hr-oruzje.org

Radilo se o klasičnom ili praktičnom streljaštvu, sve ove godine nisam nikada imao onaj osjećaj "natejcateljstva" u negativnom smislu..nešto recimo, što bi bilo prisutno u drugim sportovima..ovdje jednostavno toga nema, svi pucamo i svi se radujemo kako našim, tako i tuđim rezultatima, na licu mjesta razmjenjujemo iskustva glede oružja, streljiva, tehnike gađanja i to među članovima različitih, 'suparničkih' klubova..

Na nedavnim turnirima povodom 1. maja i ovo što je gosn BlackPowder organiziro, pucanje je u biti bila sporedna stvar, pored samog druženja i piknika.

Jedino što mi je žao što sezona traje prekratko (od 5 do kraja 9. mjeseca) jer ovakve stvari su uvijek dobrodošle i preko cijele godine!

dobrim tuđim rezultatima se veselimo kurtoazije radi , svoje dobre dižemo (onako potiho) u nebesa, loše (još tiše) prepuštamo zaboravu. kao zoon politikon volimo se družiti, dobro jesti, popiti a usto i poševiti, ihhh. suparništvo će uvijek postojati, fala bogu. bez obzira što to pojedinci (svi mi koji smo pili s vrela života i "svoju" disciplinu dižemo u nebesa samo zato što smo falšali u nekoj drugoj) shvaćaju kao svetu misiju protiv krivovjernika. činjenica je, suparništvo, ono zdravo, vodi do boljih rezultata i razvitka. svi mi koji volimo oružje (tj. oruđe koje se koristi, prvenstveno, radi nanošenja ozljeda, više ili manje, drugim živim bićima) smo samo ljudi u cijeloj zavrzlami uobičajenih međuljudskih odnosa. ništa više, ništa manje. radi hajke na oružje i korisnike, zadnih desetljeća se svi pravimo pametni i držimo se "zakona". "dobri dečki vole popit i ubit", stara je poslovica ovdašnjih krajeva koja pomalo gubi smisao i održava se samo kao poštapalica nakon piva, dva previše. mali mi je, al zato brzo svršim, a ipak imam cenera. oružje nam je u krvi, a družit ćemo se ili ne radi drugih stvari. onih malo "više ljudskijih".