hr-oruzje.org

I jos...

CAPRIVI (NAMIBIA) - BOTSWANA - ZIMBABWE - VICTORIA FALLS

Danas idemo za Victoria Falls. Najpoznatiji slapovi u africi, ujedno su i granica izmedju Zambie i Zimbabwe. Udljeni oko 120 km od naseg lovista
Put do tamo je avantura sama po sebi. Idemo Gregor i ja, vodi nas Christian, a u Zimu nas svih preuzima Steve.

Da bi došli do Victoria falls, moramo prvo uci iz Namibije u Botswanu, kroz Chobe nacionalni park, i doci u grad Kasane u Botswani, gdje cemo parkirati auto.

Auto ostavljamo u turistickom resortu i placamo parkiranje, i taxijem idemo do granice, Botswane i Zimbabwe (30 min voznje). Taxi je 10 eur. Dok smo cekali taxi u resortu, popili smo kavu uz Rijeku Chobe, i gledali nase loviste sa suprotne strane, gdje smo lovili bivole.

Granicu izmedju Botswane i Zimbabwe preci cemo granicu sa ruskacima, pjeske

Auto ostavljamo u Botswani jer je taxa za ulaz u Zimbabwe sa autom visoka, mislim oko 300 USD.
Iza granice u Zimbabwe docekat ce nas prijatelj od kristijana Steven sa teretnim pick upom, i prebaciti u Victoria falls. Auto dvosjedac, ja i moj prijatelj iza.
Steven je koncesionar premium safari zona u Zimabwe, i profesionalni lovac.

https://lowveldhunterszimbabwe.com/about/

Od grada Kasane u Botswani pola sata vožnje do granice, a kad smo presli pjeske granicu u ZIm, jos nesto vise od sat i pol do Victora falls.


Slike granicnog prijelaca u privitku, na salteru za izdavanje viza.

Prvi dio etape ulaz u Botswanu iz Namibije, prolazimo sanitarnu proceduru gume od auta prolaze kroz bazen sa dezinficijensom, a mi moramo brisati đonove kroz isto to.
Veterinarska zaštita od foot and mouth disease koju prenose bivoli (veterinarski koridor)

Tokom prolaska kroz Chobe nacionalni park, vidimo nesto divljaci, ali na na slona, zirafu, pavijane, tsessebe i kudua vise ne reagiramo. Prolaz kroz park je uobicajena cesta, ulaz se ne naplacuje.
Medjutim, kad se uz cestu pojavio bivol, stali smo valjda na ručnoj kočnici da ga osmotrimo. U zadnjih par dana postali smo osjetljivi na bivole. Slika u privitku, izasao sam iz auta da ga slikam

Po meni, rogovi preko uha debelo, ovo je 42 incha, ako ne i vise. (slika) vrlo jak, i spojeni rogovi na celu, (boss) zreo za odstrel.
Moj 375 ostao u kampu u Capriviju, BTW.

U Kasane (Botswana) mjenjamo zauto za taxi, i za pola sata smo na Zim Border.

Slike govore sve, ruzinavo, zapusteno, prljavo, ali papiri se birkoratski ispunjavaju i nakon tog prelazimo pješke.
ne poznam nikog drugog ko je sa ruksakom na ramenu presao Botswana Zim border. JA jesam, mi jesmo.

Cim smo prešli, dočekao nas je Steven, vlasnik lovne koncesije u Zimu.
stječem dojam, ovo su zemlje zestokog lova, danas mu ekipa izvlaci odstreljenog nilskog konja, a zadnja 3 dana love ranjenog slona. Morali su charterirati avion za potragu. Nasli su ga. Pitam se koliko je taj slon lovca kostao?

Ovdje se lovi opasna divljac. Morat cu jednom u ZImbabwe u lov, prije ili poslije.

VICTORIA FALLS

Drugi dio price u Zim je fototurizam, gomile stranaca sa fotoaparatima.
Uz cestu je slon sasvim normalna pojava, Steve je vozio kao za formulu 1 sjedili smo odstraga, nema sanse za nesto fotografrairati.

Izasli smo na Victoria falls, na ulazu u slapove. Ulaznica 50 EUR
Da nismo stigli nakon lova to posjetiti, izlet mi ne bi bio potpun.

Victoria falls na rijeci Zambezi otkrio je Livingstone. Godina 1855

Kroz svoje ekspedicije izgubio je kontact sa svojima i izgubio se u regiji, a njega je kasnije nasao Morton Stanley, amerikanac i time se proslavio.
Stanleyiju su logistiku za put, i za formiranje karavanu, dali arapski trgovci i lovci na roblje iz Zanzibara, koji je tad bio centar trgovine robljem i slonovacom na indijskom oceanu.
Stanley je pronasao Livingstona godine 1871.

I sad dolazim do slapova.
Njemci, kolonizatori Nambije, i ondasnje Tanzanije, tražili su od engleza da se dogovore i naprave koridor kod Zambezi Rijeke, da bi otvorili plovni put, izmedju Namibije i Tanzanije po RIjeci Zambezi (Tad. German south west africa, and German east Africa - Tanganyka), zbog slapova plovni put se nije mogao ostvariti

Slapovi su ogromni!!!!!
Dugacki su preko kilometar i pol, i ima se sta po njima šetati.
Na ulasku je pisalo da se ne diraju zivotinje "u dzungli", "rain forest". Ovo me malo iznenadilo, jer je poduzje prasume podrucje ekvatorijalne Afrike, ne ovoga podruzja gdje prevladava bush, mopane forest, ili polupustinja.
Zapravo, uz slapove toliko je vlage i cestica vode u zraku, da se stvorila mikroklima u kojoj raste prasuma, ali ne sira od 200 metara od kanjona slapova.

Na kraju šetnje sa strane ZImbabwe dolazi se do starog mosta, preko kojeg se prleazi u Zambiju. (ko hoce moze, mi bili umorni, tri drzave prijeci u jedan dan, dovoljno je. Cetvrta je puno)

Dakle, suprotna strana slapova je u državi Zambiji.
Tokom setnje kroz park vidjeh prvi put VERVET MONKEY.
Lovna vrsta!

Lovi se cesto u juznoj africi, jeftina divljac, moze se izvesti. Bas se neto mislim da napravim vervet monkey, i baboon, kao majmunska kolekcija. Morat su se malo potruditi oko tog.
Vervet monkey na slici.

Na Zambezi rijeci, Vic Falls i na kanjonu za turiste postoje mnogi sadrzaji: spustanje na zici, banjee jumping, rafting po kanjonu, panoramski izleti s helikopterom shopping suvenira.

VICTORIA FALLS, SUVENIRI
(Kaze Christian, sve se to uvozi iz Kine, )

VICTORIA FALLS HOTEL

Hotel je najpoznatiji u regiji (regija 5 zemalja), ima bogatu povijest,
(drugi poznati Viktorijanski hotel u Africi, kolonijalne povijesti je u Kenyiji, Stanley Hotel, Nairobi)

Da ne idem u detalje, Vic Falls hotel ima svoju wiki stranicu:

https://en.wikipedia.org/wiki/Victoria_Falls_Hotel

Zbog renomea, cijena nocenja je oko 300 do 600 USD (nas je 4), pa zato ne nocimo tamo, nego tamo idemo na veceru, spavamo u susjednom resortu, za daleko povoljniju cijenu
U hotelu su tradicionalno spavali poznati bijeli lovci koji su se ovdje smucali vodili klijente ili lovili slonovacu. I mjesto je politickih sastanaka kroz povijest.

U doba najvecih gradjevinskih dostignuca prije prvog svjetskog rata, kad se gradila transkontinentalna zeljeznica u Americi, transsibirska zeljeznica u Sibiru, Sueski kanal, Panamski kanal -u toj je viktorijanskoj epohi Cecil Rhodes je iz juzne Afrike planirao i pokretao projekt trancontinentalne zeljeznice u Africi, Cape to Cairo. (Po njemu je kasnije drzava nazvana Rhodesia, a nakon gradjanskog rata kad je Mugabe pobijedio, i uveo diktaturu drzava je promjenila ime u Zimbabwe)

Victoria Falls je kasnije bila glavna subsahraska medjutocka, i projektni centar.
Rekli su mi navodno, Victoria falls hotel, jos uvijek pripada nacionalnoj zeljeznici.

U parku je ploca, na kojoj stoji :Cairo 5165 miles – Cape 1647 miles. To nije putokaz za goste, nego centar historijskog i neostvarenog projekta.

Kako su kolonijalne vlasti propadale, i nacionalne drzave dobivale nezavisnost uz pratece gradjanske ratove, projekt zeljeznice Cape – Cairo, nikad se nije ostvario.
Vecera u hotelu za 4 gosta, nije preskupo dodje oko 200 EUR.
Tokom vecere lokalno kulturno umjetnicko drustvo, izvodi tradicionalne lokalne plesove, "ta noc Africka, plesu uz bubnjeve svu noc... "

Kako kazu, hotel je izgbubio nesto starog sjaja, na nacin da su zbog politicke korektnosti u zadnjih nekoliko godina poskidali vecinu najboljih trofeja divljaci sa zidova. Da se vegeterijasnki i urbani gosti ne zgrazaju.

Slijedece jutro, jos smo se malo prosetali po lokaciji, i zatim krenuli istim putem nazad za Namibiju, preko Botswane, prvo u Salambala loviste po opremu, odmoriti se tamo preko noci, a onda nazad krenuti za Auroru, 1000 kilometara puta kojim smo i dosli.

Uz veceru u Vic Falls hotelu, lokalno kulturno umjetnicko drustvo izvodi "Uz bubnjeve, ta noc africka".
Screenshot sa video zapisa.

SLijedec jutro, pred polazak, pogled iz hotela, i kava iznad kanjona.
Na granici smo se pozdravili sa Steveom, i krenuli pjeske preko granice.

MR SPOTS!

LEOPARD!

Vratili smo se na farmu. Caprivi je ostao iza nas.
Jutros sam se na farmi probudio u 5 sati svi spavaju.
Do 6 sam se izvukao do ugasenog hladnog fire pita, napravio kavu i zapalio.
Ne treba tako biti da budem napet, ali situacija se razvija nepredvidjeno.
Nakon odstreljenog bivola, trebao sam laganini loviti shakale i pavijane nakon povratka na farmu.

Danas lovna grupa ide doma, ja ostajem s Gregorom jos nekoliko dana. Decki iz grupe na odlasku, dosli su u dvoriste spremni za put, puni dizivljaja, i puni prica. Ja sam u svojim mislima. Napet sam, pokusavam se fokusirati.
Sjetih se da imam internet, u lovistu ga necu imati, pa sam na brzinu screen shotao shot placement koji prije nisam studirao, jer sam se bavio pripremom za bivola, a ne za ovo. Danas.

Pocelo je jucer.
Dok smo se vozili iz Caprivija, zvali su sa farme.
Lovac, prvi put na, safariju, sa pratiocem na ceki, vidjeli su leoparda. U pol bijelog dana!
Lovac nije siguram sta hoce ni sta moze, ni koliko to kosta (umjesto da pita), gleda leoparda kroz optiku 15 minuta i snima s mobitelom. Nije pucao.
I to nam javili.
Predvecer sam pogledao mutnu snimku, video od par minuta kako leopard prilazi na vodu.

Stos je u tome, da se leoparda i geparda po danu vidi mozda jednom u zivotu. On to propustio.
Nije pucao.

A mi sad znamo da leopard dolazi na jedino pojiliste u blizini, po danu. I bez baita.
Za ovo, digao bih i lihvarski kredit.

Kazem christianu, lovit cu ga ja, sutra. Idem na ceku. Jel moze? Moze.
Kolika je cijena?
Dogovoreno.
Tijan i ja.

I sad ujutro skidam s interneta, leopard shot placement, pokusavam vizualno predociti pucanje na leoparda pod kutem, u prsa, bocno, itd...

Cekali smo 10 sati. Na ceki.
Jeli sendwiche, Tijan i ja.
Tokom dana warthoga je ko u prici izaslo na ceku.
Nekoliko njih su bili pravi Banana Joe, monsteri.
Izlazi mi copor pavijana, dva vekika muska.

Prilika me vabi, ali ne pucam. Cekam. Leoparda.
Kad me uvatilo pisanje u ceki, pisam u plasticnu bocu, nema sanse da mu ostavljam miris oko ceke.
Tian trpi.
Porlaze sati. SIjenke postale duze, obukao sam se u duge rukava.

U 18.55, pada mrak, prosao sumrak.
Palim zadnju cigaretu dok mi je vjetar u lice, kad zavrsim pakujemo se. Idemo na veceru.

Na pola cigarete, tijan me drme, kaze leopard!
Gdje!?
Lijevo, uz vodu!
Bacam cigaretu, gasim djonom, hvatam pusku.

Najgore mjesto, tu mi izaslo 80% divljaci danas.
Najnize mjesto malo zaklonjeno nasipom 130-140 metara.
(pad zrna oko 4 cm)

Dizem pusku, na oslonac.
Hvatam leoparda u optiku.
Pusku otkocujem.
Na cistom je, samo mi pada mrak, prebrzo. Davno je sunce zaslo.
Probam dve jakosti iluminacije, odgovara mi manja, na vecoj iluminaciji svjetlost mi bode oko
Smanjim povecanje sa dnevnih 1ox na sumracnih 6x.
Vidim vitalne zone leoparda, prednji frontal quarterimg shot. Razmisljam pogoditi u desnu plecku, malo naprijed, i probiti kroz pluca

Tisina. Ovaj osmatra
Tijan? Shoot? No shoot?
Female. Narrow head. No shoot.
Zenka.
Prepoznao po uskoj glavi.

Uzbudjenje mi pada.
Pratimo je kroz optike, slijedecih 10 minuta do potpunog mraka.

Zenka se napila vode. Sjela minutu dvije pored svog pojila. Nakon tog lagano se popela na nasip (vidljiv na drugoj slici), i po rubu nasipa lagano se prosetala, dva puta sjela, i osmatrala svoje carstvo.. Pratili smo je u tisini.

Do tada, vise nisam vidio tocke na krznu, sad sam vidio samo siluetu, i eleganciju pokreta ove macke.
Razaznavao sam svjetlija prsa od malo tamnije bocne i ledjne dlake, kad je sjedila na nasipu okrenuta nama.
Sa zadnjih 10 minuta svjetlosnih zraka ispratismo je pogledom u bush.

Krenuli smo nazad doma, auto je bio 500 metara od ceke.

U kampu smo se dogovorili da za zadnji izlazak u loviste, prevecer probamo drugu ceku, gdje su stavili bait za leoparda.
Mladi warthog na stablu

------
Zadnji izlazak u loviste, cekali smo do mraka. Gregor i ja.
Na pojilu je prosla cijela procesija divljaci: warthog s mladima, grupa kudua, stado impale, nekoliko zebri, grupa mladih waterbucka.
Pao je mrak, ali se vidjelo dobro, pun mjesec nam je bio u ledja.
U procjepu sume, sa pozadinom svjetle osusene trave, vidim u jednom trenutku tamnu sjenu, koja se pomakne uz rub sume.
Vidim glavu, i jednu nogu. Kroz Leicu, dvogled.
Tamna sjena.
Mislim se, impala. Ali pratim ostro.
Sjena se okrene i krene prema nama, a na kontrastu prema svjetloj travi u pozadini, vidim dugi macji rep i eleganciju pokreta!

Kazem Gregoru, leopard!

Pripremim se za pucanje. Gregor za back up, namjesta svog rugera
Ovo je druga ceka, pojilo i mladi warthog visi ma stablu za bait.
Leopardu je 30, 40 metara do baita, od mjesta di sam ga vidio. Bait na 80 metara od ceke.

Namjestio sam optiku ma najbolju vidljivost (oko 6x) i ukljucio tocku sa najmanjom iluminacijom.
10 minuta sam bio stand by na warthogu, cekao macku da izadje. 15 minuta. Nista...

Nakon svih napetih minuta, vjecitih sekundi, odjednom cuje se shakal, kako zavija u grmlju. To nije klasicno zavijanje.
Nista vise od tog. Leopard nije izasao.

Kad nas je kasnije Sebastian pokupio s autom, objasnio je da shakal stalno prati leoparda, i zavija specificno kad je leopard u grmlju i kad lovi.
Obavjestava druge.
Dakle nisam u mraku umislio leoparda.
Tu je.

Sa ovim izlaskom, iako nisam lovio bas sve od sedam vrsta opasne divljaci, mogu reci da sam svih 7 vrsta u jednom ili drugom trenutku vidio u prirodi, sa ovim i orethodnim safarijima.
To je nesto.

A Leopard?
Leopard ostaje motivacija za neki drugi safari. Uvijek postoji razlog da se vratim.

BUFFALO IN THE REEDS

Jutros smo krenuli po mraku, oko pet sati. Drugi dan lova. Prvo smo vidjeli oko 12 komada preko rijeke Chobe u Bocvani, na njihovoj strani. Ne prelaze. Samo nas gledaju sa sigurne udaljenosti
Vozimo se po lovištu, trazimo tragove na prasnjavom putu.

Izašli smo iza jednog grma, zapravo uskog ruba sume koje se uvlaci u polje, i auto auto se zaustavlja.

Odmah desno, gledaju nas.
Kad sam ih vidio, noge su mi se odsjekle.
Taj iskonski pogled, koji kaze da im smetamo, dugacka trava u ustima, dok zvacu, gledaju nas ravno u oči.

Tri bivola.
Dagga boys.

Sad su se stvari pocele odvijati brzo.
Kao u filmu.
I uz svu pripremu, nisam se osjecao spreman.
Radio sam uzurbanu mentalnu pripremu za situaciju.

Odmaknuli smo se nekoliko stotina metara dalje i izašli iz auta.

Kratak dogovor je pao, ja se raspremim, da ne nosim ništa osim puške.
S nama su Christian, PH, Gregor naši trackeri Tian i Martin, i dvojica game scouta iz lokalne zajednice.

Scouti odobravaju odstrel da sve bude po zakonu. Lokacija i bivol su odobreni!
Ne nose oružje.
Christian puni ekspresicu .416.

Krećemo prema njima. Bivoli se laganim kasom miču prema u šumi, koja je u zaledju, a iza koje smo prošli kad smo ih prvi put vidjeli.

Mi za njima, brzim hodom. U koloni.
Prilazimo sumi.
Scouti kažu da bivoli žele prijeći rijeku, ali rijeka je iza nas, mi smo im prepreka. Dolazimo do ruba šume, vidim ih na kratko kroz granje, ali brzo nestaju. Ulazimo za njima.

Situacija koju vidim u grmlju, siluete krupne divljaci, dijagonalni polozaj sive mase, pokret repa, sve mi se to nije svidjalo.
Ali ni oni ne stoje.

Idemo za njima, kroz sumu, i brzo izlazimo na rub šume, na drugu cistinu. Visoka trava.
Reeds
Srecom, suma nije siroka.

Tri bivola su sad vani na otvorenom, samo jedno stablo između nas. Zadrzali su distancu, i tu su stali.
Gledaju prema nama. Stoje. Sva tri bocno.

Brzim korakom u koloni se krećemo prema drvetu, koje nas pokriva.
Mnogo je ljudi u našem timu, idemo zurno u koloni da smanjimo svoju siluetu, i ja pazeći da držim cijev u sigurnom smjeru.
Stvar mi se odvija kao u filmu. Mentalno se pripremam za pucanje. Optika, ciljanje, koncanica, kocnica, disanje, stap. Vrtim to u glavi, da ne pogrijesim u proceduri
Dolazimo do drva.
Christian postavlja štap.

“100 metara, pucaj na onog desno.”

Puška je na štapu. Otkocujem

Dok sam privlacio koncanicu Swarovski optike, na crnu plecku - ovo je trebao biti vrhunac visegodisnjeg plana i istrazivanja i pripreme.
Logicno ostvarenje dugogodisnje vizije, i logicni zavrsetak lova.
Dugogodisnje planiranje, nabavka puske, priprema puske, izbor metka, trazenje lovista, pregled i pracenje ponuda, treniranje sa puskom teskog trzaja, izbor metka za lov.

Ali i znacajna investicija, gdje se cijene lova krecu od 1000 do 2500 USD na dan plus puna trofejna taxa u slucaju ranjavanja ili odstrela. Sve je to bilo odradjeno i poslozeno i isplanirano do ovoga trenutka.
Jos je samo trebalo ispaliti hitac. I dobar pogodak kao kruna napora bi trebao dati smisao svemu.

Ali promasaj, ranjavanje i bijeg divljaci preko granice u Botswanu, jer Botswana je blizu, ili napad ranjenog bivola s desetak metara iz gustog grmlja koji moze rezultirati stradanjem nekog u lovnoj grupi, uz propast investicije, bila bi katastrofa. U mojoj situaciji, imao sam samo jedan pokusaj. Bivol nije srnjak da ga opet lovim drugi tjedan, ili druge sezone.
A cape buffalo obicno ne pada s jednim metkom, a sto se desava iza prvog hica, pitanje je srece ili sudbine, i reakcije prateceg tima i kvalitete prvog pogotka.

Izmedju uspjeha ili katastrofe, granica je samo tanka linija koncanice, i prst na okidacu.
Ali o tome svemu nisam razmisljao u tome trenutku, vec se ova slika slagala u danima nakon lova, kako sam sve nanovo proizvljavao.

U ovom trenutku, usao sam u zonu, nista drugo nije postojalo, i cijeli moj svijet se suzio na sliku optike, i tanku koncanicu, i pritisak prsta na ono malo zaokruzenog metala, i psihicko optercenje pod odgovornosti kakvu do sad u lovu nisam iskusio. Odgovornost prema sebi, i ljudima u mojoj grupi, i respekt prema ovoj divljaci s kojom nema sale.

Busen trave prekrivao je plecku i srce.
Pomaknuo sam nisan.
Ciljao sam malo lijevo od sredine plećke zbog grane između nas. Svjesno odustajem od gadjanja u srce.
Ne zlim da mi grm skrene metak.

375 zagrmi, čujem tup udarac pogotka .
Prednjim dijelom je poskocio, pogrbio se i izduzio prednje noge. Napravio je nekoliko koraka.
Ako sam dobro pogodio, to su dupla pluća.
Druga dva bivola rade polukrug oko njega i gledaju u nas.

“Brzo, brzo, pucaj opet. Napuni ponovno.”

Metak je u cijevi. Štap ostaje na tlu. “Pucaj, pucaj!”
Sad iz pucam ruke, sekudni su u igri dok nam daje priliku za drugi hitac. Vise nema vremena za za stap, i benchrest igre.

Stavljam končanicu na isto mjesto gdje sam prvi put ciljao.
Maknuo se od grma trave, iako je srce sad cisto, ciljanje u istu tocku davalo mi je osjecaj sigurnosti. Malo naprijed

Blam!
Cuje se zvuk udarca u masu!
Trgnuo se.
Trzaj se ne osjeti, i osjećam da je pogodak dobar.
Repetiram.

Pljunuo je krv. Vidim krv kroz optiku! Na 8X!
Dobro je! Pljuje krv, efekat pogotka je vidljiv.
Skoro da ne mogu vjerovati da je odmah unutar par sekudi izbacio krv na usta.
Ali optika na 8x ne laze. Hropac krvi je bio dobar. Obilat.

Napuni! Pucaj.

Napravio je par koraka i okrenuo se prema nama!
Ne bjezi! Okrece se na nas.
On ne pada sa ova dva hica.
Daje mi sad treci hitac, i okrenuo se prema nama.

Gleda kao da će krenuti na nas!
Drzi onaj iskonski pogled u nas, i na gubicu mu sipa krv, i tece u lagnom prekinutom mlazu preko niz vrat i na travu.
Sekunda ko vjecnost, ne razmisljam u rijecima, vec u slikama.

Kroz tren su mi u glavu prosle tri mogucnosti o cemu on razmislja, i ni jedna nije dobra!
- Napad na na nas
- Bijeg u grmlje
- Bijeg preko rijeke u Botswanu

Ni jedna opcija mi se ne cini pozeljnom.
Zelim ga dolje! I want him down! I want him down - Now!

Jebeš dupla pluća i frontalni pogodak u prsa! Jos jedna rupa u plucima ne znaci mi nista. Vjerojatno ni njemu!
Sad gađam u glavu, treći metak! Zaustavni, makar on stajao i ne napao!
Ciljam izmedju ociju, pucam, pogadjam ispod lijevog oka.
Noge su mu samo klonule.
Pao je.

Trčimo sad prema njemu da se ne digne. Hoću mu prići s leđa, desno, ako se digne da mu budem iza leđa. Christian mi stavlja ruku na rame i povlači me prema grupi, ulijevo.

Dolazimo do njega, Christian kaže: “Pucaj tu, u sredinu prsa.”
Četvrti hitac, radim po sredini u prsa. .
Blam.
Trznuo se i onda se smirio.

Onda jos jedan za svaki slucaj. Za svaki slucaj.
Bolje metak u njemu, nego da ostane u cijevi.
Puska je prazna.
Mir.
Cujem komentare grupe kao iz daljine.

Zadnja dva hica, Christian mi je držao ruku na ramenu. Pitao sam ga poslije zašto mi je držao ruku na ramenu. Kaže: “Da ostanemo u liniji, vidio sam da si htio ići desno. A ja sam htio da ne pucaš pod 90 stupnjeva, zbog moguceg skretanja metka i drugih ljudi u liniji.”

Decki cestitaju!

Puno sigurnosti mi je dala ekspresica .416 od Christiana, to je back up za zigurnost.
Gregor kaze, imam sve snimljeno!
Molim? Sad mi to kaze?!
O tome nisam razmisljao.
Zapravo, ocekivao sam da on nosi svoju pusku za back up uz Chrsitana!!!
Dobro, kasnije cu to pogledati.

Kad je sve utihnulo, vidno polje mi se polako vratilo u normalu, i sa padom adrenalina izašao sam iz zone.

Od izlaska na prvu čistinu, potpuni fokus je bio na končanici i okidanju. Meci su išli gdje je trebalo, prvi sa štapa, ostali iz ruke. Ovo je trenutak kad je puška radila je kako sam mislio, puška kao da je sama pratila instinkt.
Kad je pritisak popustio, klonuo sam. Morao sam sjesti. Suze su mi dosle na oci.
Pazio sam da se ne vide.
U danima nakon lova Christian je to zvao „connection“. Povezanost lovca i prirode

Sutradan, nastavili smo loviti. Gregorov bivol je bio na redu. U narednim danima, sortirao sam misli i osjecaje. Puno toga je trebalo procesuirati u glavi. U danima koji su uslijedili, imao sam vremna za razmisljati i sredjivati dojmove. I raditi nove planove.

I opet, ne biti na miru. Je li lov, ikad zaista gotov?

Slon i lav, sad mi nedaju mira.
I to ne, lav, iz Juzne Afrike.
Imam neke ideje.

...

Zadnja slika....
Poput slika iz 19..

To je bila namjera!
Radili smo traditional safari, u wild country.
Povijesna mjesta, i Victorian style!

Farquharson, i mauser 98 rule Africa!

Swift A Frame, izvadjen iz bivola.

Ovo je bilo napeto i uzbudljivo. Čak sam u jednom trenutku par puta provjeravao temu kada si preskočio svoj dan. Mislio sam da mi je promaklo

Čini mi se da je psihička priprema važnija od pucačke

Tradicija...

Kad stari rog od hartebeesta probije gumu landcruisera

I divljač se brani

andrej wrote:

Ovo je bilo napeto i uzbudljivo. Čak sam u jednom trenutku par puta provjeravao temu kada si preskočio svoj dan. Mislio sam da mi je promaklo

Čini mi se da je psihička priprema važnija od pucačke

Da. Sam trenutak lova, barem meni, je bio razina daleko iznad od uobicajene.
Ja sam se stjecajem okolnosti pripremao nekoliko godina za ovo, i procitao samo o bivolu nekoliko knjiga. Pokupovao sam sve knjige o bivolu koje su mi bile dostupne.
Pogledao dosta filmova o tome.

S druge strane, sasvim sigurno, imas lovaca koji nikad nisu bili u Africi, dodju i love buffala prvi put.
neke price sam slusao po kampu.
A imas i lovaca koji rane, i dovedu cijelu ekipu u pogibelj. I to je lako, Pod priiskom situacije, stisnu okidac u krivom trenutku.

Cujem price da postoje lovci koji dodju s novom neisporbanom puskom u lov na buffala. I tog ima.

Zamisli sad, kad je lov na 2-3 tjedna, sa dozvolom za svu dilvjac (full bag safari) u zoni divljine, a placa se day rate 1000 - 2500 USD, na dan. bez odstrelne taxe. Taxa ide po dodatno i pojedinacno odstrelu i ranjavanju. To su lovovi 20k (jedna divljac), - 50k (jedna od premum divljaci) - 100 k + (big 4, ili DG6 + plains game).
PH ima zadatak da to omoguci, a klijenta ima svakakvih. Dani prolaze.

Opcenito po mome iskustvu, kad se ide na ciljani lov, psihicka je priprema mozda najvaznija. Ali ja ne mogu reci kako se to radi, nema pravila.
Ja znam da sam trenirao u svakoj prilici iz lovnih stavova, da sam citao knjige, trazio municiju, gledao filmove.
Nastojao sam predvidjeti sve moguce scenarije u glavi unaprijed.
Zapamtiti anatomiju buffala, i dijagonalne hice.

Nevezano za ovaj, lov. Moj prethodni lov na Elanda, opisano u prethodnoj temi. Nije ni to bas lako.
Lovili smo ga 7 dana. Traganjem i osmatranjem.
Odstrelio sam zadnji dan, malo iza zalaza sunca.
Zamisli... zadnji dan lova, sunce ide ka zalasku, nema onog sta trazis, do zadnjeg dana nisam ni vidio elanda za pucanje, nakon cijelog puta, vremena i nadanja, vracas se doma praznih ruku.
Te pritiske treba savladati, i zadrzati mir, funckionalnost i komunikaciju i atmosferu, i zadrzati fokus do zadnjeg trenutka.

Konacno imas intristicke i ekstristicke motive.
Neko ide po trofej, jer mu treba za kolekciju. Placa rog na zidu.
Znaci, kupovina trofeja.

Drugi, kao ja, ide po iskustvo, uspomenu, velicina trofeja mi je nebitna. Zelim iskoristi trenutak povijesti jer mislim da je lako moguce da smo zadnja generacija koja moze loviti u Africi, i mozda prva generacija koja to uz planiranje moze priustiti, iz srednje klase.
I zelim iskoristiti vrijeme dok mogu hodati. Sa 90 godina, na kolicima, u Afriku nema smisla ici. (Ima i takvih)

Sve sto zelim je prilika. A onda iskustvo. Trofej je dobrodosao, ali sekundarno, radi uspomene
Uglavnom, materijalno ili ne materijalno, intristicki ili ekstristicki, visoki su i razliciti motivi, ulozi i napori.
Ishod nije garantiran.

Moze se desiti radi sigurnosti i situacije da puca PH. I to je jedan faktor.
ALi to treba uvijek raspraviti unaprijed.
Koliko pratim, bilo je trzavica u nekim slucajevima, kad je lovac ocekivao da sam zavrsi lov, a PH je intervenirao.

Ali ovo je realnost na terenu , i u opisu posla PH. I taj dio se treba unaprijed odraditi, i treba se psihicki pripremiti, da ce buffalo mozda srusiti PH u trenutku izravne opasnosti

A, ako se ne ostvari plan. Treba to sazvakati. Dignuti glavu nastaviti dalje.
A ako krene tragicno s opasnom divljaci, i s time treba naci nacina zivjeti, kao u onom primjeru sta sam stavio iz Zambije, nedavno.

Ugavnom, mislim da nema pravila za pravu mentalnu pripremu.
Ja ne mogu dati savjet, samo sam ukazao na neke elemente.
Svak ko udje u to, vjerojatno radi na svoj nacin.

U sportu, u velikim klubovima, to rade sportski psiholozi, individualno sa vrhunskim sportasima. Sportas ide na olipijadu, iz te perspektive, ulaganja, napori, ciljevi su vrlo visoki. To je usporedivo.

U ovoj industriji tog nema. Ili se pripremis, ili se ne pripremis, pa sta bude.

Mislim da je u Africi, jedan od najtezih lovova koji zaista trazi snagu volje, je lov na Bongo, u tropskoj prasumi, ekvatorijalna afrika.
Bez bonga, nema pune kolekcije od 9 vrsta divljaci spiralnog roga.
Cameroon. Congo. Centralno Africka Republika.
Komarci, malaraija. Zmije. Krosnje, cesto puta bez da vidis sunce danima, pogotovo ako je kisa
Najbolje je loviti u kisnoj sezoni, jer je tlo u dzungli mokro, i ne cuje hodanje po liscu.
Kisa pada skoro svaki dan.
Pucati na solistu, koje stave radi osmatranja i prebrojavanja, se ne smije zakonski.

Cijeli dan suljanje po kisi, nocenje u vlaznim satorima po kisi i takvoj klimi.
Trackeri su pigmeji koji govore (mozda) Francuski, a PH takodjer mozda govori (samo) Francuski.
Treba izdrazi u lovu, 2 tjedna, s ljudima koji ne govore jezik kojim govori lovac.
Komunikacija je prstima i tijelom, a dva tjedna pricas sam sa sobom.

Ide se za psima, dok ga psi ne nadju, i stisnu ga oblajavanjem, a bongo se ukopa, jer mu pas nije prirodni neprijatelj, i ne zna sta ce.
Puca se na vidljivosti maloj od nekoliko metara, koliko dzungla dozvoljava, u narandzstu fleku.
Smije se odstreliti muzjak, samo.
Lov nema garanciju, prosjek je 2-3 lova, dok se ne dobije bongo.
Lov kosta, nepovratnih 30.000 EUR. odstrelio ili ne odstrelio, plus karte
Odi na lov, i zadnji dan prezivjeti bistrog uma i fokusa do kraja.

Naravno, nije svaki lovni safari takav.
Sa sigurnoscu mogu reci, da je vec oubicajeni safari na stepsku divljac, laksi u tom smislu.
Moras znati gadjati, iz stojeceg stava, to uvijek. Prosjek je 200 metara, ali ima i daljih hitaca.
Najvaznije je ne ranjavati jer to uvijek ostavi gorak ukus u usitma.

Ali ako ne lovis specificnu divljac, nego u paketu imas 5 grla divljaci, pa ako umjesto springboka odradis impalu, ili umjesto 6 grla, odstrelis 5, jos uvijek je to uspjesan lov, i krasna uspomena, a divljac kad dodje doma, vrlo lijep ukras i uspoemna za lovacku sobu.
Dakle, postoje razlicite razine lova. Za svakog ima nesto.

I onda kad neko kaze, pa lako njemu (taj i taj, X.Y.), ima para, skupe puske i ide na elitne lovove..... Aha... Bas mu oni to privezu za stablo.
Iskustvo i napori, i kontakt i asimiliacija sa lokalnim ljudima, i povezanost sa divljaci je na potpuno drugoj razini, nego foto safari, u autobosu u nacionalnom parku, sa 5 kineza, tri japanca i 2 amerikanca, i dva gay para na egzoticnom putovanju
I ciljevi su drugaciji, ako u foto safariju ne vidis elanda, slikat ces zirafu, sve je to isto, i gosti su zadovoljni. Uslikali su nesto pa su sretni

Neuspredivo sto se tice psihicke pripreme.

BILTONG

To sam preskocio. Decki u skinners campu, kad su ogulili bivola odmah su sebi narezali malo biltonga za osusiti.
Pravi lovacki kamp, u divljini, kako je oduvijek bilo. Biltong se susi.

Biltong je tradicija. Koja traje tisucama godina. Jedini nacin za sacuvati meso u uvjetima kad nema frizidera.
Suseno africko meso, goveda ili divljaci.
Rade ga svi, takodjer i krivolovci na terenu kad skupljaju bush meat za prodaju

Bira se masnije meso, koje ce zadrzati vlagu tokom susenja.
Nareze se na filete 2-3 cm sirine, prateci konturu mesa. Na taj nacin se jednoliko susi.
Posoli se sa grubom soli, i pusti oko 3 sata. Ovo izvlaci vlagu i ubija mikroorganizme.
Lagano se premaze octom, kvasinom
Zacini se obilato, papar, korijander, secer.

Stavi se susiti na prozaracno mjesto, vjetrovito, u hladovinu
Susi se nekoliko dana, i stiskanjem prstima provjeri se vlaznost. Kad vlaga ne curi, gotov je.

Moze se kupiti po trgovinama vakumirano, a i svaka koliba ga ima na selu.

Opasna divljac je opasna divljac.
Nekidan mi jedan kolega kaze, pa zasto bi lovio slona? Njega je bar lako odstreliti. Di je tu lov?
Isti nije nikad lovio izvan Hrvatske.
Jao ostao PAF, sa komentarom.

Danas, naletih na ovo. Tema posta je bivol, pa je u skladu s temom.
Opasna divljac nije sala. U prethodnim postovima stavio sam jos jedan slican slucaj

https://theinsider.ug/index.php/2025/02 ... life-area/

Sport Hunter Killed By Buffalo In Karenga Community Wildlife Area

The Uganda Wildlife Authority (UWA) has expressed deep regret following the tragic passing of Mr. Frank Stuart Cox, an American sport hunter, during a scheduled hunting expedition in the Karenga Community Wildlife Area (KCWA) on February 3, 2025.

In the afternoon of the incident, Mr. Cox, accompanied by fellow American hunter Mr. Trappe Mini Rudolf Francis, a UWA ranger, and a Uganda People’s Defense Force (UPDF) officer, encountered a group of five buffaloes. In the course of the hunt, one buffalo was shot but managed to retreat into a nearby thicket. Tragically, upon being located once more, the buffalo charged at the group, fatally goring Mr. Cox and seriously injuring Mr. Trappe.

“Emergency response teams were deployed immediately, and both victims were transported to the Kidepo National Park airstrip in preparation for airlifting to Kampala. Despite these rapid efforts, Mr. Cox succumbed to his injuries before the aircraft’s arrival. Mr. Trappe was successfully airlifted to Kampala for further medical attention, where he is currently receiving care.” Part of the Statement reads.


The incident has been reported to the police in Karenga, and investigations into the unfortunate circumstances are ongoing. The remains of the deceased have been transferred to Mulago Hospital City Mortuary for post-mortem examination.

UWA has conveyed heartfelt condolences to the family and friends of Mr. Cox, emphasizing their commitment to safety in wildlife activities. The authority also wishes Mr. Trappe a swift and full recovery.

The Karenga Community Wildlife Area is a vital conservation zone located adjacent to Kidepo Valley National Park in the Karenga District. Managed by local communities in collaboration with the Karenga District Local Government and Uganda Wildlife Safaris, the area serves as a crucial buffer zone for wildlife dispersal and sustainable utilization. It is home to a diverse range of wildlife species, including buffaloes, antelopes, elephants, and big cats, and offers opportunities for regulated activities such as sport hunting and ecotourism.

GOOGLE TRANSLATOR:
Uganda Wildlife Authority (UWA) izrazila je duboko žaljenje nakon tragične smrti g. Franka Stuarta Coxa, američkog sportskog lovca, tijekom zakazane lovačke ekspedicije u području Karenga Community Wildlife Area (KCWA) 3. veljače 2025.

U poslijepodnevnim satima incidenta, gospodin Cox, u pratnji američkog kolege lovca, gospodina Trappe Mini Rudolfa Francisa, UWA rendžera i časnika Ugandskih narodnih obrambenih snaga (UPDF), naišao je na skupinu od pet bivola. Tijekom lova jedan bivol je pogodjen ali se uspio povući u obližnju šikaru. Tragično, nakon što je još jednom lociran, bivol je nasrnuo na grupu, smrtno probovši g. Coxa i ozbiljno ranivši g. Trappea.

“Timovi za hitne slučajeve odmah su raspoređeni, a obje su žrtve prevezene na uzletište Nacionalnog parka Kidepo u pripremi za prebacivanje u Kampalu. Unatoč tim brzim naporima, gospodin Cox je podlegao ozljedama prije dolaska zrakoplova. G. Trappe je uspješno helikopterom prebačen u Kampalu na daljnju medicinsku skrb, gdje je trenutno na njezi.” Dio Izjave glasi.


Incident je prijavljen policiji u Karengi, a istrage o nesretnim okolnostima su u tijeku. Posmrtni ostaci preminulog su prebačeni u gradsku mrtvačnicu bolnice Mulago radi obdukcije.

UWA je prenio iskrenu sućut obitelji i prijateljima gospodina Coxa, naglašavajući njihovu predanost sigurnosti u aktivnostima vezanim za divlje životinje. Vlast također želi gospodinu Trappeu brz i potpun oporavak.

Područje divljih životinja zajednice Karenga vitalna je zona očuvanja koja se nalazi uz Nacionalni park Kidepo Valley u okrugu Karenga. Područje kojim upravljaju lokalne zajednice u suradnji s lokalnom upravom okruga Karenga i Uganda Wildlife Safaris, služi kao ključna tampon zona za širenje divljih životinja i održivo korištenje. Dom je raznolikog raspona divljih vrsta, uključujući bivole, antilope, slonove i velike mačke, te nudi mogućnosti za regulirane aktivnosti poput sportskog lova i ekoturizma.