danas...
Posted: 27 Aug 2008, 15:14
Danas...dan kojem je u jutarnjoj magli pisalo "iskuj noz kakav zelis". Kada krenem kovat prva stvar koju napravim je uzdah. Uzdah je moja rutina, kada stanem za nakovanj u ranu zoru sa idejom u mislima i nekim nemirom koji na cudan nacin nestane kada zazvoni zvonki zvuk i izade iz kovacnice kao zahvala. ...sad se nalazim u jednom gotovo meditativnom stanju. Ne «gotovo meditativnom», siguran sam da je samo – meditativno. Osjetila koje znam sada ne osjecam, ostaje samo cudna povezanost sa idejom noza koji mi se sada vec cini toliko stvaran, da osjecam njegovo bilo, iako vatra u peci tek pocinje tinjati i daleko je jos od kovacke vatre.
Ponekad napravis sto zelis, ponekad ne...ali kako god bilo, bez obzira na ishod, mozes osjecati prazninu pogreske ili radost stvaranja...ja sam danas u jutro znao da ce sve biti dobro. Danas je u jutarnjoj magli pisalo kako ce izgledati vecer i znao sam i da zelim, ja tu nista nemogu promjeniti.
Uzdah je kao orgazam, tek nakon njega pocinje stvaranje. Ponekad tocno znam kakav predmet radim, imam cak i nacrte, negative u masivnim komadima zeljeza ili pak, jednostavno, profil izrezan u limu. Danas sam imao samo misao da moram krenuti i dvije sjajne povrsine – nakovanja i cekica.
Kad radim tako nesto, sam sam sebi cijeli svijet. Tek drugi dan znam da sam napravio nista, tek sam na trenutak otvorio oci u polusnu...i to je ono cemu znam da tezim. Jednom, kad na kraju puta netko dode po mene, mozda se zauvijek probudim, a mozda sve stane i postanem stih neke pjesme o nistavilu i crvima.
Ne volim kad mi netko kaze da sam "knifemaker", cak niti kovac nije rijec koju trazim...sta se umjetnosti tice, cudna mi je i strana ta rijec i nikada niti jednu stvar koju napravim necu nazvati umjetnickim dijelom...to prepustam «znalcima». Ja sam samo cijev koja ima na momente slobodu da se usmjeri na zedna usta i nista vise.
Ovo je bio moj osjecaj danas, kada sam radio noz...nije to bilo danas, ali kada god se sjetim, osjecaj je kao da je danas. Ne mogu se toga rijesiti, pa bi i bilo previse od mene ocekivati da tako ne kazem.
Ovaj, sada vec noz, nenaostren i gol, ostati ce takav u mome svijetu. Bez ostrenja, drske i korica i upotrebe, jer ako ga samo taknem...danas ce postati jucer i tko zna kada ce opet doci.
Nozeve kakve radim danas, nozevi su kakve zelim raditi cijeli "dan".
Ponekad napravis sto zelis, ponekad ne...ali kako god bilo, bez obzira na ishod, mozes osjecati prazninu pogreske ili radost stvaranja...ja sam danas u jutro znao da ce sve biti dobro. Danas je u jutarnjoj magli pisalo kako ce izgledati vecer i znao sam i da zelim, ja tu nista nemogu promjeniti.
Uzdah je kao orgazam, tek nakon njega pocinje stvaranje. Ponekad tocno znam kakav predmet radim, imam cak i nacrte, negative u masivnim komadima zeljeza ili pak, jednostavno, profil izrezan u limu. Danas sam imao samo misao da moram krenuti i dvije sjajne povrsine – nakovanja i cekica.
Kad radim tako nesto, sam sam sebi cijeli svijet. Tek drugi dan znam da sam napravio nista, tek sam na trenutak otvorio oci u polusnu...i to je ono cemu znam da tezim. Jednom, kad na kraju puta netko dode po mene, mozda se zauvijek probudim, a mozda sve stane i postanem stih neke pjesme o nistavilu i crvima.
Ne volim kad mi netko kaze da sam "knifemaker", cak niti kovac nije rijec koju trazim...sta se umjetnosti tice, cudna mi je i strana ta rijec i nikada niti jednu stvar koju napravim necu nazvati umjetnickim dijelom...to prepustam «znalcima». Ja sam samo cijev koja ima na momente slobodu da se usmjeri na zedna usta i nista vise.
Ovo je bio moj osjecaj danas, kada sam radio noz...nije to bilo danas, ali kada god se sjetim, osjecaj je kao da je danas. Ne mogu se toga rijesiti, pa bi i bilo previse od mene ocekivati da tako ne kazem.
Ovaj, sada vec noz, nenaostren i gol, ostati ce takav u mome svijetu. Bez ostrenja, drske i korica i upotrebe, jer ako ga samo taknem...danas ce postati jucer i tko zna kada ce opet doci.
Nozeve kakve radim danas, nozevi su kakve zelim raditi cijeli "dan".
