Re: ETIKA I LOV NA DALJINU
Posted: 24 Nov 2017, 23:31
Svakakva iskustva i svakakvi komentari, i najgore od svega, slažem se sa svima!
Teško je to progurati među tradicionalnijim članovima , međutim isto tako, mnogi "tradicionalni" lovci, rade upravo to. Na provjeri oružja, vrlo često srećem komentare tipa: "Je, pa to je papir, nema to veze s lovom!" Istina, to stvarno nema puno veze s lovom, jer na metu opališ tri metka i tu je priči kraj. Često ranjavanje divljači, a samim tim i gubitak iste, plod su egoistične mašte, mogu reći, dobrog dijela članstva. Ja sam lovac postao prilično kasno, nakon četrdesete, a dotad sam imao 30 godina streljačkog staža, pa sam na osnovu streljačkog iskustva propustio dosta dobrih prilika za hitac. Zašto? Zato jer se opet vraćamo na onu, to je papir. Papir ne bježi, ima neograničeno vremena i ne opaljuje se hitac koji je "sumnjive kvalitete". Često puta, imam priliku opaliti, ali nemam "zicer" i ja odustajem, što rezultira bitno smanjenim odstrelom. Naravno, uza sva streljačka pravila, moguć je i promašaj i ranjavanje. Imao sam promašaja, ranjavanja na sreću nisam, no to ne znači da se ne može desiti. Mislim da bi promjena pravila, da je krupnu divljač odstrijelio lovac koji je prvi pucao i smrtno je ranio, bitno promijenila stavove lovaca i smanjila ranjavanje divljači. Mislim da su pravila o tome tko je odstrijelio pernatu divljač puno bliže realnosti. Ujedno se zalažem za obavezno izricanje strogih disciplinskih mjera za lovce koji pucaju preko zakonom propisanih lovnih daljina, a pritom ne uspiju odstrijeliti divljač. Zbog ove izjave napljuvali su me mnogi članovi mog lovačkog društva, i to baš oni koji su se na neki način osjetili prozvani.
Načelno, protiv sam lova na velikim daljinama, jer prosječni lovac sa ovih prostora, naprosto nije sposoban za tako nešto.
Natprosječni lovci, ipak čine manjinu u lovačkoj populaciji i trebali bi se prilagođavati većini.
Pozdrav svima!
Teško je to progurati među tradicionalnijim članovima , međutim isto tako, mnogi "tradicionalni" lovci, rade upravo to. Na provjeri oružja, vrlo često srećem komentare tipa: "Je, pa to je papir, nema to veze s lovom!" Istina, to stvarno nema puno veze s lovom, jer na metu opališ tri metka i tu je priči kraj. Često ranjavanje divljači, a samim tim i gubitak iste, plod su egoistične mašte, mogu reći, dobrog dijela članstva. Ja sam lovac postao prilično kasno, nakon četrdesete, a dotad sam imao 30 godina streljačkog staža, pa sam na osnovu streljačkog iskustva propustio dosta dobrih prilika za hitac. Zašto? Zato jer se opet vraćamo na onu, to je papir. Papir ne bježi, ima neograničeno vremena i ne opaljuje se hitac koji je "sumnjive kvalitete". Često puta, imam priliku opaliti, ali nemam "zicer" i ja odustajem, što rezultira bitno smanjenim odstrelom. Naravno, uza sva streljačka pravila, moguć je i promašaj i ranjavanje. Imao sam promašaja, ranjavanja na sreću nisam, no to ne znači da se ne može desiti. Mislim da bi promjena pravila, da je krupnu divljač odstrijelio lovac koji je prvi pucao i smrtno je ranio, bitno promijenila stavove lovaca i smanjila ranjavanje divljači. Mislim da su pravila o tome tko je odstrijelio pernatu divljač puno bliže realnosti. Ujedno se zalažem za obavezno izricanje strogih disciplinskih mjera za lovce koji pucaju preko zakonom propisanih lovnih daljina, a pritom ne uspiju odstrijeliti divljač. Zbog ove izjave napljuvali su me mnogi članovi mog lovačkog društva, i to baš oni koji su se na neki način osjetili prozvani.
Načelno, protiv sam lova na velikim daljinama, jer prosječni lovac sa ovih prostora, naprosto nije sposoban za tako nešto.
Natprosječni lovci, ipak čine manjinu u lovačkoj populaciji i trebali bi se prilagođavati većini.
Pozdrav svima!