Evropska praksa.
Ceska:
https://www.youtube.com/watch?v=nU_G3XCRBCE&t=9s
https://www.youtube.com/watch?v=sVJWfj8B-Zo

Austria
https://www.youtube.com/watch?v=S_uElRX76jA

Svicarska
https://www.youtube.com/watch?v=wnBDK-QNZkM

Ukraina, i efekti na Evropu:
https://www.youtube.com/watch?v=wWdn6_ayqD8

Finska
https://www.youtube.com/watch?v=8lCYYvWc8Jo

Bome su se potrudili u ovom dokumentarcu, uspjeli su nać sve sugovornike koji su: "samo zabrana zabrana i zabrana, za sve je krivo oružje, da nema oružja svi kriminalci bi postali humanitarci"

Očekivat ozbiljan dokumentarac na tu temu je neozbiljno, ako ništa drugo zbog komunjarskih tendendencija većine dokumentarista. Ništa čudno s obzirom na to da je na govornici u Saboru RH zastupnica Benčić tražila jaču kontrolu u RH, zato što je u susjednoj nam zemlji, i to onoj za neovisnost od koje smo vodili krvavi rat jer pripadamo drugom kulturnom krugu i vrijednostima, maloljetnik počinio pokolj u školi.

Nisam baš pratio te izjave, to je sigurno rekla čisto politički da nešto kaže, boli nju kifla za oružje nit zna šta je to...
To je ono kad osoba koja ne zna nabrojat ni uvjete za posjedovanje vatrenog oružja u Hr izvali da treba "pojačat restrikcije",
mislim ti ljudi bi i lov zabranili da mogu, koristeći populizam na razini osnovne škole.

Radi se o ljudima koji će nonstop pljuvati po policiji kao korumpiranom, nesposobnom i primitivnom organu, ali ujedno i matraju da bi jedino policija trebala biti naoružana. Da ne idem dalje sa kontradikcijama u argumentima hoplofoba.

Lov se nece zabraniti, tako skoro, barem ne u EU i susjednim zemljama.

- Evropske zemlje imaju najstariju tradiciju organiziranog lovstva, kroz povijesne zapise
- Lovstvo je studijski program na fakultetu, baziran na modernim znanstvenim postavkama
- Lovstvo je bilo legalizirano u svim komunistickim zemljama, i istim - post komunistickim zemljama - pa pridjev "komunjara" ne stoji u ovoj temi. To je negativna etiketa, koja vise govori o onom ko ju spominje, nego o onom o kome se spominje
- Lovstvo je uvrsteno na popis kulturne bastine Hrvatske
- Populisticki gledano, HLS - savez, najbrojnija je udruga u Hrvatskoj, brojnija od najjacih stranaka po brojnosti.
- Clanovi saveza HLS su gradjani svih politickih profilai iz svih slojeva drustva

Klasicno streljastvo
- najstariji organizirani sport u Hrvatskoj (prvo streljacko drustvo je zapisano jos 1784 u Osijeku), ne postoji stariji sport u HR, a u Evropi su se drustva osnivala i ranije.
- U Americi, takodjer prva organizirana natjecanja nisu bila iz badmingtona, ili tenisa, nego su upravo bila seoska i gradska natjecanja u streljastvu.
- Klasicno streljastvo je olimpijski sportd prvih modernih olimpijskih igara .

Javna debata kakva god bila, nece se nikad formirati oko zabrane oruzja za sport i lov, jer ima duboke tradicionalne i medjunarodne korijene na ovim prostorima. Politicari mogu davati pausalne (ili nestrucne) izjave o "zabranama" ili "poostravanju" propisa, ali pojmove kao sto su olimpijski sport i tradicionalno lovstvo i kulturna bastina, to visoko profilni politicar, i javna licnost nece nikad reci da se zabrani. To ide vise u domenu marginaliziranih grupa, ili javnih egzibicionista

Dnevno politicka debata, i ona koja je najpristunija na portalima, je ona oko oruzja za samoobranu i kako to regulirati. Drugi dio debate, iako nisam to primijetio u javnosti vec dugo, je poluatomatsko oruzje, ili kapacitet spremnika. Ovo su teme, koje se mogu ocekivati u buducnosti.

I u Srbiji, ako cemo gledati kao primjer negativnog politickog spina, moratorij na oruzje je popustio prvo i upravo za oruzje za lov i sport, nakon nekoliko mjeseci. Moje je misljenje da vecina stanovnistva nije u HR polarizirana oko ovih problema, i zapravo je indiferentna. Tako da javni politicki diskurs i nije dublji od povremenih izjava ili reakcija na dnevni tisak, koje se u par dana brzo zaborave.
Uzgred budi receno, restrikcije zadnjih 15 - 20 godina nisu niti dolazile u zakon radi pritiska javnosti, vec upravo suprotno, pritiska izvana, kroz uskladjivanje sa EU direktivama.

Ne znam di sam ja to spominjao lov u cijeloj ovoj priči. Kad kažem komunjare, onda mislim društveno liberalni segment društva koji obožava centraliziranu državu, ne vjeruje u individualno pravo na samoobranu, a testosteron općenito smatra radioaktivnom tvari. Tolerirati će lov, donekle (ima tu i vefanska frakcija istih), ali ideja da netko ima 'oružje za rat' , e to smije samo država jer, eto više vjeruju državi nego vlastitom susjedu jer je on primitivac i krajnji desničar.

Etiketiranjem ne postizes nista, samo mozes postici argumentiranim stavom.

Pri kraju dokumentarca je čovjek lijepo rekao zašto drugi amandman jamči pravo na oružje svakome građaninu i čemu to služi.

Nažalost si u krivu. Prvo, etiketiranje funkcionira. Nažalost, dovedeni smo u situaciju da ako imaš stavove koju su malo lijevije od Mao Ce Tunga automatski bivaš etiketiran krajnjim desničarom (kao da je u demokratskom društvu cijeli jedan pravac nelegitiman), fašistom, kompleksašem malog penisa, kućnim nasilnikom itd. Etiketiranje nazad, naravno, boli jer moderna ljevica nije u stanju podnijeti da netko uzvraća istom mjerom, naročito ako je etiketa kojom uzvraćaš utemeljena na istini. Istina ih boli.
Argumentiran stav tu ne pomaže iz jednostavnog razloga što argumenti za kontrolu oružja nisu doneseni temeljem logičkog procesa nego su bazirani isključivo na emocijama, konkretno, na strahu i krajnjoj nepovjerenjui spram bližnjeg.

Tocno je da se negativni stavovi u ovim temama donese emotivno, ili iracionalno.
Medjutim, te ljude, koji tako govore, i tako neces promjeniti. (Etiketiranjem, ili bez njega)

Ovaj podfurom je javan, moze ga citati ko kod otvori ovu stranicu i ne mora biti registriran clan foruma. (o drugom amandmanu imali smo do danas 6900 otvaranja, sto nije tipicno za podforume za registrirane clanove foruma. To znaci da su temu o drugom amandmanu vecinom otvarali ljudi iz opce populacije.)

U drustvu ima barem 80% populacije koje needucirano o struci ili indiferentno prema problemima struke.
To i nije neobicno. Ne moze svako biti u svakoj struci.

I kad raspravljamo o ovakvim temama, etiketiranje ne pomaze jer nije racionalni argument.
Ali ako imas argument, koji lezi na nacelima struke ili dobre prakse, a to citaju onih 80% gradjana koji nisu ni za - ni protiv, ili su indiferentni - educiras njih.
O tome je rijec. Educiras javnost, barem one koji zele nesto nauciti.

Općenito, u zadnjih 20 godina, kako su radikalne društvene promjene donošene? Tako da radikalna lijevica nešto zahtijeva, pa to ne dobije odmah, pa onda proziva protivnike za - fobije, rasizam, šovinizam, ismijava ih, i na kraju emocionalno ucjenjuje. Nažalost, ne vidim da je argumentirano iznošenje stavova ikako zaustavilo navalu 'progresivizma'.

Za ovu temu, uopce ne traba spominjati radikalne drustvene promjene. Hrvatska politika se vec dugo vrti oko umjerenog desnog centra, i umjerenog lijevog centra - recimo to tako, a oboje su u narativu i nastupu ogranicene EU pravnom bastinom i regulativom. Obje politicke opcije su pro Europski orjentirani.

Ako te zaista zanima ova problematika, i strategija smanjenja oruzja u zajednici, ovo cak ne dolazi iz EU politickog centra, nego iz Programa Ujedinjenih naroda za razvoj. (UNDP)
Dobar izvor informacija je: Strategije razoružanja u Republici Hrvatskoj u XXI. stoljeću: analiza i rezultati istraživanja
AUtori D. Sanjurjo, K. Kozina pri pravnom fakultetu sveucilista u Zagrebu.
Rad mozes pronaci na:
https://hrcak.srce.hr/

Sazetak:
S obzirom na porast oružanog nasilja na samome početku 2000-ih godina, hrvatsko je Ministarstvo unutarnjih poslova 2007. godine u suradnji s Programom Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP-om) pokrenulo nacionalnu strategiju razoružanja koja je uključivala programe dobrovoljnog prikupljanja oružja, zakonsku amnestiju i kampanje s ciljem podizanja svijesti građana. Od početka primjene ove strategije prošlo je 10 godina te se u radu istražuje kako se strategija razvijala, nastoji se procijeniti njezin učinak te ispitati koliko je strategija relevantna i kakvi su učinci njenih komponenti. Autori analiziraju kontekst primjene strategije i važeće politike u državi te su primijenili nekoliko indikatora kako bi procijenili učinak i rezultate programa. Glavni je zaključak rada da je provedba programa dobrovoljnog prikupljanja oružja pod nazivom „Citizen Alert“ i „Disarmament for Development“, primjena zakonske amnestije i provedba kampanje za podizanje svijesti pod nazivom „Manje oružja – manje tragedija“ imala sveukupan pozitivan učinak na sigurnosnu situaciju u Hrvatskoj. S jedne strane provedba svih ovih aktivnosti pripomogla je znatnom i postojanom padu stope kriminala i nasilja, dok je s druge strane rezultirala prikupljanjem velikih količina malog i lakog oružja, streljiva i eksploziva.

Cesto puta se na forumu spominje, kako se javno unistavalo oruzje u Hrvatskoj, u kojem su sudjelovali i neki poznati politicari.
Sa pozitivne strane, ova praksa je prestala, i bila je zapravo dnevno politicka. Trajalo je vrlo kratko.

Evo sta kaze ovaj rad o tome:
A final element of the awareness-raising campaigns was the public destruction of firearms, which was not a permanent feature but was included in some of its editions. To the best of the authors’ knowledge, there were 20 public destruction events held between 2011 and 2012, all organised by SEESAC, UNDP, and the MoI. The first took place in February of 2011 in the presence of Croatian President Ivo Josipović, while the last was held in October of 2012 and marked the successful destruction of 30,000 weapons recovered through different collection programmes (Dragović et al., 2018, pp. 19–20; SEESAC, 2011; UNDP, 2012).

(rad je na engleskom, jer je drugi autor juznoamerikanac)
Uglavnom, kako je ova praksa unistavanja prestala, (sto je pozitvna stvar, ne unistavati materijalne ili povijesne vrijednosti). nekako iza faze unistavanja oduzetog oruzja - , uskoro se pojavila mogucnost kupnje oruzja (adekvatnog za lov) u trgovini HLS - vjerojatno iz oduzetog kontigenta. Vjerujem da je to konacni ucinak. Nakon tog imali smo sluzbene javne rasprave o novom zakonu o oruzju - vrlo brzo iza donosenja zakona 2012, do novog zakona koji je dosao na snagu 2018, sa pozitivnim izmjenama. Javne rasprave su bile u obliku sastanka koordinacije udruga, i kasnije e savjetovanja.

Uglavnom na ovom radu, imat ces kompletnu pozadinu anti gun strategije. Koju kasnije prihvaca i EU, nakon inicijatora UN.
Ovaj dokument donesen je 2009, u pocetnoj fazi ove politike:
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/slu ... _2855.html

Hrvatska kao novoformirana drzava jednostavno nije mogla ici u drugom smjeru, jer ici u drugom smjeru znaci ne ici u smjeru EU, i zatvarati se u malu zatvorenu drzavnu cahuru nepovjerljivu prema vanjskim politrickim strujama, poput, eto - Srbije (sa Vucicevim moratorijevim na oruzje 2023).

Pozitivna stavka cijelog procesa od najnizeg stanja za vlasnike oruzja 2012, koji sam prikazao prethodnim citatom, do novog zakona 2018 je da ja vidim pozitvne trendove od 2018 na ovamo, a prije svega kroz EU pravnu bastinu, vec smo prije razgovarali o javnim raspravama koje EU pravna bastina trazi za svaki zakon prije donosenja, a danas je to vidljivo u e savjetovanju. Gdje nije rijetkost da dobro sroceni argumentirani komentar bude prihvacen u novom zakonu.
2018 dobili smo legalizaciju ar15, reloading, ljecnicki do promjene zdravstevnog stanja, itd... Nabolji zakon o oruzju do sad. (sto niko od struke do sad nije osporio)
U starom sustavu bez javnih savjetovanja ne bi ovo bilo moguce.

Ja osobno vidim pozitivne trendove, kao i uvijek prisutnu potrebu za javnom edukacijom o kojoj sad pricamo.

Podsjetimo se Vucicevog moratorija. Usporedi sa EU praksom, ili eto, sa Hrvatskom praksom.
https://www.vecernji.hr/vijesti/vlada-r ... li-1677353

Naravno da postize.

Evo ja gledam etiketiranje vec godinama teoreticar zavjere, alt right fanatik, antivaxxer, nacist itd.

Etiketiranje je postiglo najvecu razdjelu u danasnjem drustvu.

Mozda je tako. Medjutim u HR - ne u ovoj temi.
Ekstremni primjer je polarizacija Americkog drustva. I ta polarizacija ne vodi nigdje.

Osobno misllim da u drustvu koje nije polarizirano (A Hrvatsko drustvo oko ove teme nije polarizirano, nego u najbolju ruku indifirentno), ispravni put je tolernatnost, i javna edukacija.

Kad rekoh nase drustvo je indiferentno, nije mi cak ni poznato da kod nas postoji neka udruga ili formalna grupa cija je javna platorma anti gun politika. (osim sto postoje poneke udruge koje su animal-rights, pa su za zabranu lova).
realno govoreci populacija u HR od 2.7% legalnih vlasnika oruzja, ne predstavlja temu za vecinu naseg drustva, a kako znamo lovci i sportski strijelci su uzorni gradjani, koji uglavnom ne stvaraju neki drustveni problem, pa niko o nasim pravima (ili smanjenju naasih prava) ne razmislja - osim nas samih. U vecini lokalnih zajednica stav je ovaj: "susjed mi je lovac, bas me briga imam svoja posla".

Vidi samo popis anti gun grupa u USA. Naravno da se onda stvara polarizacija, ali uslijed toga i potreba za aktivnim radom u javnosti.

https://en.wikipedia.org/wiki/Category: ... ted_States

Nas dvadesetak svakodnevno aktivnih na ovom forumu mozemo o ovoj temi raspravljati u nedogled. Ali, realno, ovo nije tema oko koje se hrvatsko drustvo trese u javnim ili predizbornim debatama. Vecinu mlade i radno sposobne, ili skolovane populacije zanima uglavnom rjesenje vlastite egzistencije, i zbog tog imamo veliki odlijev populacije u strane zemlje i EU zemlje, i ovo je goruci problem naseg drustva. I zapravo se vecina populacije u HR ni ne bavi ovom problematikom. Legalni valsnici oruzja u Hrvatskoj, nisu tema dana.

AKo zapravo analiziramo povremene i rijetke anti gun medijske kampanje u HR koje se javljau nakon povremenih tragicnih dogadjaja iz crne kronike, onda po meni ispada ovako:
Kad je potrebno nesto reci u javnosti, onda su najcesce osobe koje mediji kontaktiraju (nazovimo ih nasi "ambasadori") gosp. Gvozdanovic i Gosp. Franjul, najcesca su lica pozitivnog novinskog ili medijskog narativa. (Bravo decki)

S druge strane, anti gun dnevni novinski napisi uglavnom dolaze od anonimlnih "strucnjaka" koji se pojave jednom u novinama i nikad vise, ili jednostavnog prijepisa senzacionalsitickih naslova stranih medija.

Problem je što anti gun histerija krene momentalno.
Dovoljan je samo jedan eksces sa oružjem i imamo čušpajz.