Tehnika gađanja

[Šicamu]

kao prvo veliko hvala kolegi Zdebatu na ovakvom iscrpnom izlaganju , te mi je isto tako drago, što se u raspravu uključio još jedan uvaženi (iskusni ) forumaš Original_G, sorry ak nisam baš pogodio pravu boju fonta. Eto sutra je tvoj sretan dan,mislim na disciplinu...stara dobra tanđerina! dobra kob prijatel
pozdraf svima, a posebno mojim mentorima....

[zdebat]

Da se uguram u temu, kak se zovu te dvije vrste okidača, s koljenom, bez koljena ? Rolling i crisp/break na engleskom?

Na žalost termini koje si naveo mi nisu poznati. Kod nas se koriste izrazi okidanje sa koljenom i okidanje sa šteherom iako sam čuo da ovaj zadnji nije ispravan.

[zdebat]

Napisao sam podosta i nešto krivo stisnuo tako da mi se sve izbrisalo pa moram iznova.

Dakle, nakon ova dva načina okidanja postoji i tzv. pulsirajuće okidanje. U razgovoru sa jednom velikom streljačkom facom pitao sam ga kako to okidanje izgleda. Rečeno mi je tada da se periodički stišće i popušta okidač sve dok se ne odradi hitac. Svako naredno stiskanje je sa mrvicu većom silom tako da je npr. nakon petog ili šestog stiskanja hitac gotov. Meni se ovo čini suviše napornim pa sam od ovog načina brzo odustao.

Ranije sam naveo da je jako bitno odrediti idealno vrijeme kada se puška najmanje pomjera. Ja sam to odradio tako da sam na cijev puške stavio laser i žmirećki ciljao u zid. Kolega sa strane je mjereći vrijeme štopericom promatrao kada će se amplituda pomaka crvene točke na zidu svesti na najmanju moguću mjeru te je tu vrijednost u sekundama zapisao na papir. Nakon 30 - 40 ponavljanja došli smo do prosječnog orijentacijskog idealnog vremena. Nakon toga, kolega bi odbrojavao na glas taj broj sekundi u nazad a ja bih na "jedan" ili "nula" opalio hitac. Nije bitno kamo je hitac završio u meti, bitno je da se uskladi taj tajming. U ovom radu treba biti posebno strpljiv i dosljedan jer se mišićna memorija razvija sa 8000 - 10 000 ponavljanja. Nakon nekog vremena, ( pet - šest treninga) umjesto da sam odbrojavam sekunde, ja bih u sebi ponavljao; ide, ide, ide, i to tako da je pred kraj to "ide" sve jače i energičnije u vlastitoj glavi dok konačnog hitca.

Kao što sam ranije napomenuo, okidanje je iznimno težak i odgovoran zadatak u gađanju. Unutar njega se često potkradu i neke greške koje sami nismo u stanju vidjeti. Promatrač sa strane će vrlo lako primjetiti jesmo li cimnuli okidač, ili smo pustili okidač neposredno nakon okidanja, ili smo pak odmah podigli glavu želeći brže - bolje vidjeti gdje smo u meti (a metak zapravo još nije niti izašao iz cijevi). Nerijetko sam pucajući na elektronske mete pogledao na monitor u trenutku samog okidanja želeći vidjeti je li centar ili strogi centar. Kamo sreće da je bila i tanka devetka.
Ovdje sam se uglavnom bazirao na gađanje zračnom puškom. Za veliki kalibar mislim da nema bitne razlike jedino u tome što se umjesto jagodicom kažiprsta okidač pritišće sa zglobom upravo radi toga što je i sila za okidanje veća.

Ovo je bilo onako na brzinu i ukratko. Ukoliko se još nečega sjetim nadopisat ću.

[Šicamu]

ovo ja zovem iscrpnim izlaganjem.čovek kuži posel...ili kako bi rekli ovi malo pametniji(??), čovjek vlada materijom (jesam ovo dobro napisao !?) . jako me oduševilo ovo tvoje izlaganje, svaka čast tebi i tvom trudu. meni osobno će ovo puno pomoći, a vjerujem i drugim strelcima.