Onty wrote:
1. Poznat je jedan Eskim na sjeveru Kanade koji je lovio polarnog medvjeda s 22 Hornet. Kad bi ga pogodio, životinja bi se najčešće samo blago trznula i mirno produžila. Lovac bi pričekao nekoliko sati, i našao mdvjeda mrtva, unutrašnje krvarenje bi obavilo svoje.
.
Da, ali to nije poanta. Treba drugacije to reci, da ljudi znaju sto citaju. ovako ispada da to moze svako, samo ako pogodi precizno.
Kad smo vec u tolikom (uobicajenom offtopicu, za ovaj forum), daj da ti kazem svoje vidjenje za ovo, uz malo iskustva, s lovcima iz "plemena" na drugom kontinentu.
Svaki put u Africi, moji trackeri su iz Damara plemena.
Na pocetku je uvijek tamo sve novo, a kasnije se covjek pocinje fokusirati na detalje i zapazati sitnice.
Ti ljudi rodjeni su tamo u bushu, i vjerojatno u seoskim kolibama bez struje. Prije dolaska u loviste, prosli smo skoro 200 km prasnjavog puta.
Tamo nema asfaltirane ceste.
Cijeli zivot odrasli su i proveli u bushu Africke subsaharske savane, na granici sa Kalaharijem medju divljaci koja se broji u desetinama vrsta i stotinama grla, svakodnevno.
I sad dodjem ja iz evrope, i gledam sta oni rade, malo pricaju, engleski imaju los do prolazan. "To have, to be", sto bi se reklo, pa treba malo posmatrati da covjek koji zeli nesto vidjeti dodje do zakljucka.
O, large track see this? Prosao je stari eland!
Di, majke ti, veliki trag? a ono eland stao na kamen, i vidi se komadic predjeng dijela papka. i malo poremecen obrub pijeska uz kamen
Vrh papka od elanda valjda se to moze razaznati, ali gdje mu pise starost?
Ajmo dalje.
Idemo mi za elandom, trag se kubi u kamenitom terenu, tarcker pocne hodati u lepezi, s vremenom sve sirom lepezom, strpljivo, a vrijeme ide, i onda nadje nako 300 metara , opet nesto, u drugom smjeru kretanja.
Mozda par dlaka na grmu od trnja. A od jednog do drugog traga, prodje dva sata dok mi stigenom do tog grma,
pokazuje mi prstam ja ne vidim. meni grm ko grm, onda on uzme par dlaka, jer ja sam za njega corav, pa mi hoce poakzati, i pokaze mi ih na ruci. Onda vidim. 2-3 dlake
i to tako ide.
KAd je vjetar promjenio smjer ta potraga bila je gotova. Eland nas je osjetio
Imao sam ranjenog orixa.
Dodjemo na mjesto nastrela, on kaze vidi krv.
gdje krv majke ti?
Ma vidi kolko ima? Upro prstom, ja ne vidim, on se sagne skoro da takne "krvni trag".
Ja vidim okruglastu neravninu na crvenom pijesku.
Ono kapljica krvi, uvaljala se u crvenoj finoj prasini, ne odskace bojom uopce od pjeska. Kapljica. Razbio je stapom pjescanu grudvicu, i onda se vidjelo pola kapi krvi.
To je "krvni trag"?
Malo trag, pa se malo gubi, pa nema traga opet 300 metara, kamen sve okolo, on opet nadje trazeci u lepezi lijevo i desno, malo od papka, na mrvici pjeska, kap krvi, nakon 150 metara, i tako cijelo jutro, dok ga nismo nasli, oko rucka.
Gledam, kasnije uz malo vise iskustva u narendim izletima, po kampu sta se desava, i neki put budem sa drugim lovcem u autu, cujem price kad rani, ili sudjelujem u potrazi ako je neko ranio.
(Ja nisam nikad tamo izgubio divljac, ali imao sam 2-3 traganja na krvnom tragu, uz pomoc trackera)
I mogu reci da lokalni Damara tracker cesce nadje divljac nego krvosljednik, pas.
Ovo je nevjerojatno, ali istinito.
I Damara nisu tradicionalni lovci, lovacka plemena su bushmani i pigmeyi, i onda se mislim, ako su Damara ovakvi, kakvi su tek ovi drugi? (odgovor slijedi pri kraju)
I sad, imas slicnu stvar.
Eskima, koji je odrastao na sjeveru, sa nekom "djecjom" puskicom. Koji kad pukne, ne odustaje od pracenja tragova dok ne nadje sta trazi. S malo suhog mesa u ruksaku ako treba i danima
I onda mozes usporediti, sa nama, prosjecnim urbanim gradjanima, sa topovima od pusaka (poput 30-06). koje rade velike rane, modernim ekspanzionim zrnom, koji smo lijeni sami traziti ranjenu divljac u prosjeku vise od pola sata (cast iznimkama kojih znam nekoliko), koji u lovackom drustvu rijetko zovemo pomoc krvosljednika (opet, cast izuzecima), i koji u prosjeku nemamo pojma o tragovima zivotinja. (opet cast iznimkama, da se ne uvrijedi niko)
Daj boze da znamo razlikovati trag srne od traga jelena ako ga vidimo punom tezinom otisnutog u blatu. (U vecini slucaja)
Dakle, ne mogu se uspredjivati dvije kulture i koristenje oruzja, puno je vise kulturoloskih razlika za tako nesto, a mozda i genetske predispozicije za izvornog lovca koji je navikao danima biti na tragu divljaci, jer su mu preci pred 100 godina, lovili sa lukom i strijelom i bili stalno na tragu divljaci, i tako zadnjih 2000 godina
PERSISTENCE HUNTING (izguglati)
Ovo je dobro za ilustraciju
Imas i drugi nacin tradicionlanog lova, persistance hunting, tradicionalnih plemena, uzgred zadrzalo se jos u Kalahariju, jedno od plemena koji ovako love su Bushmani (San people)
Lagano trce za zivotinjom, ne daju da se odmori, ne daju da pije vode, lagano kaskaju za njom, divljac drzi distancu, ne piju vodu ni oni, ili imaju litru sa sobomm, ali jednom od umora ili dehidracije divljac padne. Ovo zna trajati danima. Znaju biti 2 lovca tako da jedan drzi malo jaci tempo, dok drugi malo zaostaje dok se kao odmara laganijim trkom. Divljac padne od umora i iscrpljenosti prije ili poslije.
Samo treba dovoljno lovista, da to traje desecima kilometara. Kalahari je prostran.
I sad daj takvome jednom, malokalibarsku pusku. Ni eskimu nije problem ovo da shvati
Skratice mu visednevni maraton, na dva dana. Dovoljno da pogodi hartebeesta u trbuh. (ili eskim polarnog medvjeda)
Da ne pricam bezveze, stavio sam na temu o lovu u Africi, clanak, gdje postoje sudski spisi, kad su na osnovu dokaza osudili crnca iz juzne afrike radi krivolova u keniji, koji je krivolovio slonovacu sa maloklaibarskom puskom. Pucao u mekano u slonovski pazuh izbliza, poluatomat 22, vjerojatno vise hitaca I onda bi pratio dok slon ne bi pao.
Ali to nije nas nacin lova.
Mi smo drugaciji, kulturoloski, po mentalitetu, i po sposobnostima, po mogucnostima, i lijeni smo (u usporedbi sa ovima).
Usliejd tog, u lovnoj kulturi koju smo stvorili, u vecini zemalja u svijetu, definira se minimum energije za lovacko oruzje za odredjenu divljac.
A sad, onaj ko je u stanju zaista bit na tragu divljaci, 10 dana u sumi bez prestanka, ja mu skidam kapu. Pa nek lovi s cim hoce.
Ja ne mogu, pa biram kalibar koji je jaci od minimuma zakonskih propisa. (Drzim se one "bring enough gun", sto rece Robert Ruark).
Za svinju mi je 9.3, za srnjaka 30-06.
A malokalibarka za papir. Imam je registriranu kao lovacku ,ja znam da s njom na lisicu ne bih pucao. Zato je ni ne nosim u sumu.