hr-oruzje.org

Ako točno citiramo ZoL,on nabraja divlju svinju,lisicu i čavku !

A što mislite o karabinu Franchi Horizon u kompletu s Hawke optikom 3-9x50 sto se prodaje u kompletu u našim trgovinama za nesto preko 8 tisuća kn? Na dum dum kanalu je dobro ocijenjena. Za lovca pocetnika s vrlo ogranicenim budzetom koji ne zeli polovnu pusku s upitnim preinakama.

https://www.franchi.com/en/products/hor ... iversario/

Poslano sa mog SM-G998B koristeći Tapatalk

Bio sam svojevremeno otvorio temu, koje novo oruzje danas ne valja?
(jer svi nesto njurgaju na ovo ili ono, na kraju im nista ne valja)

Pa na toj temi nije bilo zakljucka. Niti je identificiran model ili brend puske koji ne valja.
Dakle, bice to OK. (iako nemam iskustva sa konkretnim modelom)
Hawke je srednja klasa optike, bit ce dobro.

U osnovi, sam ces doci do zakljcuka s vremenom. Ne da puska "ne valja", nego je stvar u pojedinim rjesinjima koja ce ti odgovoarati, ili ces htjeti mjenjati, pa ces naci neko bolje rjesenje na nekom drugom modelu. A isto tako, moze ti se pokazati, kao idealno rjesenje.
O preciznosti ne treba ni pricati.

Hvala na detaljnim odgovorima.

Ariel wrote:Srećom je lovački lobi dovoljno jak pa lizatelji mogu samo i dalje kmečati.

jolly wrote: Lovacki savez, (iako mu jos uvijek mozemo naci mnoge zamjerke), u glavnim crtama izveo je dobrih stvari.

Treba malo gledati sto se desava zapadnije, jer mi generalno kaskamo u mnogim trendovima, ali se isto tako oni cesto nesto godina kasnije ipak pojave.

Lovacki lobi moze stititi samo do onog trenutka kada antilovacki sentiment ne pocne donositi vise glasova na biralistu.

Tu je pak bolje gledati trendove nego trenutna stanja ako zelimo nagadjati buducnost. A trendovi idu prema sve vecoj osjetljivosti prema zivotinjama i zastiti istih i generalno i prema mladjim dobnim skupinama.

Sa te strane buducnost za lovstvo ne djeloje tako sigurna kako se ovdje pretpostavlja.

Posebno ne uz ovoliku fiksaciju na tradiciju, trofeje, podjebavanje zelenasa (ok, i ovo je podjebavanje ) itd.

Ima medju njima zaludjenih ekstrema, kao i "mesara" sa druge strane. Ali vecina ljudi je negdje izmedju. Razgovarao sam sa puno "prirodoljubitelja" i sa vecinom se u stvari moze voditi konstruktivan razgovor oko uloge lovstva u gospodarenju prordom kada im se neke stvari priblize. Posebno kada su u pitanju kontrola populacija i eticka dobava hrane. Trofeji su medjutim problem i eticki i logicki. Jos se mogu opravdati u africi sa stanovista ekonomskog utjecaja na odrzivost okolisa u uvjetima gdje inace losi ekonomski uvjeti poticu krivolov, ali samo po sebi, kao i u nasim krajevima - jako tesko.
Sama cinjenica da su to svjetonazori i vrijednosti koje se razvijaju kroz dugogodisnje sudjelovanje u aktivnostima ukazuje na plemensko-religijsku prirodu odredjenih interesa, ideala, rituala (!), a ne na njihovu logicnost koja bi ih cinila neovisno/samostalno lako objasnjivim i samorazumljivim.

Iako mi nije poznato istrazivanje koje bi utvrdilo vecu incidenciju visko-funkcionalne psihopatije medju lovcima na trofeje (kao sto je slucaj kod kirurga ili menadjera), postoje ceste spekulacije koje iz niza razloga sugeriraju potencijalnu/hipotetsku korelaciju trofejnog lov sa tipicnim obrascima na skalama ponasanja u okviru te strukture licnosti, a ni sam nisam na cistu, odnosno ne bi me uopce zacudilo da je incidencija zaista tu dosta visoka.

Sve u svemu nesto sto je vrlo tesko progurati u javnosti i dati pozitivan spin kao sa drugim, pragmaticnijim elementima lova.

Sada je sve super, ali sto ce biti za 20-30 god kada sadasnji lov-penzici umru, a sadasnji dvadesetogodisnjaci dodju u sabor i krenu donositi odluke te postanu i glavno biracko tijelo? Ne bih bio tako duboko uvjeren da je lov sa sadasnjim imageom dugorocno, mozda cak niti srednjerocno siguran, iako kratkorocno jest.

Naravno problem sa trendovima, odnosno predvidjanjima buducnosti, je to da mozemo samo izduziti statisticku krivulju is trenutnih stanja u nepoznato dalje, ali krivulja moze i naglo pasti ili skociti pod utjecajim novih faktora koji nisu predvidljivi, tj. poznati.
Stoga je sve to ogranicene vjerojatnosti, ali bolje nemamo.
Slijedeci postojece trendove moje je misljenje da apsekti lova oko kojih se ne moze postici barem uvjetno prihvacanje u raspravi sa razumnim i umjerenim ljubiteljima prirode, ako vec ne potpuni konsenzus, vjerojatno nema jednostavnu buducnost. Stoga ne iskljucujem probleme za trofejni lov u buducnosti cak i kod nas.

Barut wrote:Znam, poznata mi je situacijia u Indiji. To je njihova kultura i njihova religija i tako je kod njih oduvijek. To poštujem.

Oduvijek nije sigurno. Stovise mnogi sveti tekstovi, posebno itihase (Ramajana, Mahabarata) imaju dosta scena koje se odvijaju u lovu. Bog Rama u Ramajani lovi, npr.
Neke sramana religije poput buduzma i jos vise jinizma su tu striktnije i moze se pretpostaviti kako su takovrsni ideali od njih presli u vjecno fluidan i asimilacijski hinduizam, pa se pomalo danas izvode svakakve akrobacije da bi se uskladilo sa starijim sadrzajima koji ne idu uvijek u prilog.
Uz to Indija je bila puna plemenskih zajednica koje su jos prezivljavale od lova do ne tako davno, ratnicko-vladarske kaste su se znale rekreirati lovom kao i u drugim zemljama, a ideal nenasilja i vegetarijanstva, koje je ostalom i samo u bramanizmu cesto vise pitanje ritualne cistoce nego nenasilja, je prvo preuzet u visim kastama pa se tek polako stoljecima spusta nize, odnosno emulira od nizih u cilju socialne mobilnosti. Taj proces traje i danas i pritisak prema vecoj "cistoci" je konstantan, ali jos uvijek je u stvari manjina indijske populacije vegetarijanska, nasuprot popularnoj percepciji.

U svakom slucaju lovilo se i prije Engleza, ali i prije Islamskih dinastija. Npr.:
https://en.wikipedia.org/wiki/Manasolla ... 1%C5%9Bati

Iako ne sumnjam da bi danas nacionalisticke vlasti koje drmaju zadnjih desetljeca i to koristile za promociju hindu-fundamentalizma, u trenutku uvodjenja zabrane od strane socialistickih tada vlasti, koje su danas i glavna opozicija, glavni argumenti su bili ekoloski, a ne religijski.

jolly wrote: Nekoliko tisuca godina tradicije ne moze se mjenjati, nedozrelim stavovima.

A genetski ni ljudi se nisu mjenjali zadnjih 20.000 godina.
Lovci smo.

Svasta smo mi, mozda je najspecificnija karakteristikavrste visoka prilagodljivost. Puno se toga moze promijeniti preko noci, puno toga sto smo radili stotinama tisuca godina se promijenilo. Stovise moderno se drustvo, mozemo argumentirati, pocelo razvijati sa stocarstvom, agrikulturom, specijalizacijom djelatnosti i stvaranjem kompleksnijih organizacija i trgovina. Odnosno vecina onoga sto danas jesmo je bazirana na napustanju lova i sakupljanja kao iole bitnih faktora.

To je opet nesto sto moze biti interna apologija, ali ne bas i neki odvec cvrst argument u siroj zajednici.

Marin Bralic wrote:Btw, jasan mi je “adrenalin” koji vuce lovce u lov, pa bilo i trofejni.
Shvacam razliku koju strijelac osjeca kada ima razlicite mete na nisanu. Drugaciji je osjecaj, barem meni, ako je iza nisana papirnata meta, ili recimo ako se gadja konzerva. A kako nebi bilo razlike u adrenalinu ako je iza nisana zivo bice.
Taj izazov koji lovac osjeca, jer em treba pronaci zivotinju, dobro poznavati staniste, em joj se treba prisuljati, i jos sve skupa zavrsiti dobrim pogotkom. To se ne moze usporedjivati “obicnim” gadjanjem staticne mete. Mislim, na razinu uzbudjenja prilikom lova… Tako da mi je jasna ljubav lovaca prema lovu.
Ali treba shvatiti i druge stavove, da ce netko povuci limit na papirnatoj meti, netko na stetocini, netko na divljaci ali s ciljem da ipak to meso i iskoristi.
Po meni, mozda zato jer sam u djetinjstvu bio upoznat preko prica od djeda, limit stavljam upravo na tome sto se ovdje nazivalo “mesarenje”.
Ljudi (djed i drustvo) su isli u lov da bi dosli do mesa i prehranili obitelj (govorim o 1950-60tim). Nije ih zanimao trofej, vec meso jer su bila takva vremena. Kasnije, kada je financijski stasao, vise nije bilo potrebe za tim…
I ne vidim nista loseg u tome, dapace. Vezali su ljubav prema oruzju, druzenje, i “meso” u jednu cjelinu.

Slicno je bilo i u zeninoj ruralnoj planinskoj obitelji. U mojoj urbanoj nije bilo lovaca pa ne mogu usporedjivati, ali kod njih je djed to radio za dohranu obitelji, zastitu od divljih zivotinja i druzenja u LD. Prema tadasnjim standardima puska je bila na ormaru svima na dohvat ruke, ali nikakav trofej nije bio na zidu. Donjela bi se koji puta na godinu doma za lonac srna uhvacena puskom, cesto puhovi iz klopke, svakih 10 godina ustrjelio vuk radi zastite cega vec - i to je to, us naravno aktivnosti odrzavanja na lovistu.

To je vjerojatno cak i izvorniji oblik lovstva jer se opsesija trofejima, ako se ne varam, pocela razvijati medju zapadnim lovicima tek kada ta primarna funkcija gubi relevantnost te se lov seli sa nuznosti prezivljavanja cesto siromasnijih slojeva na hobi bogatijih. Ovo sa zeninim djedom je vjerojatno zadnja generacija kod nas koja je jos lovila iz prakticnih razloga, iako je tada sigurno bilo i puno trofejnih bogatijih lovaca iz urbanih sredina, a vjerojatno poneko i u njegovom lokalnom LD, uostalom i danas po drustvima ima ljudi sa razlicitim interesima i motivima. U nekim zemljama zapadne europe vjerojatno se to desilo stoljecima ranije kada je plemstvo stavilo sapu na lov pa je pitanje je li kasnije sirenje na obican puk stiglo na vrijeme da zahvati primarne motive, a u SAD-u tek pred stoljece il dva kada se zemlja "kultivirala".

Makar je danas za vecinu zapadnjaka i lov koji je deklarativno radi hrane u stvari "sportski", odnosno zbog romantike ideje ulova vlastite hrane, a ne stvarne potrebe buduci je jeftinije kupiti meso divljaci nego trositi toliku lovu na sve sto ide uz lov.

Funkcija lovstva se mijenja.
Prvila funcija je bilo za prehranu.

Danas je to uzgoj i briga o divljaci.

Trofejni lov ima veliki znacaj upravo u tome.
Visoke cijene trofejnog lova, globalno u ruralnim sredinama, prelijevaju sredstva lokalnoj zajednici, kao i meso.
Ako je pravilno organizirano, novci se koriste za izgradnju, skola, cesta, ambulanti. Zaposljavanje u lovnoj industriji, involvira lokalnu zajednicu, i smanjuje krivolov.

Jedan slon, stariji i izvan reproduktivne dobi, 50.000 usd, u zimbabwe na pr.
Osim para lokalnoj zajednici, 5 tona mesa prehrani selo za cijelu zimu.

Izguglati CAMPFIRE program.
Moze se izguglati i prosjecna placa ili bdp u toj zemlji da bi se doslo do spoznaje o lokalnoj vrijednosti tolikog novca.

Ako takvi programi ne postoje, domiciln9 stanovnistvo unistava divljac jer smeta i opasna je, a po lovistima napasaju koze i goveda.

Ako lov nema ekonomsku komponentu, divljac i lovista i stanista nestaju, radi pojave drugih ekonomskih aktivnosti, poljoprivrede ili industrije. U toj prici sva divljac je ondavstetocina koja smeta razvoju.

U modernom ekonomskomsvijetu, vlada ekonomija, i utome svijetu lovstvo nalazi svoju ulogu.

jolly wrote:Funkcija lovstva se mijenja.
Prvila funcija je bilo za prehranu.

Danas je to uzgoj i briga o divljaci.

Trofejni lov ima veliki znacaj upravo u tome.
Visoke cijene trofejnog lova, globalno u ruralnim sredinama, prelijevaju sredstva lokalnoj zajednici, kao i meso.
Ako je pravilno organizirano, novci se koriste za izgradnju, skola, cesta, ambulanti. Zaposljavanje u lovnoj industriji, involvira lokalnu zajednicu, i smanjuje krivolov.

Jedan slon, stariji i izvan reproduktivne dobi, 50.000 usd, u zimbabwe na pr.
Osim para lokalnoj zajednici, 5 tona mesa prehrani selo za cijelu zimu.

Izguglati CAMPFIRE program.
Moze se izguglati i prosjecna placa ili bdp u toj zemlji da bi se doslo do spoznaje o lokalnoj vrijednosti tolikog novca.

Ako takvi programi ne postoje, domiciln9 stanovnistvo unistava divljac jer smeta i opasna je, a po lovistima napasaju koze i goveda.

Ako lov nema ekonomsku komponentu, divljac i lovista i stanista nestaju, radi pojave drugih ekonomskih aktivnosti, poljoprivrede ili industrije. U toj prici sva divljac je ondavstetocina koja smeta razvoju.

U modernom ekonomskomsvijetu, vlada ekonomija, i utome svijetu lovstvo nalazi svoju ulogu.

To niti najmanje ne sporim.

Postoje doduse razlicita stajalista i oko trofejnog lova u takvim zemljama treceg svijeta, no cini mi se da su argumenti u prilog istog jaci, da su brojke jace i da u ozbiljnim istrazivackim radovima na temu pretezu pozitivni efekti, iako naravno nista nije bez svoje lose strane u nekim primjerima.

No iako je tomu tako nalazim da je ljudima u siroj populaciji emotivno i eticki daleko teze prihvatljivo od ostalih komponenti lova, a takodjer je upitno koliko je u Europi primjenjiva ista logika. Donekle sigurno jest jer i tu lovista zarade nesto ako su komercijalna, izlov starijih trofejnijih muzjaka ima drugaciji uticaj na populaciju od mlade srne i tako. Iako bi se o potonijem dalo buduci cini se kako zna problem biti i sto lovci, preferirajuci trofejne primjerke, izbjegavaju srne i kosute koje su u kvoti.
No nisam siguran da trofejni lov kod nas cini presudnu razliku po odrzavanje ekosustava kao sto je to u nekim zemljama Afrike. Ako bi koristili strogo ekolosku argumentaciju, posebno kada se uzme u obzir koliko divljaci lovci prvotno dovode u okolis minimalno dohranom, a negdje i uzgojem, koliko bi toga van stetocina ostalo za odstrel.

Da se krivo ne shvati ovo je vise igranje djavoljeg advokata nego moje osobno misljenje i na ovo posljednje je dosta lako protuargumentirati, ali trofejni lov je cesti kamen spoticanja u odnosu prema javnosti.

jolly wrote:
Mislim da je to problem mnogih udruga. Ne samo lovackih.
Danas, kvalitetno voditi udrugu (bilo koju, ne samo lovacku), je isto kao i voditi firmu.

Jesi li ti kad vidio da se otvori natjecaj za izbor za upravu drustva?
U smislu, trazi se minimum nekakve skole, iskustvo u struci, X godina?
Iskustvo upravljanja X godina?
Znanje stranih jezika?
Poznavanje rada na racunalu? (indikacija opce IT nepismenosti iz ne postojanja nikakvih web stranica, ili makar face book stranica lovackih ili sportsko streljackih udruga)
Ja? Ne. Nisam cuo.

Daj boze da se neko javi, da ga se "jednoglasno" izglasa, i da produzi mandat.

A vecinu clanova udruge zanima lov (ili aktivnosti za koje je udruga osnovana), a ne dodatne obaveze, pogotovu ne, administrativne. I pogotovu ne besplatne.
I onda se tako cesto filitriraju u vrh piramide losiji kadrovi koji na takav nacin sebi nadju poligon da se afirmiraju ili provlace neke svoje interese.

ne kazem da je svugdje tako, ali to je sustav. NEMA FILTERA KVALITETE.

Volonterstvo po duznosti je stvar koja sama po sebi nema veliku produktivnost. Pogotovu ne po udrugama.
Zasto bih ja to radio, kad nisam placen?
Imam samo troskove oko tog, i trosim svoje vrijeme?
Sve je na meni, niko mi nije hvala rekao!
jel meni stvarno to treba u zivotu? nema me nikad doma, zena mi stalno pizdi.
Itd.

Sad to primjeni, na bilo koju funkciju u drustvu, klubu ili udruzi.
Nema bas neke jagme za pozicijom, osim iz osobnih motiva koji mogu biti ili pozitivni ili negativni, a sama sposobnost uprava nije nicim uvjetovana osim brojem glasova na skupstini. I vrlo cesto je izbor jednoglasan jer se niko nikom ne zeli zamjerati, pa onda sve ide ustaljenom inercijom.

primjer:
Pred dosta godina kad sam bio dosta aktivan u ronilackom klubu, ali mladji po kategoriji u ronjenju, pa sam ovisio o "dezurnim".
Dali dezurstva "iskusnim", i podijelili obaveze dezurnima dvaput na tjedan. Da izdaju opremu, i pune boce. Po volonterskoj obavezi.
Pa dezurni kasni, jer ima obaveze. Mora vozit krompir iz like, ili mu je auto na servisu. Cekas dva sata. Ali barem napuni pa imam mozda za sutra. Nema veze sta sam planirao danas.
pa dezurni ne dodje jer opet ima obaveze, mora farbati stan, ne napuni mi boce.
Pa ga zovem gnjavim da dodje, ko da mi uslugu pravi. Jos kad dodjuri da mi napuni, moram i pivo platiti. Popodne mi proslo.
Pa dodje ljeto, treba boce napuniti, ali ne moze puniti tokom dana jer je vruce, pa se kompresor pregrijava. A ujutro nije mogao doci jer je na poslu.
uvijek neko povuci potegni.

uzmem svoje boce, odem u privatni ronilacki centar, platim X-centi po punjenju boce, i napuni se odmah.
Niko ne pita jel kompresoru vruce. Ali tamo je "dezurni" placen i zna zasto je tamo.

To ti je prica iz udruga. Slican model je svugdje. Neko prodje bolje, neko losije. Neko ima svoje interese. Neko izvisi.

A ono, svatko si udrugu moze organizirati kako zeli.

Ne znam koliko je mogucnosti da novi zakupci, tj novoosnovane udruge nadju nova ili preuzmu neka postojeca lovista?

Jedno od rjesenja bi moglo biti da si mladji lovici naprave svoju novu udrugu i probaju doci do lovista (ali ipak sa dovoljno clanova sa nekim iskustvom da se sve to pokrene, tesko da ce se grupa potpunih pocetnika snaci u organiziranju lovista).
No pretpostavljam da doci do lovista i nije tako jednostavno.

matezg1 wrote:Sam sam se susreo sa sličnim problemima ima super lovačkih udruga di su svi ljudi normalni, ekipa ima ih i takvih di ti se zgadi čim dođeš .
Ako nemaš vremena Hrvatske šume -škart i slična ne trofejana divljač izabereš gdje hoćeš platiš si 3 dana vikend i loviš
je možda nekima skupo ali vjerovatno jeftinije od 100 odlazaka u lovište krčenja prosjeka izgradnja čeka i sl.
Nažalost ljudi koji rade neki posao nemaju vremena i jeftinije je platiti to vrijeme na kraju, ako ideš svaki dan u lov ok lovačko društvo je bolja opcija ili ako je ekipa kompaktna
ali malo je ljudi koji imaju toliko slobodnog vremena .

Ako je samo do lova lako se rjesi komercijalno, ali ako potencijalni lovac zeli sudjelovati u vise toga, ako ga privlaci biti aktivan u prirodi na lovistu, a ne samo pucati, nema bas opcija van LD. Mnogima je to vrlo bitna stavka, rekreacija kao sto je drugim ljudima planinarenje ili vrtlarenje, a odlazak u lov par puta na godinu nije neka zamjena.

U stvari dobro jolly isticke kako bi idealno bilo kombinirati LD i komercijalu.

Trofejistika.
Psiholoski razlozi su dubinski.
Ljudi od postanka teze ka idealu besmrtnosti.
To je vidljivo iz svih poznatih religija.
Jedini nacin da se na ovoj zemlji izborimo s time je materijalni spomenik.

Znacajni ljudi zivi su u nasem sjecanju, sve dok ih pamtimo.
A u drustvu, najcesce ih pamtimo spomenicima.
Pokojnicima, dizemo nadgrobni spomenik, najcesce od kamena. A znacajnim ljudima javne spomenike.

U obitelji, sjecanja odrzavamo albumima i slikama dogadjaja, rodjendana, vjencanja i sl.
Kriz cijelu nasu kulturu borimo se zaboravu materijalnim spomenicima razlicitog tipa

Kulture koje su ovo propustile, nestale su i nama su nepoznate.

Jedini nacin da se sacuva spomen, na plemenitu divljac, je trofej. I u tome lezi psiholoski korijen trofejistike.

U austriji ima alpsko selo, koje na zajednickom mjestu cuva lobanje svojih pokojnika, u nazad svih generacija. Moze se naci na internetu.

Osim ovog, znacaj trofejistike je trag zdravlja i kvalitete divljaci i visegodisnje brige o lovistu, kao i stanja stanista. U gladnim i siromasnim uvjetima, kvaliteta lovista pada.
Jedna od glavnih indikacija je stanje trofeja kapitalne divljaci.

jolly wrote:Trofejistika.
Psiholoski razlozi su dubinski.
Ljudi od postanka teze ka idealu besmrtnosti.
To je vidljivo iz svih poznatih religija.
Jedini nacin da se na ovoj zemlji izborimo s time je materijalni spomenik.

Znacajni ljudi zivi su u nasem sjecanju, sve dok ih pamtimo.
A u drustvu, najcesce ih pamtimo spomenicima.
Pokojnicima, dizemo nadgrobni spomenik, najcesce od kamena. A znacajnim ljudima javne spomenike.

U obitelji, sjecanja odrzavamo albumima i slikama dogadjaja, rodjendana, vjencanja i sl.
Kriz cijelu nasu kulturu borimo se zaboravu materijalnim spomenicima razlicitog tipa

Kulture koje su ovo propustile, nestale su i nama su nepoznate.

Jedini nacin da se sacuva spomen, na plemenitu divljac, je trofej. I u tome lezi psiholoski korijen trofejistike.

U austriji ima alpsko selo, koje na zajednickom mjestu cuva lobanje svojih pokojnika, u nazad svih generacija. Moze se naci na internetu.

Osim ovog, znacaj trofejistike je trag zdravlja i kvalitete divljaci i visegodisnje brige o lovistu, kao i stanja stanista. U gladnim i siromasnim uvjetima, kvaliteta lovista pada.
Jedna od glavnih indikacija je stanje trofeja kapitalne divljaci.

Dalo bi se o tome. Spomenicima je "legacy" samo jedan od motiva. Tu su najcesce jaki i propagandni motivi jer se njima u drustvu definiraju odredjene vrijednosti kroz idealiziranje pojedinaca ili ideja koje ih u javoj svijesti predstavljaju, bez obzira bilo to povijesno tocno ili mitologizirano.
Zatim kakva srednjovjekovna katadrala se ne radi samo zato da bi lokalni vladar sebi napravio spomonik za buducnost nego iz istog razloga zbog kojeg se danas miljarder kurci sa sto veceom jahtom ili malo manji miljarder sa superautomobilom.

Mimo toga najcesce su psiholoski i povijesni argumenti dosta losi i bolje ih je izbjegavati ako specifican kontekst bas to ne trazi. Puno je toga u povijesti bilo lose, a uz to je pozivanje na povijesnost dovoljno cest i dovoljno los argument da je prepoznat kao logicka greska u argumentiaciji sa prigodnim si latinskim imenom, iako ima situacija kada tome nije nuzno tako. Pozivanje na povijest i tradiciju se koristi puno cesce zbog iracionalne ljudske sklonosti da povijesti i tradiciji daje vaznost te je posljedicno prisutno neusporedivo vise kao propagandno orudje u religiji, populistickoj politici i ostalim nastojanjima emotivne manipulacije masa nego u sferama argumentiranih rasprava.
Da se u znanstvenom radu poziva na tradiciju ne bi prosao recenziju, tradicija je potpuno nebitna i to sto se nesto radilo jucer i prekjucer ili prije 1000 godina bas nista ne govori o nicemu - niti o etickoj vrijednosti niti o objektivnoj cinjenicnoj pragmaticnoj vrijednosti, to je potpuno prazan argument.

Sto se psiholoske pozadine tice opet je nebitna jer bas svaka ljudska djelatnost ima neku psiholosku pozadinu. I najveci "svetac" i najgori "gresnik" imaju svoj psiholoski motiv za to sto rade. Buduci svatko ima psiholoski motiv za to sto radi, reci da neka djelatnost ima svoju psiholosku pozadinu je suvisni truizam koji nicemu ne pridonosi raspravi. Sve sto je ikad u drustvu dozivjeno kao negativno ili sto je u pravnom sustavu proglaseno ilegalnim ima psiholosku pozadinu, jednako kao i sve sto je dozivljeno pozitivnim i proglaseno legalnim.

To je dobra tema za procavanje i razumijevanje odredjenih drustvenih pojava, ali po sebi nije presudno u raspravi o drustvenom prihvacanju, etici i/ili legalnosti iste, moze biti samo faktor slagalice.

Recimo povijesno su cesta bila ljudska zrtvovanja i, a nije rijetko imati i lov na glave, skalpove i druge ljudske trofeje. U moderno vrijeme je to jedna od karakteristika koja cesto odvaja psihopatske serijske ubojice od klasicnih afektivnih ili interesnih ubojica te jedan od argumenata onih koji u trofejnom lovstvu nalaze psihopatske crte.
Nitko nece danas opravdavati lov na ljudske glave ili serijske ubojice povijesnim i psiholoskim argumentima, bez obzira sto postoje i povijest i psihologija iza njih.

Za razliku od konkretnih i brojkama podrzanih argumenata ekoloske koristi trofejnog lova u Africi ovi su argumenti klizav teren gdje lako moze doci do iskopavanja jame pod samim sobom.

Takezo wrote: Za razliku od konkretnih i brojkama podrzanih argumenata ekoloske koristi trofejnog lova u Africi ovi su argumenti klizav teren gdje lako moze doci do iskopavanja jame pod samim sobom.

Nije sasvim tako. Ali doci do podataka je vrlo tesko, a ja dolazim do istih iz znacajne literature koju imam na stranom jeziku.

Jedan primjer je Markhor, supljorozac iz Pakistanskih planina.
Populacija je bila u znacajnom padu, uslijed nereguiranog lova sto u osnovi jest krivolov. Odnosno, barem nije lov, kako percepiramo u razvijenim lovnim drzavama.
SCI ga stavlja na listu jednog od slam'a, i postaje interesantan americkim i drugim SCI lovcima.
Ovoj divljaci daje se ekonomska vrijednost, i cijena mu se postavlja na oko 100.000 USD, s ogranicenim brojem godisnjih dozvola.
Novac ide direktno plemenskim lokalnim zajednicama, a drzava podrzava svojim zakonodavstvom.
S vremenom populacija markohora se dize, i u narednim godinama postaje zdrava lovna populacija.
Plemenskim vodjama ne pada napamet dopustati neki krivolov, jer im to izbija novac iz dzepa.

Americki egzoticni lov.
Exotic hunt je lov na egzoticne i alohtone vrste po lovnim ranchevima u texasu.
Ogradjena lovista.
Cijena oryxa u Texasu ko cijena bivola u Africi.
Mnogi su skloni zgrazati se na ovu praksu. Odstreliti zirafu ili oryxa ili bonga u Texasu?

Medjutim.
Primjer je sad arapski oryx i scimitar oryx, kao i saharske gazele par vrsta. Koje se u Texasu love.
Nestali su iz prirodnih stanista zbog krivolova. Po libiji se u ratovima oryx pucao iz helikoptera za prehranu vojske.
Po cijeloj saharskoj, sjevernoj africi ove vrste su nestale.
Medjutim komercijalni exoticni lov po Texasu, je profitabilan posao.
Divljac se uzgajala, i ima je u znacajnom broju. Uzgojeni scimitar oryx lovi se jos u juznoj Africi.
Sve u svemu, po lovnim farmama se uzgojio dovoljan broj ovih vrsta divljaci, i sad pojedine saharske drzave uvoze divljac i nanovo je nastanjuju.
Prvo komercijalno loviste arapskog oryxa je u Ujedinjenim emiratima, El Ain, imaju i par vrsta gazela. (imao sam priliku biti u kontaktu s njima, alo kako mi nisu potvrdili mogucnost izvoza gazele u EU, odustao sam od lova)

Na drugim lokacijama saharskih drzava bazna stada se forimiraju uz strogu kontrolu sa divljaci iz uzgoja lovnih farmi, cesto iz texasa.
Proces se pokazao reverzibilan.
Sve ovo zahvaljujuci trofejnom lovu i uzgojnim lovnim farmama, financiranim od strane trofejnih lovaca.

U nas, lovstvo je u korijenu gospodarska - komercijalna djelatnost.
Cijena koncesija unosi u drzavnu kasu milionske iznose.
Zakonska reguliranost lovstva na znanstvenoj bazi (inace lovstvo se studira na fakultetu i ima znanstvenu osnovu, za razliku od "bapskog" moraliziranja o zivotinjskim pravima), i kad se sprovodi ispravno, problema sa nestajanjem vrsta u pravilu nema.

ALi bez obzira na znanstvenu podlogu, glavna motivacija je uvijek ekonomska. Trofejni lov je dio toga.

Nazalost, u modernom svijetu neprofitabilne aktivnosti nemaju buducnosti. Ovo je cinjenica. To je realnost.
Nacionalni parkovi ne spasavaju stvar, jer se velike povrsine i stanista, ako nema lovista pretvaraju u druge komericjalne sustave, poljoprivredne ili industrijske. Ekonomija mora biti, a loviste ne mora. Moze na istom mjestu biti i farma goveda na otvorenoj ispasi. (najmanja investicija)
A u svakom slucaju, onaj ko ima zemljiste, nastojat ce izvuci ekonomsku korist, profit. Bilo na kravama, bilo na divljaci.
Ali jedino formiranje lovista garantira opstanak ekoloskog sustava i prirodnog stanista.

Odoste vi van teme.....

Mirok wrote:Odoste vi van teme.....

Ne bas. Samo smo se takli nekih skoro pa taboo tema, o kojima se ne govori previse u javnosti.

Mladi lovci moraju znati da imaju dvije opcije: jedna je lov kroz lovacko drustvo, druga preko iskaznice HLS i komercijalni lov u gostima.

Medjutim, ovdje smo se takli tema koje objasnjavaju ekonomski aspekt odrzivog lovstva.
Lovni turizam kod nas samo ce se sve vise razvijati, a pogotovu sto je ponekad vrlo tesko se upisati u lovacko drustvo, a ponekad to prati nepopularne uvjete clanstva. Mladi lovci uglavnom ni ne znaju da postoji mogucnost lova u gostima.

Jos uvijek postoji jaka struja "tradicionalista" u lovackim krugovima koji su izrazito protiv komercijalnog lova.

Zakonski uvjeti su uglavnom zdravo postavljeni, uz neke stvari koje treba malo ispolirati (poput efektivne lovocuvarske sluzbe), i mislim da postoje uvjeti za razvoj i jednog i drugog oblika lovstva.

Ono sto nedostaje je da se lovacka drustva trebaju otvoriti prema javnosti i modernizirati pogotovu oko primanja novih kadrova, a komercijalna lovista proraditi na prisustvu u javnosti i javnim ponudama.

Vracam se na moje prethodno.
Kad neko posjeduje zemlju (privatnik, ili dzava), okrenut ce se prema najisplativijoj gospodarskoj grani.
U pravilu, gdje nema lova, lovaca ili lovista, prvi stupanj razvoja je industrijska poljoprivreda.

U privitku je slika s interneta jedne od najvecih poljoprivrednih povrsina na Svijetu, u Brazilu.

Sliku usporediti sa bilo cime sto smatrate prirodno staniste. Jedino odrzavanje lovista i placanje koncesija drzavi osigurava samoodrzivo prirodno staniste. A koncesije treba namiriti iz lovstva. (bilo clanarine drustava, ili placanje lova)

Gdje je lov zabranjen, tog nema. Ide razvoj drugog tipa, poljopriveda, stocarstvo, industrija. Staniste nestaje. Kao na slici. Vlasnik zemlje trazi samo ekonomsku isplativost.

mozda blagi off topic al meni se cini da to s koncesijama na lovsta, da su to neka mutna posla. ne znam, mozda sam u krivu ali kako ovaj recimo dobije koncesiju za 26k eur godisnje?
https://sle.mps.hr/contractpublic/details/251

nekako mi se to cini malo. platis 26k godisnje i sve je, u granicama dozvoljenog, tvoje da s tim raspolazes? pa to se cini ko jeben biznis, marža mislim da bi tu mogla bit jebena uz minimalno truda. ko da se masne pare tu okrecu tako mi se cini

Kako se dobije loviste? Loviste dobije na koncesiju licitacijom, nakon sta je raspisan natjecaj.
U konkretnom primjeru ne vidim nista problematicno. Postoje i koncesije manje vrijednosti.

U ovom slucaju, vidim da je neka firma dobila koncesiju.
Znaci nema volonterskih radnih akcija clanova drustva, sve radove u lovistu radit ce neko ko je zaposlen tamo.
Lovocuvarsku sluzbu mora imati, nek je neko zaposlen tamo 12 mjeseci, nek ima 1000 eur, mjesecno plus sva davanja za mirovinsko i zdravsteveno.
Samo to, placa zaposlenika je ko jedna koncesija.

Nakon tog imas izgradnju ili odrzavanje lovackih ceka, osmatracnica, hranilica, solista
Nakon tog odrzavanje puteva, kosnja trave, mozda oranje i zasijavanje remiza.

E, sad ima nesto sto se zove bonitet lovista.
Ne moze svako loviste dobiti kapitalnog jelena, ili kapitalnog vepra. Neka lovista imaju mozda samo sitnu divljac. To ti se sve gleda kod procjene vrijednosti koncesije.

Ovo je recimo, loviste proglaseno najboljim lovistem u Svijetu od strane CIC komisije.
Koncesija za takvo loviste je milijunska (u kunama)
https://danas.hr/hrvatska/rtl-u-luksuzn ... 42ac120055

Kad imas takvo loviste, imas zlatne jelene. Mogu li se zlatni jeleni, svake sezone prodati gostima? Da li pokrivaju godisnje place zaposlenika, i koncesiju
AKo nemas loviste koje daje takvu razinu trofeja, i koncesija ce biti manja. Bit ce uz to i jelena u srebru i bronzi, ali i odstrela neperspektivnih grla, kao i kosuta, Isto kao i za divlju svinju, i svaku drugu divljac. U komercijalnom lovu ta divljac se drugacije vrednuje

Takodjer, moras imati zaposlene ljude.
Doci ce i tuzbe za naplatu stete od divljaci na usjevima

Dalje, to je sve stvar menagementa.

Medjutim, mogu reci da mi nije poznato da se neko obogatio od lovnog biznisa kroz posjedovanje lovista.
To je pozitivna nula po meni kroz godinu, ili cak trosak.
Vlasnici velikih firmi, znaju uzeti ponekad na firmu loviste u gospodarenje, ali vise sebi za gust, troskove pokriva firma, ponekad zovu poslovne partnere u lov, i to je to.


Uglavnom ja u onoj poveznici koju si stavio ne vidim nista sporno

Da se nadovezem na prethodno, moze se stvar drugacije prikazati.
Nije Todoric dobio loviste Garjevicu pa se obogatio, nego se prvo obogatio, pa uzeo Garjevicu.
Loviste je takav oblik posla.

Ko voli lov, i zeli se baviti lovistem, kad sve plati drzavi, plati zaposlne, ako je na pozitivnoj nuli (uz vlastita primanja iz lovista), dobro je prosao.
To je po meni.

Mi jos nemamo lovni turizam ni lovnu industriju kakva je razvijena u Svijetu, u pojedinim zemljama.
Zato nemamo jos pravilnog marketinga, trzista, klijenata niti PR.
Ponude prema cjenvonom rangu i plateznoj moci,
Sve je tu jos mutno.,

izmedju privatnika, drustava, lovnih agencija, i ostalih cimbenika, Pa se onda ni ne moze razvijati zdrav, i dugorocno isplativ posao.
Cjenici uglavnom osim u par izuzetaka, nisu javni, a cesto puta su po "dogovoru".
I ne moze se tako razvijati ozbiljna industrija na bazi potraznje gostiju.