hr-oruzje.org

Evo par slika i pitanja o ovom starom komadu.

Puška je bila vlasništvo jednog starog lovca, koji je umro nedavno, kako nije imao nasljednika koji se bave lovstvom ,njegova kćer je pušku za simboličnu cijenu prepisala na mog oca.

Radi se o lovačkoj puški sa položenim cijevima, marke TOZ (mislim da je to ruska?) ,sa kokotima na natezanje. Prilicno je stara, no u papirima nepiše godina proizvodnje oružja

Puška je u prilično neodržavanom stanju (no gotovo poklonjenom konju se negleda u zube) vanjština je poprimila dosta ružine, unutrašnjost je besprijekorna, cijevi se sjaje bez oštećenja (nakon što sam očistio naslage prašine), također ostatak je funkcionalan i dobro namašćen bio. Danas smo bili kod puškara koji je i probao pušku, radi ko urica. Otac ju je ostavio na dodatnom servisu i sređivanju (e to me brine).

Zanima me:
1.Da li ju je bolje ostaviti ovakvu, dakle skinuti ružinu samo. Ili nanovo brunirati? kako više vrijedi. Meni je zanimljivija ovako stara, samo da ju dobro očisti puškar.

2.Da li znate vremenski raspon kada se puška ovog modela poizvodila?

3.Koja je vrijednost ovog modela, u potpuno funkcionalnom stanju (a)sa patiniranom vanjstinom b)sa novom brunazom)


Hvala

To ti je ruska kokotara TOZ, M-63, (cal.16) na bezdimni barut, proizvedena šezdesetih godina. Ako točno želiš znati kada je proizvedena pogledaj tvornički broj (na sanduku), koji mora u nastavku imati i -63 ili-64 ili -65. To ti je godina proizvodnje.
Pošto nije toliko ''stara'' , a niti rijedak primjerak, više ti vrijedi da je majstor kvalitetno brunira nego ostavi ovako zahrđalu. Jedino če te bruniranje koštati više nego puška .
Vrijednost, ovako zahrđala 200-300 kn, očuvana 500-700 kn. Takve su bile cijene u mojoj županiji.
Odluka je na tebi, a možeš pričekati i još koje mišljenje.

U dobrom stanju vrijedi max 100 Eur-a, tako da se ne isplati davati puškaru na uređenje jer će ispast ona stara narodana "da je skuplja pita nego tepsija" tj uređenje košta više nego što vrijedi usčuvana u dobrom stanju puška.
Ja sam dobio jednu staru Monte Carlo koja je iz obiteljske ostavštine i malo sam je ispolirao i zaštitio sa Schnell brunurom tek toliko da dalje ne propada jer mojim unucima za 50-tak godina može nešto vrijediti. Više me koštao oružni list i takse nego što vrijedi puška, jedino što postoji sentimentana veza. sad stoji u sefu i nikad nisam niti probao pucati iz nje.

Zahvaljujem na odgovorima! Ma i ja sam radije da se to samo dobro ocisti i pregleda malo, a ostalo nije vrijedno truda, puska puca dobro pa nek takva i ostane.

Pozdrav!