Ispovijest jednog ovisnika
Posted: 10 Mar 2009, 19:18
Prokleti djedov mesarski nož! Solingen sa drvenom drškom koji je donio sa gastarbajta u njemačkoj.
Sve je počelo sa 5 godina. Taj je*eni ogromni nož (iz dječje perspektive - danas mi je smiješan, imao je samo 21cm oštricu). Ludilo koje je proizašlo iz njega je neopisivo. Butterfly effect. Noćna mora. Kupujem noževe u snovima... oštrim noževe u snovima... užas.
Kako je taj nož znao i mogao narezat prase tek skinuto sa ražnja ili narezat pršuta. Čudo je to bilo. Taj nož me "hranio", rastjerivao mrske susjede po kleti, radio triješčice za potpalu... bio je nož za sve!
Danas postoji samo drška od tog noža. Nekako je slomljen u tih 8 godina rata što ga nisam vidio. Kad sam prvi put išao u te krajeve veselio sam mu se što ću ga opet vidjet. Nažalost, ostala je samo drška u podrumu tužno na polici. Oštrice nema nigdje. A ni djeda
Mali fast forward...
Sa 13 godina na opkladi dobivam svoj prvi nož... bajoneta od M70... tip koji ga je morao dati se napušio batina od staraca al nikad nije rekao di je završio tatin nož. Da sam znao to tada, dao bi mu ga nazad. Saznao sam tek nedavno
.
Sa 16 godina kupujem svoj prvi nož od svoje ušteđevine skupljene za taj nož. Ništa posebno... Talijanska proizvodnja, osrednji 440C - po svim faktorima posve nezanimljiv nož. Dok su drugi klinci trošili na cigarete i jointove, ja sam si štedio pola džeparca od marende za nož.
I nakon 11 godina još mi padne osmjeh na lice kad ga vidim skupa s drugim mojim noževima. On je bio moj prvi životni uspjeh. Dokaz snage volje, nekakvog karaktera. Imao sam neki cilj u životu. Bio sam i gladan da ga steknem. Ali stekao sam ga. Ostao sam na kursu. Imao sam tada najbolji nož na svijetu. Svi su mu se prijatelji divili i svi su imali posjekotine jer sam ga tada volio imat oštrog ko žilet.
U to doba negdje došao je i internet. Bezazlena pretraga "knife" u tadašnjoj d-best tražilici (yahoo) otvorila je carstvo mogućnosti i bolest je metastazirala. Nabavljena je gomila šrot noževa u međuvremenu (oko 5-6 komada), jedan mesarski PLASTIČNOM drškom i onda je došao ON... moj prvi mesarski nož sa drvenom drškom. Talijanska proizvodnja nepoznatog podrijetla. Po dršci bi mogao bit bilo koji. Eskalacija je bila neminovna. Sjećanje na stari solingen iz djetinjstva se aktiviralo. Nakon nekoliko godina neuspješnog potraživanja starih noževa sa drvenim drškama, moram priznat da su zadnje dvije godine bile jako plodonosne.
Zli duh interneta je stvorio potražnju za nekim noževima koje jednostavno moram imati u ovom životu:
Randall smithsonian bowie
Randall sasquatch
Puma waidbesteck
Puma white hunter /automesser
M-1853
M1898/05 bez zubića
Cold steel magnum tanto (dok ga nisam vidio uživo, posle je to bio cold steel trailmaster)
Western W49 bowie
Sog bowie knife/tech bowie
Kershaw outcast
Gerber bowie
Camillus/Becker BK9 bowie
Edgemark/othello/wingen "original bowie knife"
Edgemark African hunter
Wingen othello bowie od 30 cm oštrice (sa kanalom po dužini)
... i još neki kojih se sada ne mogu sjetit
Veliku većinu noževa sa wishliste sam stekao, neke još čekam da stignu, neke ću odgodit za bolja vremena ili progutat knedlu i posve ih zaboravit
Natrag na temu:
Nakon tog noža sa drvenom drškom, kupljeno je još par manje ili više zanimljivih nožića i onda je kupljen ON... Cold steel recon scout od san mai 3 čelika. Skoro cijela jedna plaća je otišla na njega. Ja i nobile smo na isti dan primili pošiljku. On je dobio svog trailmastera od san mai 3, a ja sam dobio recon scouta od san mai 3 i trailmastera iz sk-5 čelika. Sjećam se još uvijek preplašenog i zbunjenog pogleda našeg najdražeg pulskog brusača dok smo vitlali sa čakijetinama po radnji. To je bio zadnji moj nož koji nije kupljen preko interneta. Nakon toga su svi poznatiji primjerci moje kolekcije došli sa interneta. I hvala im!
Ostatak mesarske kolekcije je kupljen manje više sa interneta ili steknut zamjenom drvo za plastiku kod lokal mesara. Evo, uzmi si još koji!
Na današnji dan se osvrćem na svoju kolekciju, zadobivene posjekotine i ubode, a najviše na potrošen novac i kažem: Gotovo je. Tko je jamio, jamio je. Šta je, tu je! Dosta je bilo. Ova bolest mora stati.
Na putu je cca još 20 kupljenih noževa iz lijepe nam zemlje jamerike (unazad 5-6 mjeseci). Fajrunt. Nema više! Ovdje je skoro 7000 € noževa. Dolazi još 1000€ noževa iz amerike. 8000 eura potrošenih na noževe (dobro, počelo je kad su bile marke, al to je zanemarivo). Ne mogu više! Prvo i prvo, moram iskrcat pola sanduka da bi uopće mogao pomjerit sanduk. Drugo i drugo, ovdje je barem 170 noževa (sa mačetama i bajonetama ubrojanima). Neke ne vidim po godinu dana jer se umorim dok ih povadim pa ne dođem do dna.
Već sam počeo poklanjat naokolo kineze sa početka skupljačkih sklonosti. Svaki oblik i veličina koji postoji od mesarskih noževa - imam.
Smithsoniana, beckera i kershawa nemam. Neću ih ni imat... svi skupa bi me zajedno došli barem 1100 $ + poštarina + ostale zajebancije. Kad me spopadne da opet dam pare za nož, zaletit ću se glavom u najbliži rasvjetni stup. Borba protiv ove pakosne ovisničke bolesti kolekcionarstva tek počinje, vidjet ćemo da li ću preživjeti.
Sve je počelo sa 5 godina. Taj je*eni ogromni nož (iz dječje perspektive - danas mi je smiješan, imao je samo 21cm oštricu). Ludilo koje je proizašlo iz njega je neopisivo. Butterfly effect. Noćna mora. Kupujem noževe u snovima... oštrim noževe u snovima... užas.
Kako je taj nož znao i mogao narezat prase tek skinuto sa ražnja ili narezat pršuta. Čudo je to bilo. Taj nož me "hranio", rastjerivao mrske susjede po kleti, radio triješčice za potpalu... bio je nož za sve!
Danas postoji samo drška od tog noža. Nekako je slomljen u tih 8 godina rata što ga nisam vidio. Kad sam prvi put išao u te krajeve veselio sam mu se što ću ga opet vidjet. Nažalost, ostala je samo drška u podrumu tužno na polici. Oštrice nema nigdje. A ni djeda
Mali fast forward...
Sa 13 godina na opkladi dobivam svoj prvi nož... bajoneta od M70... tip koji ga je morao dati se napušio batina od staraca al nikad nije rekao di je završio tatin nož. Da sam znao to tada, dao bi mu ga nazad. Saznao sam tek nedavno
.Sa 16 godina kupujem svoj prvi nož od svoje ušteđevine skupljene za taj nož. Ništa posebno... Talijanska proizvodnja, osrednji 440C - po svim faktorima posve nezanimljiv nož. Dok su drugi klinci trošili na cigarete i jointove, ja sam si štedio pola džeparca od marende za nož.
I nakon 11 godina još mi padne osmjeh na lice kad ga vidim skupa s drugim mojim noževima. On je bio moj prvi životni uspjeh. Dokaz snage volje, nekakvog karaktera. Imao sam neki cilj u životu. Bio sam i gladan da ga steknem. Ali stekao sam ga. Ostao sam na kursu. Imao sam tada najbolji nož na svijetu. Svi su mu se prijatelji divili i svi su imali posjekotine jer sam ga tada volio imat oštrog ko žilet.
U to doba negdje došao je i internet. Bezazlena pretraga "knife" u tadašnjoj d-best tražilici (yahoo) otvorila je carstvo mogućnosti i bolest je metastazirala. Nabavljena je gomila šrot noževa u međuvremenu (oko 5-6 komada), jedan mesarski PLASTIČNOM drškom i onda je došao ON... moj prvi mesarski nož sa drvenom drškom. Talijanska proizvodnja nepoznatog podrijetla. Po dršci bi mogao bit bilo koji. Eskalacija je bila neminovna. Sjećanje na stari solingen iz djetinjstva se aktiviralo. Nakon nekoliko godina neuspješnog potraživanja starih noževa sa drvenim drškama, moram priznat da su zadnje dvije godine bile jako plodonosne.
Zli duh interneta je stvorio potražnju za nekim noževima koje jednostavno moram imati u ovom životu:
Randall smithsonian bowie
Randall sasquatch
Puma waidbesteck
Puma white hunter /automesser
M-1853
M1898/05 bez zubića
Cold steel magnum tanto (dok ga nisam vidio uživo, posle je to bio cold steel trailmaster)
Western W49 bowie
Sog bowie knife/tech bowie
Kershaw outcast
Gerber bowie
Camillus/Becker BK9 bowie
Edgemark/othello/wingen "original bowie knife"
Edgemark African hunter
Wingen othello bowie od 30 cm oštrice (sa kanalom po dužini)
... i još neki kojih se sada ne mogu sjetit
Veliku većinu noževa sa wishliste sam stekao, neke još čekam da stignu, neke ću odgodit za bolja vremena ili progutat knedlu i posve ih zaboravit
Natrag na temu:
Nakon tog noža sa drvenom drškom, kupljeno je još par manje ili više zanimljivih nožića i onda je kupljen ON... Cold steel recon scout od san mai 3 čelika. Skoro cijela jedna plaća je otišla na njega. Ja i nobile smo na isti dan primili pošiljku. On je dobio svog trailmastera od san mai 3, a ja sam dobio recon scouta od san mai 3 i trailmastera iz sk-5 čelika. Sjećam se još uvijek preplašenog i zbunjenog pogleda našeg najdražeg pulskog brusača dok smo vitlali sa čakijetinama po radnji. To je bio zadnji moj nož koji nije kupljen preko interneta. Nakon toga su svi poznatiji primjerci moje kolekcije došli sa interneta. I hvala im!
Ostatak mesarske kolekcije je kupljen manje više sa interneta ili steknut zamjenom drvo za plastiku kod lokal mesara. Evo, uzmi si još koji!
Na današnji dan se osvrćem na svoju kolekciju, zadobivene posjekotine i ubode, a najviše na potrošen novac i kažem: Gotovo je. Tko je jamio, jamio je. Šta je, tu je! Dosta je bilo. Ova bolest mora stati.
Na putu je cca još 20 kupljenih noževa iz lijepe nam zemlje jamerike (unazad 5-6 mjeseci). Fajrunt. Nema više! Ovdje je skoro 7000 € noževa. Dolazi još 1000€ noževa iz amerike. 8000 eura potrošenih na noževe (dobro, počelo je kad su bile marke, al to je zanemarivo). Ne mogu više! Prvo i prvo, moram iskrcat pola sanduka da bi uopće mogao pomjerit sanduk. Drugo i drugo, ovdje je barem 170 noževa (sa mačetama i bajonetama ubrojanima). Neke ne vidim po godinu dana jer se umorim dok ih povadim pa ne dođem do dna.
Već sam počeo poklanjat naokolo kineze sa početka skupljačkih sklonosti. Svaki oblik i veličina koji postoji od mesarskih noževa - imam.
Smithsoniana, beckera i kershawa nemam. Neću ih ni imat... svi skupa bi me zajedno došli barem 1100 $ + poštarina + ostale zajebancije. Kad me spopadne da opet dam pare za nož, zaletit ću se glavom u najbliži rasvjetni stup. Borba protiv ove pakosne ovisničke bolesti kolekcionarstva tek počinje, vidjet ćemo da li ću preživjeti.
). To je ipak zakon, za sve mogućnice i nemogućnice. Svakako treba imati, dok se mogu još jeftino nabaviti.
