patch wrote:Evo nešto malo tvrtki koje bi imale koristi: HS produkt, Kordun (noževi), Kroko, ĐĐ specijalna vozila (tenkove i sada nove patrije), ĐĐ Alatnica (proizvodili VBR-ove, rakete i granate), (nažalost nekadašnji) Torpedov (vojni kamioni).... a sada zamisli još uvoznici (kojih također ima)....
I tko to točno od navedenih lobira za izmjenu zakona o oružju, u povoljnijem smjeru za korisnike, športske strijelce i lovce?
Primjer je HS Produkt, za sada oni jako dobro žive od izvoza na tržište SAD-a, dok im hrvatsko trište ne čini niti 1% ukupne prodaje.
Također, kada sam bio u HS Prudktu, dobio sam informaciju da će navodno postojati i semi-auto verzija HS-VHS-a prilagođena civilnom tržištu.
Opet, u hrvatskoj će semi-auto verzija biti zabranjena zbog (nepotrebnog) dotičnog zakona koj "zabranjuje oružje koje izgledom sliči na automatsko" .
u HS Produktu znaju kome će VHS izvoziti, a o hrvatskom tržištu i zakonima o oružju će brinuti točno shodno tome koliki dio udjela u prodaji im mi zauzimamo.
Manje od 1%
Đuro Đaković svoja oklopna vozila sigurno neće prodavati Selidbama Gluhak ili Family Frostu, tako da su oni relativno irelevantni po tom pitanju.
KROKO ima potpisan ugovor sa MORH-om, i nemaju previše dodirnih točaka sa oružjem i zakonima o oružju.
Od njih se nemože očekivat lobiranje u nama željenom pravcu...
Nažalost, danas u hrvatskoj vlada mentalitet kvazi-pacifizma, i sam narod u početku mijenja svaki željeni pravac kretanja zakona o oružju.
Danas ako izraziš želju da budeš sportski strijelac, ili pokažeš interes prema oružju, vjerovatnije je da će te ljudi gledati kao potencijalnog kriminalca, nego kao čovjeka sa normalnim interesima.
No zato, nitko ne govori o drugom zabrinjavajućem trendu.
O tome koliko je pozitivno mišljenje o tebi, ako si vlasnik kakvog trgovačkog lanca, ugnjetavač svojih radnika bez izbora, u zemlji bez izbora, i svaki čas se pojavljuješ u Gloriji, Areni ili Ekskluziv Magazinu.
Ako se o tebi pišu kuloari i fasciniraš škandalima, i bitnije ti je da voziš novi Mercedes E65 AMG (koj bih također volio imati), nego da radnicima isplatiš Božičnice i regrese.
Narod će radije fascinirati pitanje, hoćeš li se pojaviti na Vucinom koncertu ili cajk-partiju u novoj E65-ici, ili Maserati GranSport-u (kojeg bih također volio imati

), koliko ćeš sponzoruša skupiti, i koliko ćeš para razbacati.
E, ali onda si uspješan poslovni čovjek, a u našem slučaju si primitivni neandertalac.
U narodu također još uvijek postoji uvriježeno mišljenje, da samo zaštitari, policajci i vojska uistinu trebaju oružje u liniji posla, i profesionalizirani su u korištenju istoga.
Smatraju da naoružani građani, nemaju pojma, i nisu svijesni okvira zakona u kojima smiju djelovati, pa često misle da ćeš "nositi pištolj za pasom" ili "pucati u zrak na svadbi" .
I ako nisi policijski službenik, zaštitar ili djelatna vojna osoba, smatraju da nemaš pojma o adekvatnom rukovanju oružjem.
Zasada se to najčešće pokazuje, savim krivom tezom, jer baš dotični imaju na godišnjoj razini manje prakse s oružjem, i sigurnim rukovanjem, nego ja i moji kolege sa streljane koji na liniji provodimo dobar komad slobodnog vremena.
Zapravo, nije rijetkost da provedem više vremena, i iskoristim više municije u jednom danu, nego potonji u cijeloj godini.
No to ne mijenja mišljenje neukog širokog pučanstva, jer kako mi je napomenuo jedan poznanik, koji me pitao za interese; "moj prijatelj Perica si je prije 20 godina prostrijelio ruku tatinim pištoljem, koj je bio nezaključan u ormaru, šta će ti to uopće?" .
Svaku raspravu nakon toga, o dotičnoj temi, s dotičnim sam završio.
A o tome kako policija ili DVO-i koriste oružje kada dođu na streljanu, ili koliko ih je većina neuka, a pogotovo zaštitari, nije želio ni čuti, jer pričam gluposti.
Dakle, nakon mog vagininog monologa, lako je zaključiti što sam u postu želio reći.
O zakonu o oružju se ne brine nitko drugi do nas samih, svojim ponašanjem i odgovornošću.
Nažalost, kako je krenulo, zakoni mogu postati samo striktiniji, jer neki narodu žele zamagliti oči kako je "narod bez oružja, siguran i pacifistički narod" .
Svi su krenuli graditi pacifističku naciju, na mjestu gdje ona kao takva ne postoji, i od krivih stvari.
Osobno, sebe i ostale posjednike oružja smatram najvećim pacifistima, jer oružje koje posjedujemo nikada ne bih željeli iskoristiti protiv drugog čovjeka, što zbog zakona koj bi nas po defaultu kriminalizirao, a što zbog toga jer se ne želim dovesti u tu situaciju.
Naravno, da nekom nesretnom prilikom moram birati između moje žene i djeteta, moje imovine i nekog neodređenog nadrogiranog recidivista, koj ne mari za meni u životu svete stvari, ne treba biti raketni znanstvenik, da se zaključi kako bi odluku donio u treptaju oka.
Isprika na dugačkom postu, ali eto, imao sam potrebu podijeliti i ono što mene smeta.
lijep pozdrav