Knife_maniac wrote:Lijep nozic
Je li to isto tvoj custom made ili je takav kupljen ?
Reci kako ti prsti ne skliznu sa drske na ostricu jer vidim da nema razlike izmedju stitnika i drske a ostrica je skroz do stitnika.
Navikao sam na ove bowie nozice pa mi je to malo cudno
I mozes li objasniti, nama koji nismo toliko upuceni u Skandinavsku kulturu, gdje se takvi nozevi koriste, koje su im funkcije...napisati koju rijec o njima ?
Ne volim takav tip nozeva pa se nisam niti raspitivao previse o njima, ali sad su me poceli interesirati, a vjerujem da ima jos zainteresiranih

Za početak,možda je termin koji koristim, skandi, netočan(zemljopisno),bolje bi bilo sjeverno evropski ili čak arktički noževi,

,takav tip oštrenja s jednim zakošenjem vuče porijeklo "tisuće" godina unatrag,i specifičan je za noževe koji se koriste od Danske do Sibira,po šumovitim predjelima i tundrama,nazivi za takve noževe zavise od područja pa tako Šveđani imaju "brukskniv" "kniv" "lapphuggare(huggare)" "Morakniv",Norvežani "tolekniv";"staskniv" "vildmarkskniv" "kniv",Finci "puukko" "leuku",Danci "brugsknive"Saami: unna-niibas mali nož, puukko), stuorraniibi (veliki nož, leuku) "sameniibi",sibirski koje koriste Evenki i Jakuci lony(veliki nož ,ali izgleda kao puuko)često je i da norvežani koriste laminirani čelik,finci silversteel(alatni čelik),šveđani sandvik čelik.
Manji nož je korišten dnevno za sve potrebe i za rad s drvom,dakle kao alat,radi toga i nema štitnik kao zapadnjački noževi(ako malo pogledate i amerikanci imaju noževe za korištenje u prirodi bez štitnika,Nesmuk,Kephart i kanadski Grohman)takvi noževi daju bolji pristup onome što se reže,više snage i kontrole,a onome ko zna koristiti nož ruka neće skliznuti

(nisam se porezao pri korištenju noža zadnjih tridesetak godina,ali mi se desi dok radim na njemu

)
Veliki nož,finski Leukku je zamjena za sjekiru i mačetu,nešto kao kamp nož,tamo gdje se koristi sjekira ne pomaže,jer je lakše sječi i cijepati s Leukku-om,a obično se nosi u paru s Pukko-m.
Ima puno toga još(to je ipak područje s najkvalitetnijom željeznom rudom u Evropi)od vikinškog saxa(kovačko varenje)do domaćinstava koje same proizvode svoje noževe,već sam spomenuo da je tradicja da više ljudi učestvuje u izradi noža,tako se postiže i veća kvaliteta,naposlijetku nitko nije savrš'en,pa dvoje ili troje specijaliziranih u svojim poljima mogu proizvesti bolji( i ljepši)proizvod.
Za kraj,drška je moj rad,zadnji komad tog drveta(puno uspomena).