hr-oruzje.org

naime interesira me slijedeće, što bi se dogodilo, odnosno kako bi to izgledalo kad bi od materijala lisnate opruge napravili nož, dobro ga ispolirali i onda zakalili u ulju, i da li bi tako obrađeni nož odnosno materijal noža s vremenom hrđao?

ja sam tako slicno napravio sa jednim komadom cijevi, sada stoji vani na atmosferskim prilikama i neprilikama pa cu pogledati sutra na sto to sada lici nakon pola godine vani...

Vidi ako nož nakon kaljenja nećeš dalje obrađivati onda to donekle ima smisla, jer izgorjeli dio ulja na oštrici je napravio zaštitni film. Sada, pitanje gdje i kako se koristi = funkcija zaštite.

Onog trenutka kada kreneš s obradom - grubo i fino brušenje, poliranje i sl, sloj ulja se skida mehanički. Ali osobno ne bih tako krenuo. Bilo bi bolje prvo maknuti ulje čišćenjem (deterdžent, nafta....), jer smola koja nastaje kada se počne mehanički obrađivati zauljen nož baš i nije nešto poželjno i lijepo ni za alat a ni za prste.

Kod karbonskih čelika tajna je u stalnom održavanju i mazanju. Cab je u prethodnim topicima pisao o "gaćama" za karbonske noževe (pogledaj ranije postove) kojima im omogućava stalno kupanje u ulju. Film ulja koji se održavanjem i mazanjem stvori onemogućava kisiku iz zraka da stupi u kontakt s metalom i započne korozivni proces.

lisnate opruge kao i svi perni čelici imaju premalo kroma i sličnih "zaštita od hrđanja" materijala pa hrđaju s vremenom ali puno manje nego čisti ugljični čelici. prije kaljenja se i preporučuje što finija završna obrada ali ne zato da ga kasnije ne moraš čistiti, uostalom ne možeš kaliti naoštren nož. kaljenje u strogo kontroliranoj atmosferi je moguće u specijaliziranim radionama, ne u kućnoj radinosti. u svakom slučaju moraš završnu obradu napraviti jer onaj sloj poslije kaljenja koji ostavljaš je isti onaj protiv kojega se boriš. ja perne čelike hladno bruniram (što daje malo veći stupanj zaštite) i povremeno čistim s razrijeđenim balistolom. tako u suhoj ladici izdrži i godinu dana bez piknjice, a u uporabi se sloj brunure skida skupa s nečistoćama pa je potrebno povremeno ponoviti.
polirani nož traži više održavanja obzirom da se vidi svaki otisak koji ubrzo oksidira.
puno bolja zaštita je toplo bruniranje.

pa zato pitam, naime palo mi je na pamet da kad se nož recimo napravi , a prije završnog brušenja odnosno oštrenja se izvede kaljenje u ulju te nakon kaljenja naoštri na fini brusni kamen ili tome sl., da li bi to imalo kakvih pozitivnih strana s tim da bi se kaljenje izvleo u specijaliziranoj firmi! e da još jedna sitnica zar čelik kad se kali u ulju ne dobiva onu jednu plavkastu boju!

poslije kućnog kaljenja oštrica ( koja je maloprije bila polirana ) je prekrivena šljakom, oksidima i s zapečenim uljem ima vrlo bolestan izgled kojega se boji i hrđa koja bi btw po meni bolje izgledala. jel vam zagorilo ikad nešto u tavi? plavkastu, crvenu i žutu boju dobiješ prilikom niskotemperaturnog popuštanja nakon kaljenja da nož ne bi bio pretvrd i prekrhak i predstavljaju okside. plavi dio ujedno predstavlja najmekši i ne smije zahvatiti oštricu. ti oksidi mogu dati prekrasan štih nožu i za razliku od onog sirovog poslije kaljenja imaju podjednaku debljinu (vrlo tanki sloj) i boje, ali se i lako skidaju.