Steyr-Hahn M1911/M1912
Posted: 13 Aug 2010, 11:33
Kao što sam obećao....
Moj Štajeru, koji je proizveden 1918 (proizvodili su se i 1919), nažalost je ostalo jako malo (gotovo ništa) od originalnog finiša, ali namerno nisam hteo da mu radim brunir, jer bi to smanjilo njegovu kolekcionarsku vrednost, nego da ne dužim fotke nose 1000 reči... Pištolj se puni preko klipse u koja se puni sa 8 metaka 9x23 ili 9 mm STEYR Na ovoj fotografiji se vidi sporni zub izvlakača, koji je za današnje pojmove malo krut i dosta debeo, tako da je za očekivati da može doći do ne izbacivanja čaura. Interesantan je specifičan način bravljenja... kratkim trzajem i rotacijom cevi. Koliko god na fotografijama deluju oronulo ovaj starac je isproban u pucanju, nažaloast u nedostatku originalne municije, pribegao sam pravljenju, za osnovu mi je poslužio dobro poznat na ovim prostorima 7,62 TT, na svu sreću imao je dovoljnu dužinu, rim dijametar je za nijansu veći nego kod originalnog štajera (.390 naspram .381 inča kod štajerovog originalnog metka), i što je najvažnije novija komercijalna municija Prvog Partizana je sa boxerovom kapislom... Ovih par argumenata zvučalo je dovoljno da se podvrgnem ovom ambicioznom poduhvatu, za početak mi je prijatelj ispravio (izvukao vrat) na čaurama tako da one više nisu bile flašaste nego potpuno cilindrične, potrebno ih je samo skratiti za milimetar (milimetar ipo)... Međutim kada sam pomislio da su sve muke prevaziđenje, javio se novi problem, a to je što za punjenje municije u Srbiji (sem za sačmarice) važi potpuni moratorijum
, shodno tome nabavka komponenata je prava avantura, ali prijateljima nije bilo teško kada su posećivali ameriku da mi donesu jednom kapisle, a drugi put barut, dok sam zrna nekako nabavio ovde, malo teža( 124 greina) nego što je fabrička elaboracija sa 115 greina.
Po Lyman No. 356402 elaboraciji, korišćeno je olovno zrno bez košuljice od 119 gr, barut Unique 6,5 gr, sa tom elaboracijom brzina zrna na ustima cevi iznosi cca 1200 f/s, a energija 379 J.
Barut koji sam ja imao na raspolaganju je firme Alliant tip Unique, znajući da je zrno veće mase i starost oruža, itd.... elaborisao sam sa 6,2 gr baruta i cci kapislama tipa 500...
Na strelištu, bravljenje ubacivanje i izbacivanje praznih čaura funkcionisalo je besprekorno, na probnih 8 metaka kojih sam napravio, trzaj je bio interesantno blag, ali imajući u vidu da pištolj teži svega 954 grama prazan, i nije veliko čudo
.
Sledeće što nameravam je da poručim "velocity chronograph" (oko 100-ak $, naravno u USA), i da odmerim prihvatljivu brzinu od nekih 1050-1100 f/s uz odabir odgovarajućeg projektila, zbog koliko toliko preciznosti.
Inače čaure PPU, su prava noćna mora, kapisle maltene ispadaju, u ovom slučaju što zbog izvlačenja vrata čaure, umetanje zrna, gotovo da ne može da prođe bez gužvanja čaura (10-ak) sam morao da bacim :S.
Malo sam odužio ovaj post, nadam se da nisam smorio suviše, do sledećeg posta, sve najbolje
Moj Štajeru, koji je proizveden 1918 (proizvodili su se i 1919), nažalost je ostalo jako malo (gotovo ništa) od originalnog finiša, ali namerno nisam hteo da mu radim brunir, jer bi to smanjilo njegovu kolekcionarsku vrednost, nego da ne dužim fotke nose 1000 reči... Pištolj se puni preko klipse u koja se puni sa 8 metaka 9x23 ili 9 mm STEYR Na ovoj fotografiji se vidi sporni zub izvlakača, koji je za današnje pojmove malo krut i dosta debeo, tako da je za očekivati da može doći do ne izbacivanja čaura. Interesantan je specifičan način bravljenja... kratkim trzajem i rotacijom cevi. Koliko god na fotografijama deluju oronulo ovaj starac je isproban u pucanju, nažaloast u nedostatku originalne municije, pribegao sam pravljenju, za osnovu mi je poslužio dobro poznat na ovim prostorima 7,62 TT, na svu sreću imao je dovoljnu dužinu, rim dijametar je za nijansu veći nego kod originalnog štajera (.390 naspram .381 inča kod štajerovog originalnog metka), i što je najvažnije novija komercijalna municija Prvog Partizana je sa boxerovom kapislom... Ovih par argumenata zvučalo je dovoljno da se podvrgnem ovom ambicioznom poduhvatu, za početak mi je prijatelj ispravio (izvukao vrat) na čaurama tako da one više nisu bile flašaste nego potpuno cilindrične, potrebno ih je samo skratiti za milimetar (milimetar ipo)... Međutim kada sam pomislio da su sve muke prevaziđenje, javio se novi problem, a to je što za punjenje municije u Srbiji (sem za sačmarice) važi potpuni moratorijum
Po Lyman No. 356402 elaboraciji, korišćeno je olovno zrno bez košuljice od 119 gr, barut Unique 6,5 gr, sa tom elaboracijom brzina zrna na ustima cevi iznosi cca 1200 f/s, a energija 379 J.
Barut koji sam ja imao na raspolaganju je firme Alliant tip Unique, znajući da je zrno veće mase i starost oruža, itd.... elaborisao sam sa 6,2 gr baruta i cci kapislama tipa 500...
Na strelištu, bravljenje ubacivanje i izbacivanje praznih čaura funkcionisalo je besprekorno, na probnih 8 metaka kojih sam napravio, trzaj je bio interesantno blag, ali imajući u vidu da pištolj teži svega 954 grama prazan, i nije veliko čudo
Sledeće što nameravam je da poručim "velocity chronograph" (oko 100-ak $, naravno u USA), i da odmerim prihvatljivu brzinu od nekih 1050-1100 f/s uz odabir odgovarajućeg projektila, zbog koliko toliko preciznosti.
Inače čaure PPU, su prava noćna mora, kapisle maltene ispadaju, u ovom slučaju što zbog izvlačenja vrata čaure, umetanje zrna, gotovo da ne može da prođe bez gužvanja čaura (10-ak) sam morao da bacim :S.
Malo sam odužio ovaj post, nadam se da nisam smorio suviše, do sledećeg posta, sve najbolje