hr-oruzje.org

dugo vremena sam se nećkao da li da uopće otvaram ovu temu. vjerojatno će te se kad tad susresti s istom pa da upozorim na par stvari.
iako je o "target panic-u" napisano mnoštvo knjiga i u biti se radi o normalnoj i uobičajenoj psiho-sociološkoj privremenoj stranputici mozga kod svih koji se bave streljaštvom i sličnim sportovima, problem je što ljudi uglavnom idu putem manjeg otpora.
moj streličarski klub se doslovno raspao kad smo čuli za target panic.
u knjigama koje se bave tom tematikom, svaki će se strijelac naći u toliko mnogo primjera i vrlo lako će sam sebe uvjeriti da "boluje" od target panic-a.
ne dozvolite da se to i vama dogodi. strijelci koji su trebali samo pružiti ruku da pokupe sve medalje koje postoje su odjedanput pucali 30% slabije rezultate i čitali knjige gdje lijepo piše da nisu oni krivi što loše pucaju već je, eto, to normalno.
destruktivna autosugestija je nešto što se stalno ponavlja i prožima mnoge teme ovoga foruma. od samoobrane do takmičenja.
odluka da pogodite cilj koji ste si zadali je donešena prije nego stavite ruku na rukohvat i u trenutku izvođenja radnji povlačenja oružja, punjenja, ciljanja i ispucavanja nije potrebno postavljati pitanja tipa što gađam? zašto gađam? da li ja to uopće želim pogoditi? mogu li ja to? što ako promašim?...
JUST DO IT
nije uvijek jednostavno ali postoji samo jedan način da vam mozak tj. podsvijest u potrebnom trenutku radi kao precizni i nemilosrdni mehanizam sa samo jednim ciljem - onim koji ste si sami svjesno i nedvosmisleno zadali.
ne tražite razloge zašto ne biste uspjeli, već radite na tome da uspijete.
vježba, vježba, vježba i kad vam dosadi, vježba.

Tema je dobra, pogotovo za "ne dihaj" gađanje. Činjenica je da velika većina klasičnih strijelaca na treninzima postiže puno bolje rezultate nego na oficijelnim natjecanjima. Zašto je to tako, to je očito kompleksna tema i zadire u psihologiju. U svakom slučaju, pokazuje da osoba koja se natječe još nije potpuno spremna za one rezultate koje bi mogla postići. Nažalost, neki ljudi nikada ne uspiju postići ono što doista mogu jer ih koči ta, da je tako nazovem, mentalna blokada.

Evo primjer od danas, pucali smo za normu! pucali smo s dobivenim puškama i nas dopala neka stara Zastava, okidač očaj živi, kak da bi vlekel broda i kad okineš onda hop (tak je tvrdi da sam lupal s njim po štitniku)... ja sam ispucal 136/200, ide kolega i prva meta 32 (nezadovoljan), druga 27 (očajan) ... pokušava ispraviti, treća 25, četvrta 22...

veli neznam kaj mi je? mogel sam 32 ili kak ti 36,37? a kaj ja delam?

to je to očekival je loš rezultat i previše se posvetil negativi, ja sam se pomiril da bum oko 130 i to je to!

btw. bolji je on strijelac od mene i očekival sam barem 150 ali eto , eh da norma je bila 100 tak da nije frka ali eto...

U streljaštvu bi kao "target panic" mogli okarakterizirati i "strah od dobrog rezultata". Situacija kad te krenu centri - recimo četri za redom a peti hitac kresneš sedmicu. Kao trener streljaštva često se srećem sa tim problemom. Svoje treninge sa strijelcima nastojim organizirati u što realnijim natjecateljskim uvjetima. Pravilnim doziranjem treninga i podjelom vježbi na streljačke elemente - ciljanje, okidanje, stav, disanje, tjelesna priprema, psihička priprema te postepeno uvođenje vježbi sa natjecateljskim elementima, "target panic" se vrlo uspješno može suzbijati. Postoje neke trenerske škole koji svoje pulene drže u svojevrsnoj izolaciji u idealnim "streljačkim " uvjetima na treningu i kad se pojave na natjecanju zablehetne ih, publika, sudac, strijelac do njega, elektronska meta... strijelac se muči - nemože okinuti , diže i spušta oružje, traži bolji stav idealno poravnanje i na kraju opali loš hitac. Slična situacija se dešava nekim strijelcima kad opale recimo dvije serije 50/50, svjesni su da je to jako dobar rezultat i to ih tako ponese da i u ovom slučaju počinje muka ježova - dizanje, spuštanje, odustajanje od hica i na kraju - sedmica. Psihološka priprema sportaša i motivacija posebna je priča. Kako se sportaš motivira za pobjedu i za borbu do kraja tako ga treba podjednako pripremiti i na uspjeh i na neuspjeh. Trener bi u trenažnom procesu morao prepoznati strijelca koji se može preplašiti predobrog rezultata i naviknuti ga da u meču nikad ne zbraja krugove i ne kalkulira konačni rezultat. Streljaštvo "ne dihat" je vrlo specifičan - izrazito individualan sport. Tu ne možeš - za loš rezultat - okriviti suigrača da ti nije dodao loptu, trenera da ti je dao premalu minutažu u igri...ovdje postoji samo oružje, uvijek ista meta, uvijek ista daljina i strelčeva sposobnost ili nesposobnost da povuče okidač u pravom trenutku.