nijoe wrote:Općenito, u zadnjih 20 godina, kako su radikalne društvene promjene donošene? Tako da radikalna lijevica nešto zahtijeva, pa to ne dobije odmah, pa onda proziva protivnike za - fobije, rasizam, šovinizam, ismijava ih, i na kraju emocionalno ucjenjuje. Nažalost, ne vidim da je argumentirano iznošenje stavova ikako zaustavilo navalu 'progresivizma'.
Za ovu temu, uopce ne traba spominjati radikalne drustvene promjene. Hrvatska politika se vec dugo vrti oko umjerenog desnog centra, i umjerenog lijevog centra - recimo to tako, a oboje su u narativu i nastupu ogranicene EU pravnom bastinom i regulativom. Obje politicke opcije su pro Europski orjentirani.
Ako te zaista zanima ova problematika, i strategija smanjenja oruzja u zajednici, ovo cak ne dolazi iz EU politickog centra, nego iz Programa Ujedinjenih naroda za razvoj. (UNDP)
Dobar izvor informacija je: Strategije razoružanja u Republici Hrvatskoj u XXI. stoljeću: analiza i rezultati istraživanja
AUtori D. Sanjurjo, K. Kozina pri pravnom fakultetu sveucilista u Zagrebu.
Rad mozes pronaci na:
https://hrcak.srce.hr/
Sazetak:
S obzirom na porast oružanog nasilja na samome početku 2000-ih godina, hrvatsko je Ministarstvo unutarnjih poslova 2007. godine u suradnji s Programom Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP-om) pokrenulo nacionalnu strategiju razoružanja koja je uključivala programe dobrovoljnog prikupljanja oružja, zakonsku amnestiju i kampanje s ciljem podizanja svijesti građana. Od početka primjene ove strategije prošlo je 10 godina te se u radu istražuje kako se strategija razvijala, nastoji se procijeniti njezin učinak te ispitati koliko je strategija relevantna i kakvi su učinci njenih komponenti. Autori analiziraju kontekst primjene strategije i važeće politike u državi te su primijenili nekoliko indikatora kako bi procijenili učinak i rezultate programa. Glavni je zaključak rada da je provedba programa dobrovoljnog prikupljanja oružja pod nazivom „Citizen Alert“ i „Disarmament for Development“, primjena zakonske amnestije i provedba kampanje za podizanje svijesti pod nazivom „Manje oružja – manje tragedija“ imala sveukupan pozitivan učinak na sigurnosnu situaciju u Hrvatskoj. S jedne strane provedba svih ovih aktivnosti pripomogla je znatnom i postojanom padu stope kriminala i nasilja, dok je s druge strane rezultirala prikupljanjem velikih količina malog i lakog oružja, streljiva i eksploziva.
Cesto puta se na forumu spominje, kako se javno unistavalo oruzje u Hrvatskoj, u kojem su sudjelovali i neki poznati politicari.
Sa pozitivne strane, ova praksa je prestala, i bila je zapravo dnevno politicka. Trajalo je vrlo kratko.
Evo sta kaze ovaj rad o tome:
A final element of the awareness-raising campaigns was the public destruction of firearms, which was not a permanent feature but was included in some of its editions. To the best of the authors’ knowledge, there were 20 public destruction events held between 2011 and 2012, all organised by SEESAC, UNDP, and the MoI. The first took place in February of 2011 in the presence of Croatian President Ivo Josipović, while the last was held in October of 2012 and marked the successful destruction of 30,000 weapons recovered through different collection programmes (Dragović et al., 2018, pp. 19–20; SEESAC, 2011; UNDP, 2012).
(rad je na engleskom, jer je drugi autor juznoamerikanac)
Uglavnom, kako je ova praksa unistavanja prestala, (sto je pozitvna stvar, ne unistavati materijalne ili povijesne vrijednosti). nekako iza faze unistavanja oduzetog oruzja - , uskoro se pojavila mogucnost kupnje oruzja (adekvatnog za lov) u trgovini HLS - vjerojatno iz oduzetog kontigenta. Vjerujem da je to konacni ucinak. Nakon tog imali smo sluzbene javne rasprave o novom zakonu o oruzju - vrlo brzo iza donosenja zakona 2012, do novog zakona koji je dosao na snagu 2018, sa pozitivnim izmjenama. Javne rasprave su bile u obliku sastanka koordinacije udruga, i kasnije e savjetovanja.
Uglavnom na ovom radu, imat ces kompletnu pozadinu anti gun strategije. Koju kasnije prihvaca i EU, nakon inicijatora UN.
Ovaj dokument donesen je 2009, u pocetnoj fazi ove politike:
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/slu ... _2855.html
Hrvatska kao novoformirana drzava jednostavno nije mogla ici u drugom smjeru, jer ici u drugom smjeru znaci ne ici u smjeru EU, i zatvarati se u malu zatvorenu drzavnu cahuru nepovjerljivu prema vanjskim politrickim strujama, poput, eto - Srbije (sa Vucicevim moratorijevim na oruzje 2023).
Pozitivna stavka cijelog procesa od najnizeg stanja za vlasnike oruzja 2012, koji sam prikazao prethodnim citatom, do novog zakona 2018 je da ja vidim pozitvne trendove od 2018 na ovamo, a prije svega kroz EU pravnu bastinu, vec smo prije razgovarali o javnim raspravama koje EU pravna bastina trazi za svaki zakon prije donosenja, a danas je to vidljivo u e savjetovanju. Gdje nije rijetkost da dobro sroceni argumentirani komentar bude prihvacen u novom zakonu.
2018 dobili smo legalizaciju ar15, reloading, ljecnicki do promjene zdravstevnog stanja, itd... Nabolji zakon o oruzju do sad. (sto niko od struke do sad nije osporio)
U starom sustavu bez javnih savjetovanja ne bi ovo bilo moguce.
Ja osobno vidim pozitivne trendove, kao i uvijek prisutnu potrebu za javnom edukacijom o kojoj sad pricamo.
Podsjetimo se Vucicevog moratorija. Usporedi sa EU praksom, ili eto, sa Hrvatskom praksom.
https://www.vecernji.hr/vijesti/vlada-r ... li-1677353
Ali, realno, ovo nije tema oko koje se hrvatsko drustvo trese u javnim ili predizbornim debatama. Vecinu mlade i radno sposobne, ili skolovane populacije zanima uglavnom rjesenje vlastite egzistencije, i zbog tog imamo veliki odlijev populacije u strane zemlje i EU zemlje, i ovo je goruci problem naseg drustva. I zapravo se vecina populacije u HR ni ne bavi ovom problematikom. Legalni valsnici oruzja u Hrvatskoj, nisu tema dana.