Stargazer wrote:
Smatram da ima puno vještina koje bi ljudi trebali znati.
Od osnova preživljavanja u prirodi, tipa kako napraviti skloniste i filtere za vodu.
Djelovanje u visoko stresnim situacijama.
Osnove borilackih vjestina.
Rukovanje i ciscenje oruzja.
Kretanje s oruzjem i koristenje zaklona.
Logicko razmisljanje sto se tice okruzenja.
Fizicka sprema, sto odlasci u teretanu sto planinarenje.
Ima puno vjestina koje se mogu naucit koje uopce nemaju veze sa vojskom, a znace jako puno u nekakim losim situacijama.
Osnove rukovanja oruzjem se moze nauciti i s airsoft oruzjem i airsoft klubovima.
Klubova za borilacke vjestine ima isto puno.
Kampiranje i osnove prezivljavanja u prirodi isto ima podosta ljudi kod nas koji su eksperti.
Lista vjestina je jako dugo, ali ovo mi se cini kao nekakav pocetak.
A izmedju ostalog, u Hrvatskoj imamo dosta veterana i ljudi koji su prosli svakake obuke i nemaju kome prenjeti to znanje jer se smatra taboo temom.
Sad si me sjetio, jedne price iz mojih mladjih dana.
Dakle, bavim se lovom, streljastvom, ribolovom, podvodnim ribolovom i ronjenjem. (Bio sam krenuo na tecaj padobranstva ali sam odustao pred dosta godina)
Kuca na moru, barka ispred kuce.
U ribolovu od malih nogu. sa 9 godina sam maznuo dedi mreze iz podruma i poceo loviti s mrezama. Sve je to prolazilo u to doba, ex yu.
s 14 godina poceo roniti s podvodnom puskom.
ko klinac u osnovnoj skoli bih otisao u obliznji restoran prodat ribu, kad su poceli stvarati viskovi ribe, bolje kvalitete. to mi bio dzeparac.
(vise ne prodajem
)
Sa cca 13 godina, nepunih 14, uzeo barku, pa otisao na ribe prekao kanala na otok, 10 milja. Sam! Doma sam samo rekao da idem na ribe pa cu se vratiti sutra.
Kruh, pnaceta za marendu, rezervni outboard motor, alat za porpaviti osnovne kvarove, oprema za ribe i ronjenje. otiso tamo vratio se nazad, donio ribu.
Nije strasno, treba ponoviti. Cisto more i divljina nenaseljene strane otoka, izlozeno buri privlaci.
Sibice u plastocnoj kesici. da ne promoce, kad treba zapaliti vatricu za toplu marendu
nakon par godina, stvari su evolirale.
srednja skola svako ljeto bi isli s drustvom iz susjedstva, preko na otok, obicno s dve barke, kampiranje u zaklonu sume ili makije, da se ne vidi sator s mora (jer nije kamp, jel, pa ne treba oglasavati da malo kampiramo:A00: ), lov ribe, i prodaja ribe na otoku u najblizoj konobi. Prodaja za troskove od kojih je najvise gorivo.
Oprema za ribolov, nesto za kuhanje, sator, vrece za spavanje. to je oprema,. nas 4 ili 6. kako kad.
Kad bih rjesio prodaju, usput bih uzeo u kante uzeo vode, da ne bi bas morali prokuhavali vodu iz starih otockih sterni u napustenim starinama u kojima su plutali mrtvi gusteri i veci primjeri insekata (premda za nuzdu bi i to moglo)
jedan radio na baterije za slusati vijesti i prognozu na lokalnoj frekvenciji. (tokom jednog takvog kampiranja, s malog radija na baterije culi smo da je poceo rat u Sloveniji)
Gitara uz vatricu po noci. Obavezna oprema.
A kad bi se tako islo s dve barke uzme se marenda i konzerve za prvu noc, ili panceta, nakon tog se dnevno jedu plodovi mora, sparoge ako ih ima jos u to doba, i ako bih donio iz grada svako dva dana malo kruha, pa kolko potraje. juha u kesici, bi se stedila za posebne prilike, to je bila juha za one dane kad je bura pa se ne moze ribe loviti.
Svako ljeto tako. Prosli smo sa dve barke u ljetnim sezonama mladosti, cijeli sjeverni jadran. otok po otok. Po 15 dana ili vise kampiranja na jednom mjestu na divljoj strani otoka ili nenanseljenom otoku, pa onda na dan dva mozda doma da se ne zabrinu previse (jer kako se javljati bez mobitela?), pa druga tura opet 15 dana, drugi otok, i tako. kvarova na motoru koje smo samostalno rjsavali na terenu ne mogu ni prebrojati.
U tim izletima, jos nekoliko gosina kasnije, nekoliko puta bi naletili na ljude ko na galebe na grotama i hridima s napustene vjetrovite strane otoka, cekaju neku pomoc, nevera prije bi im potpila barku, u vrijeme bez mobitela, pa smo injih spasavali prijevozom do prvog mjesta, a ko ronioc izvukao sam im za uslugu i nekoliko barki i jedrilica iz mora, ili motora a od tog je najveca bila jedna desetmetarska jedrilica, za koju sam morao posebno dovlaciti opremu za izvlacenje na povrsinu.
Kako ni opreme za spasavanje nije bilo u to doba, izvlacenja su se svodila na pumpanje praznih 200 litarskih bacvi pod vodom sa zrakom, kad bi isplivalo, onda bi se nekako po bonaci oteglilo do prve lucice sa dizalicom
Naravno, iste ljude u pogibleji je trebalo nahraniti i napojiti, pa onda odbaciti do prvog mjesta na otoku di je neka cesta i telefon.
Fast Forward, gledam prijatelje koji u srednjim godinama kupuju barke pa idu na krstarenje.
Barka zalegne od rezervne hrane i cuge. mobiteli, punjaci, radari, ehosonderi, elektronske karte, bow trusteri, kevalrska jedra, whatnot. i klima uredjaj na barci, kod ponekog, alternatori, generatori, i obavezno TV, itd itd.
Neku ribicu koju ako ulove, za pojesti, ali uglavnom je mesni iz kesice ili konzervni menu.
U naselju, kad se privezu idu u restoran.
Kad nestane baterije na GPS, ne znaju oce li se negdje nasukati vizualnom navigacijom.
I tako dalje, i tako dalje.
Poanta svaka skola dobro dodje, ali sto mladje to bolje, stariji tesko prihvacaju nove stvari, a ima ih i debljih i bolesnih i kilavih i zveltih, spretnih, i talentiranih, svakakvih ...
you cant teach an old horse new tricks. i nije sve za svakog.
Nije sve za svakog. Ali svaka vjestina dobro dodje, pa ko uspije nauciti, ko ne.