hr-oruzje.org

zavidim ti kolega na takvom lovu i što si to podijelio s nama.

Jolly,

Zavidim ti na ovakvom izletu, uzivas nema sta...i treba..jednom se zivi !

Blago tebi, uzivaj kad mozes i hvala ti na tvojim zanimljivim i poucnim tekstovima o Africkom lovu.

Decki, hvala ma komentarima.

Svaki dan nakon lova, morao sam zapisati dozviljaje i detalje jer se toliko tog desava, svaki dan od zore do mraka u akciji, da se do drugog dana zaboravi.

Cesto puta pisajuci biljeske, ostao bih budan i debelo do iza pola noci, a ustajanje je u mraku, oko 6 ujutro prije svitanja, da stignem na miru popiti kavu, pa onda na dorucak u 7.30 pa nakon tog lov. Nema slobodnog vremena.

Svima nam je poznat domaci lov, pa o tome ne pricam previse, a ovo sam otvorio bas da vam priblizim ovu temu koja prakticno nije neizvediva za naseg lovca.

A financijski je takodjer izvedivo ako se isplanira.

Lov u Africi je vrlo sirok pojam, u 12 do 15 razlicitih drzava, dva lova u Namibiji je skromno iskustvo u takovoj perspektivi, ali ono sto sam vidio, cuo u baru, procitao ili dozivio to sam nastojao prenijeti.

Jos malo da docaram Afriku, na slici su cure iz plemena Himba, prodaju suvenire na trznici.

Lovni safari, je ujedno i photo safari.
Ako je supruga zainteresirana, za prirodu i slikanje, a nije lovac, ovo je vrhunska prilika za fotografiranje.
(Zainteresirani pratioci i ne-lovci su dobro dosli)

Kako budem sortirao slike sa memorijske kartice budem ih jos stavio na forum.

Super opisano prijatelju,nema druge nego probat nešto uštedit

Of kors!

Cestitam kolega i hvala sto si podijelio dozivljaj sa nama!

Evo jos malo slika kako ih sredjujem.

.....

....

....

Najbolja slika s putovanja, (po meni) - zirafa sa zrcalnim odrazom u vodi:

Neku je divljac izuzetno tesko uloviti na foto aparat.
Recimo, vidio sam roan antilopu, samo jednom, i fotoaparat nije bio spreman.
Tsesebe - najbrza antilopa na svijetu, vidio sam svega 2-3 puta, uvjek nespreman za slikanje.

Neka divljac je cesta, i svako malo daju dobru priliku za fotografiranje: oryx, hartbeest, crni i plavi gnu, kudu, waterbuck, warthog, noj (ako ga se vidi ne bjezi), zirafa, nosorog, sprinbok daje priliku ako je kamera sa dobrim zumom, isto i blesbok jer ih je dosta, i sable se da snimiti.

Medjutim divljac koju smo cesto sretali u gustom grmlju, a ne daju prilike i odmah se povuku je eland. Kasnije kad gledam slike koje sam radio s elandom, na ni jednoj nije za prepoznati. Uvijek se drzi gustog grma, nikad ne stoji, stalno u pokretu.

Pavijana ima dosta i cesti su, medjutim ne daju priliku, bjeze cim vide auto ili lovce. cak i na udaljenosti. I oni su vrlo teski za uslikati,

Dobar aparat je vazan kao i puska, za ovakve prilike. Dobra puska moze se cak i iznajmiti ili posuditi, dobar fotoaparat puno teze. (za dobru sliku, mobiteli i tableti... hmmm.. skeptican sam)

zhrvoje wrote:Cestitam kolega i hvala sto si podijelio dozivljaj sa nama!

Hvala!

i one cure su dokaz poslovice:

Izmedju dobrih cica je krizic na lancicu, a izmedju onih drugih je PUPAK...

Malo ih sila teža ebe

Kad odstreljena divljac stigne na farmu, meso pripada vlasniku, i kasnije se koristi za potrebe farme odnosno plasira se na trziste.

Divljac se ne odrobljava na terenu nego u prostoriji za obradu mesa gdje se cisti i guli.
Do dolaska u mesnicu, lovac mora znati sto zeli od trofeja, izraziti svoje zelje skinneru ili PH-u, i onda se tako procesira.

Terenska priprema trofeja se ovdje radi na farmi.
Glave se izbjeljuju, a rogovi se ili otpile odnosno skinu kod supljorozaca.
Odvajanjem roga smanjuje se volumen za kasnije slanje postom.

Kod trofeja shoulder mount, ili najcesci vratni dermo- preparat (tzv "cape" kao instrukcije skinneru) reze se koza od ramena i samo dio glave oko roga radi smanjenja tezine i volumena, i onda se taj dio kasnije kod dermopreparatora montira na plasticnu bazu, oko koje se kasnije navuce koza.

U prvoj pripremi koza se obilato soli krupnom soli. O tome sam vec pisao prosle godine. Sol izvlaci svu vlagu iz koze i kad je koza potpuno suha, zaustavlja se proces propadanja.
Ako ostane malo vlage, to ce uzrokovati razvoj bakterija na tom mjestu nakon nekod vremena dlaka ce poceti otpadati.

Nakon inicijalne obrade , trofeji se ostavljaju u posebnoj prostoriji na susenju i kasnije se isporucuju.
Na svakom komadu trofeja oznaceno je markicom ime i prezime lovca.

U Namibiji, i lokalnim lovistima koja su prakticki izmedju dvije pustinje (Namib i Kalahari) i sa globalnom cirkulacijom zraka prema moru, problem vlage u zraku nije previse izrazen. (20% i manje)
Medjutim, u lovistima sa vlaznom klimom vlaga je uvijek prisutan problem, pogotovu kod lovnih kampova u zabacenim zonama, u kisnim podrucjima, sa infrastrukturom zapravo na bazi satora ili koliba.

Rijec dvije o lokalnoj etici, i mjerenju metrom:
Neki lovci love trofeje prema snazi trofeja. I traze iskljucivo trofeje s namjerom da udju u knjigu trofeja. (rawland ward, SCI, boone and crocket itd), pa sa sobom znaju imati metar da odmah mjere sta su odstrelili.
Prema etici, mjerenje trofeja na krivi nacin ne gleda se lijepo medju profesionalcima.

U lovistu, divljac je tek pala (mozda jos ziva), pa kad lovac izvlaci metar - to je NEPRISTOJNO, i NE-ETICNO.
Na metar u dzepu lovca su mnogi profesionalci alergicni, vjerojatno po iskustvu kad lovac pocme da cjepidlaci oko milimetar ili dva roga... dok je divljac jos topla.

Medjutim, kad je glava izbjeljena, i stoji na susenju trenutak je da lovac diskretno izmjeri rog ako mu je bas sila, i bez ikakve zamjerke.

Obzirom da kroz proces terenske pripreme trofeja, karantene koju propisi nalazu, i kasnije isporuke moze (makar u teoriji) doci do zamjene trofeje, ja sam imao obicaj izmjeriti rog tako da makar znam ako mi je doma stigao pravi rog ili sam greskom dobio krivi trofej. (U prosloj dostavi nije bilo problema)
A rawland ward, i SCI, i B&C me uopce ne zanima, Vazno mi je iskustvo i uspomena,

Ali, ponavljam, diskretno mjereno, kad je sve vec gotovo, u susionici koze, ili na terenu nakon odavanja pocasti divljaci, . To niko ne gleda onda na krivi nacin. Poanta je da lovac s metrom ne bude nestrpljiv.

Vezano za dostavu trofeja, u ovom slucaju trofeji se pripremaju na farmi, i kasnije prema propisima salju na adresu lovca ili lovnog agenta.

Kako sredjujem slike, nalazim po jos koju da stavim na forum.

Ovdje je kudu.
Cesto opisan kao "Grey Ghost of the bush". Sivi duh sikare. U grupi trofeja spiralnog roga.
Takodjer i velika antilopa sa najduzim rogom. Od 50 incha na gore, primjeraka ima i preko 60 incha duzine roga)

Legendu o kudu-u su stvorili Robert Ruark i Ernest Hemngway kojima je bio lovna opsesija o kojoj su dosta pisali
(Ruark: "Horn of the hunter"; Hemigway: "Green hills of Africa")

Takve je boje da dok se skloni iza dvije grancice gmlja vec se ne vidi.
Vrlo je tih u pokretu, i po naciu ishrane je "browser" - brsti lisce.
Dakle, zivi u najguscem bushu sa visljom vegetacijom.
Tih i izuzetno kamuflazne boje sa 7 o 11 bijelih vertikalnih pruga po boku.

Kad sam napravio ovu sliku, htio sam u biti da mi se sakrije iza makar jos jedne grane, da se pocne stapati s okolinom (u skladu sa svojim imageom i nadimkom), medjutim nisam uspio.
Kad me je osjetio, umjesto da se tiho kamuflira u grmlje, otisao mi je na drugu stranu.

Tako da je na ovoj slici zapravo kudu sakriven iza jedne grancice i malo bolje vidljiv.

Inace, ovo je jedna od divljaci koja je najteze loviti u otvorenom lovistu, upravo jer ga se ne vidi i ne cuje.

Eland najveca je antilopa na svijetu.
U nekim podvrstama naraste i do 900 kg, sto moze biti i vise od bivola.
Spiralni rogovi.

Elanda sam cesto puta vidio na trenutak, i prakticki ne bih ga uspio slikati.
Plah, nikad na mjestu i nikad na miru. Uvijek u pokretu, i nije teritorijalan.
Lovi ga se ili na slucajnosst ako naidje i pruzi priliku (ili uz vodu sa ceke), ili upornim pracenjem po tragu u otvorenom lovistu koje traje i vise dana.

Dok sam sortirao slike iz prethodnog lova, uspio sam kad sam malo bolje zumirao ustanoviti da sam uspio uhvatiti 2 elanda u kadar, na jako daleko.

Nakon kropiranja slike, dobio sam sta sam dobio.
2 grla se nekako naziru.

Na slici je cape, ili common eland, najcesca lovna podvrsta.

Razlikuje se od ostale 3 podvrsta jer obicno nema vertikalne pruge po boku.

(ostale tri podvrste su paterson eland, livingston eland - u istocnim drzavama Afrike, i lord Derby eland, u tropskim sumama ekvatroijalne afrike)