hr-oruzje.org

Jučer bili na nekom druženju, u kleti kod kolege. Roštilj izvrstan. Naravno sve začinjeno lovačkim pričama o istovremenom odstrelu nekoliko dinosaura jednim hicem, na ogromnim udaljenostima, minimalnim kalibrima.....
Sve u svemu, neobavezan, opuštajući razgovor, međutim zaintrigirala me jedna rasprava o tri zrna koja se koriste u lovu. Prvenstveno zbog toga, što su o tome raspravljali ljudi, koji su do sad imali odstrela više nego što ću ja imati do kraja života, no nitko od njih ne spominje gore navedene "lovačke" teme. Svi se slažu oko samo jedne stvari, lovne daljine. Nitko od njih nikad nije pucao na daljinama većim od 200 metara. Takav pristup, daje, barem meni, jednu ozbiljnost razgovoru. Međutim, oko jedne stvari nikako se ne mogu složiti, a to je izbor zrna za lov divljih svinja. Prvi se kune u Barnes TSX, drugi u Blaserov CDP, a treći u Hornady GMX. Kad slušam svakog pojedinačno, svi oni argumentirano favoriziraju svaki svoje zrno, dok isto tako umanjuju kvalitetu druga dva. Činjenica je da oni uvijek pucaju istim zrnima, rijetko sudjeluju u pogonskim lovovima, a u pogonskim lovovima ne sjećam se da su ikad pucali. Isto tako, pri odstrelu sa čeke, nikad im divljač nije odlazila s mjesta pogotka. Kad slušam njihove priče, ne mogu odvagnuti, kvalitetu ova tri navedena zrna. Što vi mislite o ovim zrnima? Volio bi da mi netko tko je koristio sva, ili barem dva, napiše prednosti i mane svakog. Njihove tvrdnje svakako drže vodu, no kako svaki svoga konja hvali, teško je donijeti objektivno mišljenje. Ujedno, pobornik sam da se nešto što je dobro ne treba mijenjati, a tako isto misle i oni, pa nitko od njih nije isprobao ništa drugo. Idealan pogodak, u drugi plan baca kvalitetu zrna, no postići idealan pogodak....
Zahvaljujem svima koji su voljni svoja iskustva podijeliti sa mnom, jer oni neće postati siromašniji, a ja ću se obogatiti.
Pozdrav svima!

Kolega, sva ta zrna su dobra i svako ima nešto svoje. Uglavnom za svinju tvrdo i teško zrno, kod 9.3mm i sl. većih kalibara koji nemaju brzinu ali imaju veliku masu i obično sp zrno je dobro. Možda i najbolje jer dobro preda energiju i ne rasturi zrno u komadiće.

Dejan, navedi malo kalibre koje koriste, da znamo o kojim se brzinama radi.

Imaju različite kalibre, 7x64, 30-06 i 308Win. Pošto osobno imam 8x57 i 243 Win, zanima me kako bi se ponašala različita zrna. Malo mi je skupo da probavam, a vjerojatno neću doći do nikakvog zaključka. Pošto 243 najradije nosim, (znam da za svinje nije dozvoljen) , ukoliko se ukaže prilika za puknuti na kakvo prase, volio bih imati kvalitetno zrno, koje će dobro odraditi posao. Nemam razloga ne vjerovati u kvalitetu svih navedenih zrna. Prema karakteristikama najbliži mi je GMX 80 gr, jer najviše volim loviti predatore, a za to koristim V-max od 75 gr. Do sada nisam pucao na ništa osim lisice, baš iz razloga što imam zrna koja rade enormne štete na mesu divljači, a trofejne primjerke nisam imao prilike sresti, a i da jesam, vjerojatno se ne bi odlučio povući okidač.
Pozdrav svima!

Ja nemam toliko iskustva, niti odstrela, ali bih rekao sijedece:
Monolitna, ili slicna zrna sa minimum olova pri vrhu koje inicira otvaranje - to je izmisljeno samo radi velikih brzina.

Za umjerene brzine, klasicna zrna sasvim dovoljno. Pod klasicnim mislim, od obicnog soft point, pa core-lokt, ili dvokomorna poput partitiona, ili bonded core zrna. (sa olovnom jezgom sva).

Dakle, od sveg napisanog, bas da ja moram birati: TSX za 243, a recimo CDP za 8x57.

Ovo govorim imajuci u vidu terminalnu balistiku, odnosno efekat na divljac.

Medjutim, imam ja nedoumica vezano za unutarnju balistiku:
Zrna sa olovnom jezgrom (ova koja gore navodim kao "klasicna"), dizajnirana su za nase uobicajene cijevi, kakve se rade za bezdimne barute jos od pocetka 20 stoljeca, a kasnije usavrsena bondiranjem, dodatnim komorama i sl.

Zbog velikih brzina modernih magnuma i slicnih, ova zrna gube masu i mrve se, i onda se javljaju monolitna zrna da pokriju taj nedostatak (i slicna zrna poput groma) koja zadrzavaju gotovu svu masu.

Medjutim, kakav im je efekat duzeg koristenja na cijev (koja je dizajnirana za zrna s olovnom jezgrom) - nisam uspio doznati.
Prva monolitna su zapunjavali cijev sa naslagama, a u kasnijim verzijama su takva radjena sa kanelurama (rebrima) da se smanji trenje u cijevi i naslage.
I onda se provlaci prica da monolitna zrna brze trose cijevi, itd - ali o tome nemam konkretne informacije.

I, sad, gledam malo sta proizvodi Steyr, a to je za zamislit se - a oni prvi u svijetu bacili na trziste pusku "lead free" sa cijevi i korakom zlijeba, te zlijebovima prilagodjenim za monolitna bezolovna zrna. I sad da li je to marketinski trik, i koliko je osnove u tom ne znam. Ali meni to ipak mirise da monolitna zrna ipak pitaju drugaciju konstrukciju cijevi, barem dubinu i korak zlijeba radi optimalnog ucinka na cijev.

A za covjeka koji dosta puca, a nije sklon svakih par godina mijenjati cijevi, treba razmisljati i o tome koliko je pojedina municija stetna za cijev. Ako se pukne do 2 kutije municije na godinu, onda se ne treba brinuti o potrosnji cijevi.

U svakom slucaju ja bih rekao - za umjerene brzine univerzalnih lovackih kalibara - klasika, ukljucujici i premium bondirana zrna! I onda je dusa na miru. Ja bih tako.