hr-oruzje.org

Ako se ne varam to su sve male vrste antilopica.

Da, svih malenih deset. Tiny ten. (sa podvrstama ima ih puno vise)

Kopiram post iz teme o tropskim kalibrima, u evropskom lovu.

Ono sto bi trebalo naglasiti je da kod lova na opasnu divljac, klijent ima luxuz da bira kalibar koji god zeli, sve dok je taj kalibar u skladu sa lovnim propisama loklane zemlje.

375 H&H je za klijente najpoplarniji ali ima ih i sa jacim i do 700 NE.
Medjutim tu se govori o slonu, nosorogu, bivolu, nilskom konju.

Lav, leopard, bivol, crocodil, u nekim zemljama mogu dozvoliti i manje kalibre,.
Leopard je uvjek diskutabilan, macka od oko 100 kila, odstreljuje ga uspjesno 30-06, pa cak i krupna sacma, na blizini.

Medjutim, dok klijent ima luxus da bira i manji kalibar u skladu s loklanimk propisima, lovni vodic PH za sebe mora birati zaustavni kalibar, da moze zasutaviti opasnu divljac u napadu, jer on brine i odgovara za sigurnost lova, i ako lovni klijent napravi gresku ili rani.

U nastavku kopiram text, a u narednim postovima kasnije stavljam istrazivanje casopisa GUN DIGEST 2022, o tome koje zaustavne kalibre preferiraju i koriste najpoznatiji profesionalni vodici poimence (u periodu od pocetka XX stoljeca do danas)


1) Lovni kalibri za opasnu divljac - oni koji su dovoljno adekvatni, ili po lokalnom zakonu minimalni za lov opasne divljaci u Africi.
Ovi su ujedno i adekvatni za lov evropske divljaci.
9.3x62, 9.3x64, 9.3x75R, 375 H&H, a mozda i 458 win mag (9.3 je u nekim zemljama dozvoljen za bivola, dok je u drugim zakonski minimum 375)
Medjutim, smatra se da nisu dovoljno jaki da zaustave opasnu divljac u napadu.


2) Zaustavni kalibri - oni koji imaju vecu energiju i smatraju se mocnim kalibrima sa dovoljnom zaustavnoj moci, da zaustave opasnu divljac u napadu.
U pravilu to kalibri iznad promjera .400. (taylor knock out value - https://en.wikipedia.org/wiki/Taylor_knock-out_factor )

Za sad stavljam neku svoju listu onog sto postoji, a kad ulovim vremena, napisat cu komentare.
Ali iz same liste bit ce vidljivo, da je samo onih 4 tropska kalibra adekvatno za evropski lov, dok su drugi zaista prejaki.

Grupa 9.3 mm
9.3x62
9.3x64
9.3x74R

Grupa 375 (9.5 mm)
376 Steyr,
.375 Flanged Magnum,
.375 H&H,
.375 Ruger, .
375 Weatherby Magnum,
.375 Remington Ultra Magnum, .
378 Weatherby Magnum.

Grupa 416 (10.5 mm na gore)
400 H&H
404 jeffery
425 wesltey richards
416 Rigby
416 taylor
416 hoffman
416 remington magnum
416 weatherby mag
416 rimmed
416 ruger

Grupa 458 ( oko 11.5 mm na gore)
458 win mag
450 3-1/4" Nitro Express
458 lott
450 Rigby
460 weatherby mag
465 H&H
450/400 – 3’’
450 NE -3.25
470 NE
476 NE
500/416 NE

Grupa 500 I iznad (12 mm I iznad)
416/500
.500 Jeffery
505 Gibbs
500 NE
577 NE
577 t-rex
585 Nyati
600 NE
600 overkill
700 NE

Najpopolarniji od svih prethodno navedenih, a na osnovu trenutne ponude novih pusaka u ducanima ili puskarskim radionicama (Rigby, WR, H&H, HEym, Kreighoff):

9.3x62
9.3x64
9.3x74R
.375 H&H Mag.
.450/.400 N.E.
.500/.416 N.E. (3-1/4")
.470 N.E
.500 N.E (3')
375 H&H Flanged Mag,
416 Rigby,
416/500 NE,
450/400 NE 3",
450 NE 3.25’’,
577 NE,

...

...

...

...

Prema gornjoj tablici, kod profi vodica u zadnjih 100 godina, najcesci zaustavni kalibar je 458 win mag.

To ne znaci da je najbolji. Izbor je kompromis, pristupacnosti, cijene puske i metka, te dostupnosti tvornicke municije na lokalnom trzistu. (zapravo po Africi)
https://en.wikipedia.org/wiki/.458_Winchester_Magnum

To je 60 tih i sedamdestih i 80tih godina bio gotovo jedini zaustavni kalibar koji se mogao nabaviti u puski po ekonomskoj cijeni (winchester m70), a vjerojatno je i danas (opet winchester m70, zastava m70, CZ 550, ZKK 602)

A PH vodici su obicno ljudi koji rade za placu koja je zapravo skromna kad se uzme u obzir da moraju imati svoju opremu, svoje puske, svoje gorivo, svoj auto i odrzavati ga i da nemaju 365 radnih dana u godini.
Dakle, vrlo cesto, PH zbog skromne zarade i vlastitih troskova koje ima kroz godinu, ne mogu birati najbolje i najskuplje, nego biraju ono sto je dostupno, i ekonomski pristupacno.

S druge strane, pojedini bogati klijenti, biraju najbolje, ili najskuplje, pa je izbor puske i kalibra kod lovnih klijenata drugaciji.
Druga kategorija je klijent srednje klase, pa on bira slicnom logikom kao i PH. da je metak i puska ekonomski prihvatljivo, ali ima opciju da uzme manji kalibar koji mu vise odgovara po tezini puske ili trzaja.

Nekoliko puta sam spomenuo na ovoj temi "Big 5".
To su nosorog, slon, bivol, leopard, lav.
Kao vrh lova, osobno bih bio zadovoljan samo jednim od njih.

Postavlja se pitanje koliko lov na big 5 kosta?
Cijene variraju.
Postavio sam si na dosta web stranica od outfitera zahtjeva za primanje cijenika i ponuda, koje mi dolaze automatski.
Uglavnom, dajem dolje presjek cijena, od minimuma do nekog prosjecnog maksimuma, iako ima i skpulje.


MINIMUM
Dehorned white rhino, odrezan rog: 13.000 usd (JAR, Namibia). Nosorog kojem su odrezali uspavanome, rog.
Lioness, zenka lava: 3.000 USD (samo JAR)
Buffalo cow, zrnka: 3-4.000 USD (uglavno JAR)
Tuskless elephant, zrnka bez kljove: 10.000 USD (samo Zimbabwe)
Leopard: 5.000 Eur, bez baitinga, u pirschu, 15.000 EU sa baitingom (ponude iz Namibije)

MAXIMUM CIJENE
White Rhino: 20.000 – 50.000 (JAR, Namibia)
Male lion: 10.000 USD (JAR) – 40-50.000 USD ostale zemlje (tanzaia, Mosambique, Zimbabwe itd)
Buffalo bull: 10.000 USD (JAR, Zim), 15.000 – 20.000 USD ostale zemlje, mozambique, zambia, tanzania
Export elephant: 35.000 – 50.000 USD ili vise (JArR, Zimababwe, itd)
Leopard: 15.000 EUR, prosjek 20.000 EUR (namibia)

KOMNTARI:
Relativno velika populacija privatno kontroliranog bijelog nosoroga, dovela je do njegovog statusa da se spusti sa cites I na cites II listu, i ponude koje su sve povoljnije. Populacija u porastu. Kompromis koji lovac mora sam sa sobom napraviti je da ce ga sigurno loviti u zatvorenom lovistu, dakle na farmi. Jedino moguce loviti nosoroga je u JAR ili Namibiji. (U drugim zemljama zabranjen je lov na nosoroga)

Lav. Izuzetno skup, u zemljama gdje su lavovi divlji.
Juzna Afrika umjetnim uzgojem je dovela do smanjenja cijena, i loseg image da se lovi lav u gajbi ili kavezu, koji se drogiran pusti dan prije lova. Takve lose prakse je bilo, i to je cinjenica. Medjutim, postoji 8 farmi u JAR gdje lokalna organziacija zastite predatora daje certificakt o etickom uzgoju i lovu lava.
Lovac koji lovi u JAR, jos uvjek iz redova srednje klase moze priustiti lava. U divljim zemljama, ovo je srednjoj kalsi ne moguce. Kompromis je znaci, lov u gateru, ako nekome smeta.
Zanimljivo je da se u divljim zemljama, lav lovi baitingom, a JAR vrlo cesto lovom na tragu.
Tamo gdje se moze loviti, zenka je uvijek dosta jeftinija od muzjaka. I jos uvijek je impresivan trofej.
Ko misli loviti lava, na budgetu sad mu je hitno:
Pritisak je na lovnu industriju da se lovni uzgoj lava zabrani u JAR, i pokrenute su kojekakve zakonodavne i savejtodavne akcije da se to ukine. Javna kampanja. Ko misli loviti lava, za budget novce, u JAR treba to uraditi u slijedecih godinu dvije. Za koju godinu lako moguce nece biti moguce.

Bivol, jedini od big 5, koji nije na cites listi.
Kao zenka, zapravo najjeftiniji od big 5.
Po divljim zemljama rijetko nude zenku, u JAR se zenke nude u ponudama cesto za do 4k, starije zenke van reproduktivne dobi.
Naravno, na farmama. Ogradjena lovista u vecini slucajeva. Lovista koja imaju samo djelomicnu ogradu su ona koja granice sa nacionalnim parkovima.
U Tanzaniji u divljim lovistima prosjek cijene muzjaka 15.000 eur, zambia ide do 20.000.

SLon.
Jedini zimababwe redovno nudi tuskless eleohant, za prosjek cijene 10.000 eur. Trofeja nema. trofej je slika.
Lovista su divlja, cesto puta na plemenskoj zemlji. meso kod odstrela ide u lokalnu zajednicu (pleme)
Nesto skuplji je (prosjek 15k - ispod 20k), non exportable elephant, sa kljovom bez cites papira, ali unutar planskog menagementa lovista.
Kljova se moze odliti u plastici pa izvesti iz zemlje.

PAC elephant- problem animal control. Nekad vrlo jeftino, problematicni slon, koji radi stetu i napada ljude. Medjutim, u vecini slucajeva outfteri su se nekako izborili, da strani lovac ne smije loviti stetocinu, jer im takva praksa izbija novac iz dzepa. Moze u sivoj zoni, bez izvoza trofeja, ako lovocuvari ili kakva inspekcija to otkrije, mzoe biti svakakvih neugodnosti za lovca.

Leopard
Jedino kod ove divljaci nema "jeftinih varijanti".
Kosta, sta kosta, prosjek preko 15k-20k. u nekim zemljama i vise. Ponekad dozvole odstreliti, ako se slucajno naleti tokom lova na antilope, pa bude jeftinije. Ali leopard je nocna zivotinja, i naletiti na leoparda tokom lova na antilope, je vrlo rijetko.
Znalo ga se nekad loviti sa psima da ga se potjera na stablo (satima ga goniti, dok ne ode na stablo) danas je to ponegdje zabranjeno, u vecini slucajeva se ne prakticira, i lovi se na bait. Obicno iza zalaska sunca.

U Zimbabwe i Mosambique znaju nuditi "full bag safari", sa 4 od big 5 (bez nosoroga), lov je dugotrajan svih skupiti. Odnosi se na trofeje koji imaju papire za izvoz. lov traje po mjesec dana. (28 dana). cijena oko 100 k, za cijeli paket.
Uglavnom, nije to problem ostvariti, ali je problem imati takve novce.
Nedavno sam citao clanak u African hunting Gazzete, casopisu, gdje je covjek zacrtao svih big 5 ostvariti u 2 mjeseca, u 2 zemlje. I uspio je. Oko cijene se nije brinuo.

Ko ima volje i novaca, skupiti sve spiralne rogove afrike, daleko je teze.

Znači 10000e za slona a trofej ne možeš donijeti doma,gledao sam lov na nosoroga s lukom i strijelom,strelica ima sredstvo za uspaljivanje i ako uspiješ pogodit trofej je slika s uspavanim nosorogom,cijena je mislim bila isto oko 10000-12000e.

drazenx wrote:Znači 10000e za slona a trofej ne možeš donijeti doma,gledao sam lov na nosoroga s lukom i strijelom,strelica ima sredstvo za uspaljivanje i ako uspiješ pogodit trofej je slika s uspavanim nosorogom,cijena je mislim bila isto oko 10000-12000e.

Nije svaki lov trofejni. Niti u Hrvatskoj, niti u Africi.


Cijena trofejnog slona ide od barem 20.000 do 50.000 USD, cak i vise, prema ponudama koje pratim. Bude pokoja ponuda oko 15.000, doduse nije trofejni, ali s dozvolom za izvoz, manje kljove.

Cak i izvozni slon, to je da postoje papiri za izvoz iz zemlje gdje se lovi. Medjutim:
Postavlja pitanje, da li tvoja zemlja ima kakvu zabranu uvoza trofeja. (Amerikanci ne mogu uvesti lava iz juzne afrike, iako ima papire, na pr)
Dakle, ista stvar se desava sa najexponiranijim trofejima Afrike: lav, nosorog, leopard, krokodil, hippo, gepard. Mogu se ponekad izvesti iz pojedinih zemalja, ali ne mogu se uvijek uvesti u zemlju prebivalista.

U UK je krenula zabrana uvoza daleko sireg asortimana africkih trofeja.
Problem je sta se spominju "ugrozene vrste", a definicija ugrozenosti je politicka, dok se formalna definicija CITES ne primjenjuje.
Zatim, ako je neka vrsta ugrozena poput slona u Sudanu, ne mora znaciti da je ugrozena u Botswani (koja ima najveci fond slona), ali se nacionalne odredbe cesto donose pausalno za cijeli kontinentn. (i obicno nakon jake medijske kampanje)
Kampanja, primjer: U to doba svi UK portali su slicno pisali.

https://www.thescottishsun.co.uk/news/4 ... ing-trips/

(inace, Pavijan je varmin, stetocina, i ponekad vrlo agresivan a ima ga u neprebrojivim masama)

Rezultat kampanje:
https://www.theguardian.com/environment ... sed-by-mps

U takvom okruzenju, javljaju se druge opcije trofejistike.
Replike trofeja od sintetickog materijala, poput ovoga:
https://kanati.com/services/wildlife-re ... ican-lion/
(pogledaj ostale replike na izborniku)
Replike kljove mogu se dati napraviti prema odljevu originalnog trofeja, a gledajuci ih izbliza kako se napravljene kopiju od prave ja ne mogu razlikovati.

Ili jednostavno, fotografija.

U takvim uvjetima, lov na skartnog slona bez kljove - tuskless ele, (tipicno za Zimbabwe) koji nosi los recesvini gen, nije ideja za odbaciti.
kljove nema, investicija je daleko manja, trofej je kvalitetna fotografija, uspomena, i iskustvo za podijeliti sa onima koji zele slusati.
Bez obzira na uvozna pravila, nekom je tuskless ele, jedina mogucnost da lovi slona, ako mu je to lovacki san. Jer su druge opcije preskupe.

Konacno, nakon svih godina lova, ono sta nam zauvjek ostaje jest iskustvo.
Tako da sam ja u Africkoj fazi lova za iskustvo.
Plan mi je loviti jos bivola, jednog od big 5, ajde probat cu donijeti trofej doma. Puska je spremna, i Norma Swift A frame, 300 graina.

Ali obzirom na moje kapacitete za smjestaj trofeja, vjerojatno je to i posljednji veliki trofej da donesem doma.
Vec sad nemam gdje staviti elanda (najveca antilopa na svijetu), pa sam plavakastu kozu od poprsja, sa grivom na celu, dao ustaviti za neka bolja vremena, a od rogova ce za sad biti evropski stil trofeja na plocici.
(i za bivola, bas nemam gdje, pa je plan european scull mount, najmanji po volumenu sa cime bih popunio slobodan prostor na zidu kod kuce)

Istovremeno ne pada mi napamet, prestati loviti u Africi dok si to mogu priustiti i uskladiti s poslom.
U nekoj buducnosti, tuskless elephant, zasto ne? Ako se moze isfinancirati.
Kad se ne dovoze trofeje, ili lovi skart bez trofeja, ukupni budget lova smanjen je za barem 40%, bez shippinga i dermopreparacije.
(shipping je skocio skoro duplo, prosle godine)

S druge strane, razumljivo je da neko ko ide prvi put zeli donijeti trofeje doma.
Medjutim, s iskustvom, motivi se mjenjaju. Trofej nije prioritet.
Za prvi lov jest, za deseti ili pedeseti lov nije.

A onda imamo i nasljednike.
Kad trofeji predju u nasljedstvo, postavlja se pitanje, sta ce djeca i unuci uciniti za zooloskim vrtom na zidu?
Za nasljednike je mozda najbolje da povremeno prolistaju lovacki album dede, koji je eto, nekad davno lovio u Africi.
Inace, skoro svi trofeji (ne iz Afrike) od mog dede su propali, jer ih je ujak pobacao u vlazni podrum. Danas, zaista bih volio da imam dedin lovacki album. Ali ga nemam. Pa i to kazem iz iskustva.

Dakle, postoje razni pristupi.
Kad imas vise odlazaka u lov, i pomalo popunjene zidove sa trofejima u kuci, inters za trofejima se smanjuje kad ih nemas vise gdje stavljati.

A istovremeno Afrika predstavlja za lovca fantasticno iskustvo. Brojnost zivotinja, divljaci, bioraznolikost, to vidis iz prve ruke u 3d, ko na doscoveriju. Meni je obavezan barem jedan dan kad sam tamo provesti na ceki, uz pojilo (bez pucanja). S kamerom se osjecam ko David Atteborough! Divjac, desetine vrsta ptica. Zvukovi prirode uz zalska sunca. Zavijanje shakala u daljini

Treba uzeti u obzir, da smo mi mozda prva generacija u povijesti koja u srednjoj klasi moze sebi omoguciti odlazak u lov u Afriku, makar jednom ili dva puta u zivotu.
Isto tako, obzirom na globalne trendove anti hunting lobija, mozda smo zadnja generacija koja to moze.
Po meni, treba iskorisiti ovaj trenutak.

Ma ja volim trofej donest doma,ovo odstrijeliš slona a da nemam ništa opipljivo za uspomenu nije mi baš zanimnjivo k tome još dat cca15000e.

Ti si spreman za plains game trophy hunt. Namibia ili South Africa.
Sad nemoj da si sramezljiv. Pokreni se.

Teško mi se odvojit od eurića

drazenx wrote:Teško mi se odvojit od eurića

Onda si bolji stedisa, a nego lovac.
Jos nisi skuzio, da su pare koje imas, samo one koje potrosis, jer ih samo tako mozes materijalizirati.
Nakon tog je samo pitanje postavljanja prioriteta.

Ako sutra padne ekonomija i krene devalvacija, nemas nista.
A kad jednom doneses trofeje, stoje doma dok si ziv.

Lovacki Vjesnik, 06/2023, donosi reportazu iz lova u Africi, konkretno u Namibiji
Rijetka tema, za lovacki vjesnik.
U privitku screenshot.

Prema navodima u clanku, jagdfarm Hummelsheim.
https://jagdfarm-hummelshain.com/englis ... index.html

U reportazi se navodi da na jednom mjestu "bivol" preskace ogradu.
Pretpostavljam da nije rijec o cape buffalo (Syncerus caffer caffer), africkom bivolu nego o muzjaku domaceg goveda.
Na podrucju gdje je loviste iz naslova, prema google mapi na web starnicama nema bivola.

Bivol u Namibiji nastanjuje ograniceno podrucje Waterberg mountain, odnosno Caprivi strip (Zambezi region) na krajnjem sjeveroistoku zemlje.

Rijedak uvid u svijet dermopreparacije, u nasim medijima.
Nino mi je radio moje Africke trofeje, vrijedi ga predstaviti.

Vecernji list:

https://www.vecernji.hr/vijesti/za-boga ... da-1476623

Jedan je od samo desetak preparatora u Hrvatskoj, a u taj posao ušao je još u djetinjstvu. Prošao je mnoge zemlje, ali i druge kontinente

Možda je nekima čudno imati kuću punu prepariranih životinja, ali to je lovcima dokaz da su dobri u svom poslu. Na kraju ću barem imati uspomene, kaže Nino Frančeski (59), Brođanin koji se još od osnovne škole bavi prepariranjem životinja.

Prije 11 godina u svom je domu otvorio studio u kojem vlastitim rukama omogućava lovcima da svoje domove ukrase trofejima odstrijeljenih životinja. Jedan je od samo desetak ljudi u Hrvatskoj koji se bave tim teškim, zahtjevnim, nekome i mučnim poslom. Preparira ptice i sisavce, izrađuje dermopreparate (prepariranje samo jednog dijela životinje), cijele preparate, uređuje diorame (preparirana životinja u nekom prostoru), osmišljava izložbe…

poster
A sve je počelo još u djetinjstvu. Lovački trofeji fascinirali su ga od malih nogu, pa kad god bi u nečijoj kući ugledao kakav lijep primjerak, ispunila bi ga želja da i sam napravi nešto čime će se moći pohvaliti vršnjacima. S prijateljima je znao otići u lov sa zračnom puškom. Nalovili bi dosta ptica, a njemu je uvijek bilo žao baciti ulov, premda mu je samo prepariranje u to doba izgledalo kao neka mistična disciplina. U njegovim dječjim očima bilo je to svojevrsno “oživljavanje mrtvih”.

– Jednom prilikom, kad mi je bilo deset godina, slučajno sam naišao na jednog preparatora u Rijeci koji je živio ispod tetina stana. Primijetio je da sam zainteresiran i odveo me u šupu kako bi mi pokazao svoje preparate. Sjedio sam pokraj njega, gledao ga kako radi i postupno upijao. I tako je počelo – govori Nino.

Slavonac se divio preparatorima koji su imali pune sobe svojih radova i želio je biti poput njih. U poslu se dugo tražio, ali je ljubav prema prepariranju prevagnula. Bilo mu je žao da trofej koji je ulovio propada.

Trofeje šalju ili sami donose

– Kada odstrijelim neku životinju, žao mi ju je baciti. Ljudi uglavnom love zbog mesa. Ja meso jedem rijetko i u lov ne idem zbog mesa, nego zbog trofeja – nastavlja Nino.

Iako ga prepariranje životinja zaokuplja odmalena, nije se uvijek profesionalno time bavio. Po struci diplomirani inženjer agronomije, Frančeski je više godina radio u lovnom turizmu, za lovne agencije i vodio strance u lov. Pri svakoj mjesečini išao je u lov na vuka ili medvjeda. Ljeti je po dva mjeseca lovio prepelice i stalno izbivao iz kuće. Trebao je biti asistent na fakultetu, ali ga je lov uvijek više privlačio. Kasnije je svoj hobi i ljubav prema lovstvu i prepariranju pretvorio u posao. Radio je u Italiji, Austriji, Njemačkoj, čak i u Americi. Znanje je usavršavao pohađajući razne seminare s kojih su mu ostale brojne diplome.

– Ispočetka sam preparirao isključivo za svoje potrebe, iz hobija. Nabavljao sam literaturu, družio se s drugim preparatorima, skupljao njihova iskustva i od svakog bih naučio nešto novo. Mene se u radionicu ne smije pustiti ni minutu jer odmah vidim kako je rađeno – smije se Nino i dodaje da je njegova osobna kolekcija tijekom godina narasla na više od stotinu komada.

Frančeskijevi eksponati krase domove širom Hrvatske, ali i Europe, od Italije i Mađarske do Belgije, Irske i Norveške. Kontakt uglavnom uspostavlja preko lovnih vodiča. U oglašavanje nikad nije uložio ni lipe, lovci mu se javljaju isključivo po preporuci. Na ogradi njegove kuće nalazi se mala, jedva primjetna pločica s nazivom njegova obrta “Taxidermy studio Frančeski”, ali njemu reklama i ne treba. Posla ionako ima preko glave i fizički ne može sve stići. Sve ide dobro uhodanim stazama. Lovci iz Hrvatske i inozemstva pošalju mu ili osobno dostave svoju lovinu koju onda on pretvara u atraktivan trofej.

– Trajanje posla ovisi od životinje do životinje. Primjerice, fazana prepariram jedan dan, dok mi za vepra treba minimalno mjesec dana. Računam tu i vrijeme koje je potrebno za sušenje, što, opet, ovisi o količini vlage. Kada eksponat bude gotov, osjećaj je lijep, ali prije toga se gadno iživciram. Često kažem ženi da mi je ovo zadnji preparat i da više neću to raditi, ali kad se ohladim, opet sve po starom.

Neki od najneobičnijih eksponata na kojima je Frančeski, s još trojicom kolega, radio u New Yorku bili su četiri-pet metara dugi krokodili, koje su preparirali za američki lanac trgovina lovačkom opremom Bass Pro Shop. Sjeća se kako ih je bilo vrlo teško preparirati, kako zbog same veličine, tako i zbog nemogućnosti kvalitetnog štavljenja kože i šivanja. Kada su ih napravili, prostorijom se širio nesnosan smrad, a oko eksponata skupljale su se muhe. Tek kad su se krokodili osušili, smrad je nestao.

Jedna od najegzotičnijih životinja koju je preparirao bio je gepard iz Namibije. Preparirao je i poprsje žirafe koje je završilo kod roditelja jednog našeg glumca, a i ličkog albino medvjeda, što je doista rijetkost. Iz njegovih vještih ruku izašle su i debele afričke antilope od 250 kilograma, konji...

– Za jednog američkog bogataša specijalno smo radili krokodila koji iskače iz vode i hvata majmuna. Bio je doista velik.

Kada ode k prijateljima u Ameriku ili zapadnu Europu, posao mu je olakšan zato što na eksponatima radi više ljudi, dok kod kuće uvijek radi sam. Bilo je zainteresiranih i za prepariranje lavova i bivola, no morao je odbiti te poslove. Veliki eksponati iz kućne radinosti su rijetki, ali u garaži ipak ima jednog velikog medvjeda čiju izradu upravo završava.

– Taj medvjed je posljednji te veličine koji ću napraviti jer me od posla već pomalo bole ruke. Liječnik mi je rekao da su moje ruke 15 godina starije od mene, od vode i svega ostalog. Jedva čekam da odem u mirovinu i smirim se. Već mi je puna kapa.

Uz velike trofeje, još su uvijek traženi i mali, poput veprovih papaka koji služe kao stalci za olovke, ili zečjih repova i šapa koji se pretvaraju u originalne privjeske za ključeve ili automobil. Riječ je o svojevrsnim suvenirima koji lovcima i ostalim građanima, prema legendi, donose sreću.

Za medvjeda i do 21.000 kuna

– Napravio sam sinu i sebi jednu zečju šapu koju sam objesio u automobilu. Očito da donosi sreću jer vozim već desetljećima, a nikada nisam imao prometnu nesreću. Stopalo divlje svinje pretvorio sam u stalak za olovke i držim ga na radnom stolu.

Među brojnim životinjama koje mu prođu kroz ruke nema kućnih ljubimaca jer, kako kaže, ne želi se bogatiti na tuđoj žalosti kao što to, primjerice, rade preparatori u inozemstvu. Klijenti su mu lovci čije kuće krase mnogi ulovi, mladi lovci koji žele sačuvati prvu ulovljenu divljač, ali i institucije, pa je tako Frančeski bio vanjski suradnik i savjetnik pri postavljanju diorama i izložaka u ustanovama poput muzeja Županijskog lovačkog saveza te Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku.

– Posao prepariranja životinja vrlo je težak, zahtijeva puno strpljenja i odricanja. Gadno je i dosta prljavo. Morate imati dobar želudac za to – priznaje.

U Hrvatskoj se malo tko želi baviti prepariranjem. Taj posao ovdje nije ni toliko profitabilan, premda su cijene na prvi pogled pristojne. Primjerice, cijena za medvjeda ovisi o njegovoj veličini. Manji košta 7000 kuna, a veliki može postići cijenu i do 21.000 kuna. Za trofej vepra treba izdvojiti između 2500 i 2700 kuna, jelena 2100, lisice 1400, tvora ili kune 850, fazana 600 kuna. Međutim, i troškovi su veliki. Na Zapadu je taj posao puno isplativiji jer se tamo može nabaviti sav materijal i oprema, dok je Nino prisiljen “kemijati” i naručivati robu u Austriji, Njemačkoj ili Italiji, budući da je kod nas nema u prodaji.

– Jedne staklene oči poput ovih koje vidite na ovoj divljoj svinji koštaju me od 12 do 14 eura, a na to još morate platiti porez i poštarinu.

U Hrvatskoj ne možete nabaviti tako kvalitetnu robu, a na očima se ne smije štedjeti.

Tehnički se preparatorski posao može naučiti, a većina preparatora u inozemstvu ionako se ne bavi lovom, premda je poželjno da borave u prirodi, treniraju oko i udahnu život. A kada se Frančeski jednog dana prestane baviti tim poslom, neće biti nikoga da ga naslijedi. Iako jedva čeka odlazak u mirovinu, on će se lovačkim trofejima baviti dok je živ, ali njegova sina to ne zanima, a ni šegrta nema na vidiku, tako da će se s Nininim umirovljenjem ugasiti i njegov obrt.

Iz lova 2022, o kojem sam pisao prethodno, konacno su stigli dermopreparati.

6 mjeseci je trebalo do dostave doma. I onda oko 9 mjeseci do zavrsetka izrade dermopreparata.
U privitku su waterbuck i steenbock.

Eland radim euro scull mount, ali kost mi je stigla ostecena, sad se bavim "facijalnom rekonstrukcijom" preparata, kad poljepim i stavim na plocicu, naknadno cu poslikati.

Svaka čast!

Eland, svrha prethodnog lova 2022 i najveca antilopa u Africi, je posbna prica.

Glava je stigla polomljena, donja gubica je otpala. Stiglo je zapakirano u plastiku sa zracnim jastucima.

Prvo je trebalo poljepiti gubicu.
Zatim je trebalo montirati rogove na lubanju.
Nakon tog montaza trofeja na plocicu.
I konacno montaza na zid.

Evo nekoliko slika cijelog postupka.