hr-oruzje.org

Čovjek je osvojio olimpijsku medalju u zračnoj pušci, a malokalibarku nema di trenirat, zašto ?
Zato što malokalibarka ima pravilnik, a zračna puška nema.
Možda da pokažemo (bar slovencima) kako možemo bit profesionalni, pa da napišemo pravilnik o civilnim strelištima za zračnu pušku.
Da ne budemo divlji zapad di svatko može pucat luftericom bilo gdje napolju.

Marin223 wrote:Baš je taman uspoređivat visoko profitabilnu monopolističku industriju sa jadnim, totalno neprofitabilnim sportom na samrti.
I zašto bi sve moralo biti profesionalno ? Zašto ne može biti amaterizma i zašto je amaterizam loš ?
Amaterizam je korak između 0 i profesionalizma. Ne može se preskočit.

Ovaj pravilnik nije najmanje što su mogli napravit već komplikacija da rođak u ministarstvu ima šta radit na "poslu".
Najmanje bi bilo kao što je u Sloveniji, da nema ni tog pravilnika niti onog o civilnim strelištima.
Ali Slovenci su amateri, a mi ćemo pokazat kako se stvari profesionalno rade.

I zašto bi mi morali biti budale i ispunjavat tolko papirologije dok lovci nađu livadu u lovištu, stave mete i pucaju ?
Po čemu mi moramo snosit toliki teret birokracije i "sigurnosti" ?

Kao što je i predsjednik saveza komentirao pravilnik: Športski klubovi koji se bave streljaštvom nisu korporacije niti tajkunske organizacije sa neizmjernim izvorom financiranja da bi si mogle priuštiti...

Razumijem sto hoces reci.

Medjutim, moramo shvatiti realnost.

1) Promjenio se drustveni sustav, iz komunistickog u kapitalisticki. (no free lunch)

2) Drzava vise nije zainteresirana za ulaganja, konkretno u strelista.
Neki drustveni fondovi za ulaganja u sport se jos i vrte ali prioriteti idu prema brojnosti populacije u pojedinom sportu.
To je realnost.

Da li bih ja to sve promjenio da mogu?
Bih!
Ali ne mogu.

Amaterizam.
Kad smo to vec spomenuli, nema nikakvu garanciju kompetencije, ili strucnosti.
Drugo, nema financijsku motivaciju - to sam drugdje na forumu pokusao objasniti.
Ako odgovorna osoba radi na volonterskoj bazi, svi drugi zivotni problemi imaju prioritet, a hobi i odgovornost u hobiju dolazi kao zadnji prioritet.
Zasto bih ja sebi nametao obvezu da na pr budem voditelj gadjanja u redovnom terminu, dzabe, i to na svoju kazenenu odgovornost ako se nekom nesto desi? Istovremeno imam posla oko kuce, moram na posao, imam honorarnu zaradu negdje u slobodno vrijeme, itd...

Usporedio si Sloveniju, ali konkretni slovenski sustav oko strelista mi nije poznat, zakonodavstvo, i sl.
Medjutim neke detalje znam.
Slovenci su drugaciji -ovo je primjer.
Kad su legalizirali prigusivace u Sloveniji, digli su se svi savezi i lobirali, pojedinci su zvali svoje predstvanike u parlamentu i lobirali. parlamentarni zastupnici su bili informirani o cemu glasaju, i prigusivaci su kod njih legalizirani.
Mozda im je zato bolje. Sad to usporedi sa clankom koji je dao Druzeta u Zastiti. Kod nas vlada pasivnost. (na svim razinama)
https://zastita.info/hr/novosti/slab-od ... 32088.html

Spomenuo si lovce.
U mnogim zemljama lovcima je lakse nego sportskim strijelcima.
Zasto je to tako mogu samo pretpostaviti.
Sasvim sigurno, jedan razlog je brojnost. 60-65.000 clanova HLS-a je ujedno najbrojnija civilna udruga u Hrvatskoj, brojnija od najjacih politickih stranaka. (sportskih strijelaca manje od 7000 ili mozda do tog broja)
Sasvim sigurno da kroz brojnost clanstva imaju i vise utjecaja na zakonodavca.
ne samo to, kroz koncesije na lovista i druge djelatnosti ubacuju milionske vrijednosti u drzavni proracun.
Sport je gubitak para za drzavu, ali u svakom slucaju kad se dijele fondovi za sport, dijele se na osnovu zastupljenosti pojedinog sporta u drustvu, naravno onda najvise ide na nogomet, pa onda na sve ostalo. (streljastvo - zadnja rupa na svirali)

Mozda je bas u tome problem, ima nas malo (strijelci sportasi i rekreativci). I ta mala kolicina ljudi je onda jos i pasivna, to viđam često.

Par ljudi po savezima su eventualno "aktivisti" za promjene, ali MUP nema sluha za to. Mozda kada bi se uspjeli udruzit, donjet i usuglasit sto nam minimalno treba (od promjena i poboljsanja) i onda inzistirat da nam MUP to omoguci.

Ja ne trazim da nam drzava daje ikakve pare, ni da otvara streljane, ni da subvencionira i potice ista... nista od toga, vec samo da nam barem makne tolike prepreke.

Pa to sto si napisao je razumno! Slazem se.
Premda bih samo dodao da su promjene dobrim dijelom uslijedile radom nekoliko ljudi iz barem dva manja saveza.
Pravilnici koji su doneseni sami po sebi su pozitivni jer su definirali uvjete za strelista sto prije nije bilo.
Da li su idealni, svakako nisu. Ima prostora za poboljsavanje koliko hoces.

Medjutim, tesko je realno ocekivati da ce doci do usaglasvanja razlicitih grupacija u sportskoj streljackoj zajednici, oko zajednicke problematike. Takva inicijativa NE POSTOJI, osim kao ideja nekoliko entuzijasta
Nismo jedinstveni, ali necu sad dublje u to, jer nije tema.