CHAT

[andrej]

Za ostale tu je komercijalni lov, bar je to moj plan

[jolly]

mislim da od lovstva mlade najvise odbija cinjenica de ne postoji jasan nacin kako da se pocnes bavit lovstvom ko aktivnoscu. jednom kad dobijes lovacku iskaznicu, kupis markicu za lovnu godinu, registriras oruzje i zelis se pocet bavit lovom... naletis na zid. Sto dalje? kome da se javim? koncesionari uglavnom nemaju nikakvu prisutnost na internetu, neki broj istaknut negdje gdje se moze naci, a kamoli da bi imali negdje napisano sto je mladom covjeku potrebno da stvarno pocne lovit u sklopu njih. Kad i uspijes nekako nekoga kontaktirat interes da te se ukljuci je najcesce ravan nuli.

Sustav davanja koncesija lovackim drustvima je doveo do toga da je lovstvo aktivnost malog broja ljudi koji ne zele da im se iko pridruzuje jer je njima tako kako je dobro. Sto je super ako si "jedan od njih" ili djete "jednog od njih", a za nas ostale...

Stanje s terena je ovakvo u opsegu mojeg horizonta:

Od onih koji su uz moj savjet polozili ispit, i poceli loviti, samo jedan je clan LD, i na kraju je neaktivan, Samo placa clanarinu.
Potpuno je demotiviran, ima radne akcije, nikad prilike za lov.
Covjek radi u firmi, plus ima neki privatni posao.
Nema vremena.
Ako hoce da lovi u LD, uvjek je nesto sto koci. Odustao od motivacije oko LD.

A skoro svi ostali, plus ovaj kojeg sam spomenuo love komercijalno. I ima par koji uopce ne love, o njima na kraju teksta
Niko ne lovi trofeje u medalji.
Osrednji trofeji svi ispod medalje, odnosno netrofejna divljac za meso.

Po meni buducnost lovackog drustva je za drustva u ruralnim dijelovima uz limitiran broj onih koji zive uz loviste.
Taj profil ostaje u drustvu dok se moze baviti lovom u dubokim godinama.

Drugi oblik organizacije je neki oblik privatnog lovista.
Tu je vlasnik i par zaposlenih. Nude lov po cjeniku, i to funkcionira. Gosti dolaze.
I kad nadjes takvo loviste, lovi tamo svake sezone

Mladi ce u komercijalu.

Onda ima onaj drugi dio price: lov nije samo lov to je i druzenje itd.
Pa od ljudi koje sam upoznao u drustvu, nisam bas dozivio ni kolegijalnost ni druzenje, a dozivio sam podmetanje i nekolegijalnost.
A da se druzim da, druzim se i idemo u lov skupa, ali to su prijatelji koje znam izvan lovstva privatno, pa onda skupa i odemo u lov.
U LD, bas ne nalazim takve utopijske odnose kod starosjedilaca.

Zanimljivo je i ovo da kazem.
Na jednom lovackom natjecanju u streljastvu, nakon gadjanja, sjeli smo za stol, i na rucak, pa su pocele lovacke price, i pokazivanje slika sa trofejima.
I tom prilikom, ko god mi je imao pokazati neki znacajan trofej, izgleda da je lovio u Hrvatskim sumama, u Madjarskoj, Ceskoj, Bosni, ili nekom drugom komercijalnom aranzmanu.
A svi su aktivni u svojem drustvu, ali kad se zazele kvalitetnog lova, i kad ga mogu financirati odu u komercijalu.

A unutar drustva o tome se ne prica. Unutar drustva o tome se sapce ili uopce ne govori.

Ne govori se o tome ni u javnosti.
Odi na ovaj forum ili na lovacki forum, pa pitaj gdje bi mogao ici na srnjaka, ili vepra, po razumnim cijenama?
Coza Nostra. Zavjet sutnje. Kao da ti ga neko mora pokloniti.

Zavrsne misli.
Neadvno je preminuo veliki lovac Ante Dzaja. U svojim devedesetim. Pocivao u miru.
Autor je brojnih clanaka, i zanimljivih filmova danas dostupnih na YT.
Pred par godina tiskao je knjigu: "Iz lovackog dnevnika".

Uglavnom zapisi njegovih desteljeca lova.
Desetine trofeja. Lov na tri kontinenta
Velika vecina komercijalno ili u gostima, u razlicitim aranzmanima.
Iz ovog zelim reci, lov se zasluzuje, i u lov se ulaze. trofej nikad ne padne sa stabla, no free lunch.
Radis posteno, planiras lov. stavis sa strane, platis. odstrelis.
Ili radis u svom drustvu, stalno si u lovistu, rad se vrati. Ulozio si sebe i svoje vrijeme.

Ali je poanta, da SE NE MORA BITI VEZAN ZA DRUSTVO, I TREBA ZNATI DA DRUSTVO NIJE JEDINA OPCIJA.
Lovac treba da gleda sve opcije. i treba da planira sezonu. 12 mjeseci unaprijed. Tu je sad planiranje kljucna rijec.

Jer ima i druga strana "mladih lovaca", koji ne mrdaju.
Cekaju da ih neko zove u lov.
Ja sam vidio i takvih, polozili ispit, i ne mrdaju. Nemaju vremena. ne znaju kad je sezona za sta. Ja ih zvao u par lovova, da vide da se pokrenu. Sve super, ali od impulsa nista da nastave. Opet cekaju poziv.
E jebiga. Od njih nema nista, i nije krivo lovacko drustvo.
U lovu kao u svemu ostalom moras se sam probijati, a to ukljucje i dosta odricanja. Na tacni nema nista.

A ako hoces nesto ostvariti u lovackoj sobi, to se planira.
Postoje ljudi koji planiraju lovove godinama u naprijed, bukiraju godinama u naprijed, i cekaju priliku.
Kod maldih kilavih ,tog nema