zanimljiva praksa upravnog suda RH

[Hackerivs]

često kopam po praksi upravnog suda... i često naiđem na zanimljive presude.

evo jedna od zanimljivih presuda, ima ih još... čim naiđem na njih objavim ih ovdje.

Poslovni broj: 2 UsI-356/12-23

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Upravni sud u Rijeci, u upravnom sporu tužitelja A. Z. iz P., kojeg zastupa opunomoćenica L. D., odvjetnica u R., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, kojeg zastupa službena osoba B. B., radi oduzimanja oružja, 12. rujna 2012.,

p r e s u d i o j e

Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova broj: 511-01-202-UP/II-1498/4-2011 od 31. siječnja 2012.

Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave p.-g., Policijske postaje Č., broj: 511-09-28-13-UP/I-177/2011 od 14. listopada 2011.

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog spora u iznosu od 8.125,00 (osamtisućastotinudvadesetpet) kuna, u roku od 30 dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave p.-g., Policijske postaje Č., broj: 511-09-28-13-UP/I-177/2011.DS od 8. rujna 2011., tužitelju se oduzima puška s kombiniranim cijevima marke K., kalibra 16/7x65 mm R, bez tvorničkog broja, bez prava na naknadu, zbog toga što je puška uništenih tvorničkih brojeva pa joj se ne može dokazati podrijetlo, te što takvo oružje ne može biti u prometu (čl. 22. st. 3. Zakona o oružju, „Narodne novine“, broj 63/07 i 146/08).

Tuženik je rješenjem, broj: 511-01-202-UP/II-1498/4-2011. od 31. siječnja 2012., odbio žalbu tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja.

Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, da u predmetnom slučaju nije riječ o oružju nepoznatog podrijetla, već o oružju koje je u vlasništvu tužitelja od 1981., za čiju nabavu postoji izvorni račun. Također navodi da je do uništenja tvorničkog broja na oružju došlo od strane počinitelja kaznenog djela teške krađe, za koju je počinitelj pronađen i osuđen, a oružje vraćeno vlasniku. Tužitelj smatra neprihvatljivim da bude „kažnjen“ oduzimanjem oružja bez prava na naknadu slijedom činjenice da je bio žrtva kaznenog djela.

Tužitelj podneskom od 26. srpnja 2012. dodatno navodi da je predmetna puška 29. svibnja 2012. bila označena serijskim brojem, te tome u prilog dostavlja fotografije puške snimljene navedenog dana. Na ročištu za raspravu održanom 12. rujna 2012. tužitelj je ustvrdio da u predmetnom slučaju nije ispunjena niti jedna pretpostavka za oduzimanje oružja iz članka 22. Zakona o oružju, jer je ovdje riječ o oružju poznatog porijekla, koje je prilikom kupnje bilo označeno serijskim brojem, te za koje je tužitelj imao uredni oružni list, te koje je u funkcionalnom stanju.

Tužitelj predlaže da Sud poništi osporeno rješenje tuženika, da poništi prvostupanjsko rješenje, te da obveže tuženika na plaćanje troškova spora u ukupnom iznosu od 8.125,00 kuna (PDV uključen).

Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporenog rješenja.

Tuženik u podnescima u od 23. svibnja 2012., 28. svibnja 2012. i 16. kolovoza 2012., te u izlaganju na ročištu za raspravu održanom 12. rujna 2012., dodatno navodi da ne osporava pravo vlasništva tužitelja na predmetnom oružju, već je tuženik stava da oružje koje nema oznaku tvorničkog broja ne može biti registrirano, tj. ne može biti u pravnom prometu. Također ukazuje da je vještačenjem Centra za forenzična ispitivanja istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, na čijem nalazu i mišljenju su javnopravna tijela u upravnom postupku temeljila svoje odluke, utvrđeno da je tvornički broj s predmetnog oružja uništen. Na spomenutom ročištu tuženik je učinio nespornim da je puška prije stavljanja u pravni promet, kada ju je tužitelj kupio, imala tvornički broj, te istaknuo da je nejasno kako je u međuvremenu, nakon što je broj bio uklonjen, moglo doći do ukucavanja tvorničkog broja na pušku kada u Republici Hrvatskoj za to ne postoji ovlaštena ustanova.

Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

Među strankama ovoga upravnog spora nije sporno vlasništvo tužitelja nad predmetnom puškom, nesporna je i činjenica da je u vrijeme kada ju je tužitelj kupio puška bila obilježena tvorničkim brojem, nesporno je da je tužitelju za pušku bio izdan važeći oružni list, a nesporna je i činjenica da je puška tužitelju bila otuđena počinjenjem kaznenog djela teške krađe, te da je nakon utvrđivanja počinitelja toga kaznenog djela puška vraćena tužitelju. Među strankama je sporno jesu li u predmetnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe članka 22. stavka 3. Zakona o oružju.

U ovom sporu provedena je rasprava, na ročištima održanima 23. svibnja 2012. i 12. rujna 2012. godine. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovoga upravnog spora, te je saslušao tužitelja kao stranku.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

Uvidom u zapisnik o prepoznavanju od 2. travnja 2009., sastavljen nakon pronalaska puške kod počinitelja navedenoga kaznenog djela, utvrđeno je da je tužitelj u Policijskoj postaji Č. prepoznao predmetnu pušku.

Uvidom u zapisnik o vraćanju privremeno oduzetih predmeta od 2. travnja 2009., utvrđeno je da je, nakon provedenog prepoznavanja, Policijska postaja Č. tužitelju vratila predmetnu pušku.

Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u D., posl. br. 3 K-168/09-29 od 19. ožujka 2010., utvrđeno je da je navedeni Sud prihvatio imovinskopravni zahtjev tužitelja vezan za provalu u njegovu kuću, kojom prilikom mu je otuđeno više stvari, među kojima i predmetno oružje. U obrazloženju spomenute presude navedeno je, između ostalog, da je dosuđeni iznos imovinskopravnog zahtjeva umanjen u dijelu koji se odnosi na vraćenu pušku oštećeniku. Pritom je navedeno da je puška oštećeniku vraćena u funkcionalnom stanju, iako s oštećenjima prema zapisniku o vještačenju nastalim izvršenim naknadnim radovima mehaničke obrade metala, najvjerojatnije s ciljem uništavanja tvorničko-serijskog broja oružja.

Uvidom u dopis Ministarstva unutarnjih poslova od 28. travnja 2010., upućen Policijskoj upravi p-g., utvrđeno je da je uputitelj dopisa stava da se oružje ne može vratiti stranci, niti se može prodati. Također je utvrđeno da se na tom dopisu nalazi nepotpisana bilješka pisana rukom, datirana s 24. kolovozom 2010., koja, u bitnome, glasi: „Ne oduzimati oružje – uputiti stranku na ukucavanje broja kod nadležnog puškara, (…).“Uvidom u potvrdu Policijske postaje Č.od 10. rujna 2010. utvrđeno je da je tužitelj u navedenoj Postaji deponirao predmetnu pušku u ispravnom stanju, do trenutka kada će se prema važećim propisima moći obaviti ponovno ukucavanje serijskog broja, nakon čega će oružje biti vraćeno vlasniku.

Uvidom u dopis Policijske postaje Č. od 2. veljače 2011., upućen Ministarstvu unutarnjih poslova, Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ Zagreb (u nastavku teksta: Centar), utvrđeno je da je puška dostavljena navedenom Centru radi ukucavanja navedenoga tvorničkog broja i utvrđivanja modela.

Uvidom u odgovor Centra od 11. srpnja 2011., dostavljen Policijskoj postaji Č., utvrđeno je da Centar navodi da nije nadležan za ukucavanja tvorničkih – serijskih brojeva na vatreno oružje. Među strankama je nesporno da je potom oružje vraćeno u posjed tužitelja.

Iskaz tužitelja, koji je saslušan na ročištu za raspravu održanom 12. rujna 2012., sukladan je netom navedenim utvrđenjima koja se odnose na prepoznavanje puške, na njeno vraćanje tužitelju, te na njeno deponiranje u Policijskoj postaji Č. radi ukucavanja tvorničkog broja. Nadalje, tužitelj je, u bitnome, iskazao da mu nije poznato od kada puška ponovno ima ukucani broj, te da nije postupio po rješenju o oduzimanju oružja, već je odlučio zaštitu potražiti sudskim putem.

Ostale izvedene dokaze Sud nije ocijenio relevantnima za rješavanje ovog spora.

U članku 48. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98 – proč. tekst, 113/00, 124/00 – proč. tekst, 28/01, 41/01 – proč. tekst, 55/01-ispr., 76/10 i 85/10 – proč. tekst) zajamčeno je pravo vlasništva. Zakonom je moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti (čl. 50. st. 1. Ustava Republike Hrvatske). Prema članku 16. Ustava Republike Hrvatske, slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

Prema odredbi članka 22. stavka 3. Zakona o oružju, oružje za koje se ne može dokazati podrijetlo, koje prije stavljanja u promet nije označeno žigom ili obilježeno u skladu s propisima o prokušavanju, označavanju žigom i obilježavanju ručnog vatrenog oružja i koje je tehnički neispravno, a nije onesposobljeno, oduzet će se bez prava na naknadu.

Kako je vlasništvo tužitelja nad predmetnom puškom nesporno, ovdje ne može biti riječ o oružju za koje se ne može dokazati podrijetlo. Nadalje, nesporno je i da je prije stavljanja u promet, dakle prilikom kupnje puške od strane tužitelja, puška bila obilježena tvorničkim brojem. Konačno, uvidom u potvrdu Policijske postaje Č. od 10. rujna 2010. utvrđeno je da je riječ o tehnički ispravnom oružju, koja činjenica nije osporena u ovom sporu.

Stoga u predmetnom slučaju nije bila ispunjena niti jedna od pretpostavki za oduzimanje oružja bez prava na naknadu, propisanih u članku 22. stavku 3. Zakona o oružju, pa je Sud je utvrdio da je su prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo u upravnom postupku pogrešno primijenili navedenu odredbu.

Pored toga, uzevši u obzir spomenute ustavne odredbe, osobito pretpostavke za ograničavanje sloboda i prava propisane u članku 16. Ustava Republike Hrvatske, Sud ne prihvaća stav tuženika prema kojem se norma članka 22. stavka 3. Zakona o oružju može interpretirati na način da je bez prava na naknadu dopušteno oduzeti stvar u vlasništvu građanina zbog toga što je ta stvar oštećena počinjenjem kaznenog djela, za koje ne odgovara vlasnik stvari, jer bi takvo tumačenje navedene odredbe bilo očito protivno načelu razmjernosti u ograničavanju ustavnih prava. Tvrdnja tuženika da ukucavanje tvorničkog broja nije moguće obaviti u Republici Hrvatskoj dodatni je argument u prilog zaključka o izrazitoj nerazmjernosti u ograničavanju građana u ostvarivanju njihovog prava vlasništva do kojeg bi došlo oduzimanjem oružja u opisanoj situaciji bez prava na naknadu, jer bi time vlasnik oružja bio stavljen u položaj da ne može obaviti ponovno ukucavanje tvorničkog broja i zadržati oružje, što također predstavlja neprihvatljivo tumačenje odredbe članka 22. stavka 3. Zakona o oružju.

Uzevši u obzir navedeno, za rješavanje ovog spora nije bila odlučna činjenica je li, kada i na koji način došlo do ponovnog ukucavanja serijskog broja, pa je Sud nije dodatno utvrđivao.

Sukladno prethodnom, tužbeni je zahtjev usvojen (čl. 58. st. 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, u nastavku teksta: ZUS).

Kako je ovom presudom Sud sam riješio stvar te poništio drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje doneseno u upravnom postupku, bez vraćanja predmeta na ponovni postupak tuženiku, upravni postupak u navedenoj upravnoj stvari se ima smatrati dovršenim. Navedeno ne priječi tuženika u eventualnom poduzimanju propisanih radnji radi, primjerice, utvrđivanja je li predmetna puška obilježena tvorničkim brojem, ali te i druge radnje ne mogu biti poduzimane u upravnoj stvari oduzimanja oružja po osnovi o kojoj je odlučeno u ovome upravnom sporu.

Tužitelj je u ovome sporu uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, a tuženik je u cijelosti izgubio spor, pa odlučeno je da tuženik nadoknadi tužitelju troškove ovog spora, na temelju odredbi članka 79. stavaka 3. i 5. ZUS-a te Tbr. 23. i Tbr. 8.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09). Kako je riječ o neprocjenjivom predmetu spora, tužitelju je, prema dostavljenom troškovniku, priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 2.500,00 kuna (uključen PDV od 25%), trošak sastavljanja podneska od 26. srpnja 2012. u iznosu od 625,00 kuna (uključen PDV od 25%), te trošak zastupanja opunomoćenika na ročištima za raspravu održanima 23. svibnja 2012. i 12. rujna 2012., u iznosu od po 2.500,00 kuna (uključen PDV od 25%) za svako ročište. Sud je stoga tužitelju priznao iznos troškova od 8.125,00 kuna (uključen PDV od 25%).

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.Žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 6. ZUS-a).


U Rijeci, 12. rujna 2012.

[jolly]

Lijepo.
Postupak je trajao od 31/01/2012 do 12/09/2012 - 8 i pol mjeseci.
Obzirom da postupci mogu u hrvatskoj trajati i po koje desteljece, ovo nije lose - a pogotovu obzirom na ishod.
(steta da kod nas nije anglo-saksonski sustav presedana pa da se isto primijenjuje svaki put i postupak skracjuje)

Hackerivs:
Obzirom da pratis tematiku (pravnik), mislim da bi trebalo nastaviti s ovom praksom da postiras rijesenja kad na njih naletis.
Pohvala za post!

[sin]

Hackerivs:
Obzirom da pratis tematiku (pravnik), mislim da bi trebalo nastaviti s ovom praksom da postiras rijesenja kad na njih naletis.
Pohvala za post!

Definitivno. Ovo je vrijedan presedan, i što više ih budemo imali, znat ćemo kako se postaviti i što raditi u sličnim slučajevima.
Bravo Hackerivs!

[jolly]

Nema opravdanih razloga za nošenje oružja ako se to traži radi zaštite jer su zaštita života i osobna sigurnost kao i zaštita imovine u djelokrugu rada tijela unutarnjih poslova.



«Kao što je iz spisa predmeta vidljivo, tužitelj je podnio zahtjev prvostupanjskom upravnom tijelu za izdavanje odobrenja za nabavu oružja – pištolja, radi držanja i nošenja, te je u svom zahtjevu naveo da je vlasnik mjenjačnice koja je napadnuta i opljačkana, da bi se želio zaštititi od razbojnika i kriminalaca koji opsjedaju njega i njegovu obitelj.

Prema odredbi članka 14. stavka 4. Zakona o oružju ("Narodne novine", broj 56/97-pročišćeni tekst, 27/99, 12/01 i 19/02) građanima se iznimno u svrhu osobne zaštite može odobriti nabavka oružja za samoobranu i radi držanja i nošenja, ako zbog posla koji obavljaju ili zbog drugih opravdanih razloga postoji potreba za držanjem i nošenjem oružja izvana poslovnog ili stambenog prostora na kojem imaju pravo vlasništva ili korištenja.

Tuženo tijelo u obrazloženju osporenog rješenja pravilno navodi da su zaštita života i osobna sigurnost ljudi, zaštita imovine, sprječavanje i otkrivanje kaznenih djela, pronalaženje i hvatanje njihovih počinitelja, održavanje javnog reda i mira i sl. djelokrug rada tijela unutarnjih poslova, odnosno policije.

Prihvaćajući ovakvo obrazloženje upravnih tijela, a imajući u vidu razloge koje je tužitelj u svom zahtjevu naveo, prema mišljenju ovog Suda ne može se dovoditi u pitanje ocjena tuženog tijela da u tužiteljevom slučaju ne postoje opravdani razlozi za držanje i nošenje oružja u smislu citirane odredbe Zakona o oružju. Stoga ovaj Sud osporeno rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

Neosnovan je tužbeni navod tužitelja da obrazloženje osporenog rješenja nije sačinjeno sukladno odredbi članka 209. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, jer je tuženo tijelo u obrazloženju tog rješenja navelo razloge zbog kojih se tužiteljevom zahtjevu ne može udovoljiti i pravne propise iz kojih to proizlazi.»



Upravni sud Republike Hrvatske, Us-2316/2002 od 2. lipnja 2006.

Da nam sva zanimljiva sudska rijesenja budu na jednom mjestu: citirao sam gornji post od Hackerivsa iz threada o nabavnoj dozvoli.

[Hackerivs]

Broj: Us-11644/2006-6

Upravni sud Republike Hrvatske u upravnom sporu tužitelja N. D. iz Z., zastupanog po odvjetniku B. K. iz Z., protiv rješenja tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, broj: 511-01-72-UP/II-1012/1-2006 od 7. rujna 2006., radi odobrenja za nabavu oružja, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 27. siječnja 2010.,

presudio je

Tužba se odbija.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Z., Sektora upravnih, inspekcijskih i poslova civilne zaštite, Odjela za upravne poslove, broj: 511-19-22/6-UP/I-4616/3-06 od 28. lipnja 2006., kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za nabavku dva pištolja radi držanja i nošenja.

Tužitelj u tužbi navodi da osporeno rješenje ne sadrži razloge radi kojih mu se ne dozvoljava držanje i nošenje oružja, odnosno da je istim paušalno i općenito navedeno da se zahtjev ne odobrava, ali nisu navedeni konkretni razlozi niti činjenice ili dokazi na kojima tuženo tijelo temelji svoje obrazloženje. Napominje da se aktivno bavi streljaštvom, nije osuđivan, invalid je koji je zbog toga slabiji u eventualnoj samoobrani, a radi prirode posla kojeg obavlja kao javni bilježnik potrebna mu je dozvola za nošenje i držanje oružja. Naime, u obavljanju svog posla prisutan je kod deložacija, pljenidbi imovine, provođenja rasprava, donošenja ovršnih rješenja, obavlja poslove prijenosa gotovog novca, vrijednosnih papira i sl. što je rizično. Educiran je za rukovanje oružjem. Više puta mu je odobravano držanje i nošenje oružja kroz vremensko razdoblje od 1986. do 2003. godine. Nije osuđivan, pa predlaže da Sud tužbu uvaži i osporeno rješenje poništi.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja i predlaže da se tužba odbije.

Tužba nije osnovana.

Prema članku 18. stavak 1. točka 5. u svezi s člankom 14. stavak 4. Zakona o oružju ("Narodne novine", broj: 46/97-pročišćeni tekst, 27/99, 12/01 i 19/02) građanima se u svrhu osobne zaštite iznimno može odobriti nabava oružja za samoobranu i radi držanja i nošenja, ako zbog posla koji obavljaju ili zbog drugih opravdanih razloga postoji potreba za držanjem i nošenjem oružja izvan poslovnog ili stambenog prostora na kojem imaju pravo vlasništva ili korištenja.

Tužitelj tvrdi da tuženo tijelo nije navelo razloge radi kojih ne odobrava tužitelju držanje i nošenje oružja, a da postoje opravdani razlozi radi kojih mu treba odobriti držanje i nošenje oružja jer kao javni bilježnik obavlja određene rizične poslove prijenosa gotovog novca i vrijednosnih papira, prisutan je kod deložacija, pljenidbe imovine, donosi ovršna rješenja i sl.

Tuženo tijelo je navelo razloge radi kojih smatra da nema razloga da bi se tužitelju odobrilo držanje i nošenje oružja, pa su prigovori tužitelja neosnovani.

Naime, tuženo tijelo pravilno navodi da su zaštita života i osoba, sigurnost ljudi, zaštita imovine, sprečavanje i otkrivanje kaznenih dijela, pronalaženje i hvatanje počinitelja kaznenih djela, održavanje javnog reda i mira i sl. poslovi tijela unutarnjih poslova, a ne tužitelja, koji je javni bilježnik, pa se osporeno rješenje ne može ocijeniti nezakonitim. Tužitelj kao javni bilježnik obavlja pravne poslove, a ne poslove zaštite.

Trebalo je stoga temeljem članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 53/91, 9/92 i 77/92), tužbu odbiti kao neosnovanu.


U Zagrebu, 27.01. 2010.

[Hackerivs]

Istom čovjeku - tužba uvažena jer su mu oduzeli postojeće oružne listove za držanje i nošenje.

Broj: Us-11645/2006-6

Upravni sud Republike Hrvatske u upravnom sporu tužitelja N. D. iz Z., zastupanog po odvjetniku B. K. iz Z., protiv rješenja tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, broj: 511-01-72-UP/II-1013/1-2006 od 7. rujna 2006., radi izdavanja oružnog lista, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 27. siječnja 2010.,

presudio je

Tužba se uvažava.

Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, broj: 511-01-72-UP/II-1013/1-2006 od 7. rujna 2006. godine.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Z., Sektora upravnih inspekcijskih i poslova civilne zaštite, Odjela za upravne poslove, broj: 511-19-22/6-UP/4616/1-06 od 28. lipnja 2006., kojim rješenjem su tužitelju oduzeti oružni listovi za pištolje i revolvere ukupno 11 komada raznih marki i jedan oružni list za pušku, za držanje i nošenje oružja te su tužitelju izdani novi oružni listovi samo za držanje navedenog oružja jer više nema opravdani razlog za nošenje tog oružja.

Tužitelj u tužbi navodi da je tuženo tijelo postupak provelo po službenoj dužnosti po članku 124. Zakona o općem upravnom postupku, međutim, nije obrazložilo što se u međuvremenu promijenilo od vremena kada su tužitelju izdani svi oružni listovi za držanje i nošenje oružja, a također nije pozvan da se o navedenoj promjeni izjasni. Rok važenja oružnih listova nije istekao. Napominje da je prije bio sudac Općinskog suda, a sada je javni bilježnik koji zbog prirode svog posla ima potrebu za nošenjem oružja posebno u postupcima prenošenja novca i čuvanja predmeta od vrijednosti, uručivanja otkaza ugovora o zakupu poslovnog prostora, provedbi pljenidbenih popisa pokretnina i nekretnina te provođenja postupka prodaje nekretnina radi naplate dugovanja, provođenja ostavinskih postupaka, donošenja rješenja o ovrsi i sl., u kojim postupcima je tužitelj izložen povećanom riziku od napada tim više što je u nekoliko navrata i pokušana provala u njegov javnobilježnički ured. Napominje da je invalid, sa skraćenom nogom, teže se kreće, pa mu je smanjena mogućnost samoobrane. Napominje da mu je u više navrata prvostupanjsko tijelo izdalo odobrenje za nošenje oružja i to 1986., 1989., 1990., 1996., 1997., 1998., 2000., 2001., 2002. i 2003. godine. Smatra da je oduzimanjem mogućnosti nošenja oružja povrijeđen zakon na njegovu štetu, pa predlaže da Sud tužbu uvaži i osporeno rješenje poništi.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja i predlaže da se tužba odbije.

Tužba je osnovana.

Iz podataka u spisu proizlazi da je prvostupanjsko tijelo po službenoj dužnosti pokrenulo postupak za utvrđivanje ima li tužitelj i dalje uvjeta za zadržavanje oružnih listova za držanje i nošenje oružja u svrhu samoobrane.

Prema članku 18. stavak 1. točka 5. u svezi s člankom 14. stavak 4. Zakona o oružju ("Narodne novine", broj: 46/97-pročišćeni tekst, 27/99, 12/01, 19/02) građanima se u svrhu osobne zaštite iznimno može odobriti nabava oružja za samoobranu i radi držanja i nošenja, ako zbog posla koji obavljaju ili zbog drugih opravdanih razloga postoji potreba za držanjem i nošenjem oružja izvan poslovnog ili stambenog prostora na koje imaju pravo vlasništva ili korištenja.

Prema članku 124. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91) nadležno tijelo pokrenut će postupak po službenoj dužnosti kad to određuje zakon ili na zakonu utemeljen propis i kad utvrdi ili sazna, da s obzirom na postojeće činjenično stanje, treba radi zaštite javnog interesa pokrenuti upravni postupak.

Tuženo tijelo u obrazloženju osporenog rješenja, a niti prvostupanjsko tijelo u obrazloženju prvostupanjskog rješenja ne navodi razloge zbog kojih se tužitelju više ne dozvoljava nošenje oružja, odnosno nije navedeno koje su promijenjene okolnosti utjecale na oduzimanje navedenih oružnih listova za držanje i nošenje oružja, pa su prigovori tužitelja osnovani.

Stoga je u ponovljenom postupku tuženo tijelo dužno pozvati tužitelja te mu predočiti razloge radi kojih smatra da tužitelju više ne može odobriti nošenje oružja, dozvoliti mu da se o tome izjasni te u skladu s time donijeti odgovarajuće rješenje.

Obzirom na navedeno, osporenim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.

Trebalo je stoga temeljem članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 53/91, 9/92 i 77/92) tužbu uvažiti i osporeno rješenje poništiti, s time da tuženo tijelo donese novo rješenje pridržavajući se prema odredbi članka 62. istog Zakona pravnog shvaćanja Suda i njegovih primjedaba u pogledu postupka.


U Zagrebu, 27.01.2010.

[Hackerivs]

Poslovni broj: Us-12431/2009-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u upravnom sporu tužitelja D. K. iz O., S. 25, zastupan po odvjetniku A. K. iz K., S. 2a, protiv rješenja tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, broj: 511-01-202-UP/II-876/3-2009 od 17. rujna 2009., radi odobrenja za nabavku oružja, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2012.

p r e s u d i o j e

Tužba se uvažava.

Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, broj: 511-01-202-UP/II-876/3-2009 od 17. rujna 2009.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave k., Policijske postaje O., broj: 511-05-10/4-UP/I-3/17-09 od 22. travnja 2009., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za nabavku oružja za držanje i nošenje u svrhu lova.

Tužitelj u tužbi navodi da nikada nije bio osuđen niti je utvrđen krivim zbog kaznenog djela ili prekršaja. Oružje je nađeno kod tužiteljevog brata I. K. koji živi u odvojenom domaćinstvu i ima svoju obitelj. U kući ima odgovarajući atestirani sef za čuvanje i držanje oružja i smatra da ispunjava sve zakonom propisan uvjete za držanje i nošenje oružja u svrhu lova, pa predlaže da Sud tužbu uvaži i osporeno rješenje poništi.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja i predlaže da se tužba odbije.

Tužba je osnovana.

Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj podneskom od 4. veljače 2009. zatražio izdavanje odobrenja za nabavu puške s užljebljenim cijevima u svrhu lova. Taj je zahtjev tužitelja odbijen uz obrazloženje da je protiv tužitelja podignut optužni prijedlog zbog počinjenja kaznenog djela, te da okolnosti ponašanja tužitelja ukazuju da bi oružje moglo biti zlouporabljeno. Tuženo je tijelo odbilo žalbu tužitelja iako je utvrđeno da je rečeni optužni prijedlog odbijen, uz obrazloženje da je tužitelj sklon agresivnom ponašanju.

Prema članku 15. u svezi s člankom 10. stavak 2. točka 3. i 5. Zakona o oružju (Narodne novine, broj 63/07.) nadležno će tijelo odbiti zahtjev za izdavanje odobrenja za nabavu oružja fizičkoj osobi koja je pravomoćno osuđena za kaznena djela protiv Republike Hrvatske, za kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, za kaznena djela protiv života i tijela, kaznena djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine, te kaznena djela koja u sebi sadrže elemente nasilja, a sadržani su u kaznenim djelima protiv imovine, protiv slobode i prava čovjeka i građanina, protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, protiv braka, obitelji i mladeži, protiv pravosuđa, protiv javnog reda, protiv službene dužnosti, protiv Oružanih snaga Republike Hrvatske, protiv okoliša koja se odnose na mučenje ili ubijanje životinja, ili ako je za takvo kazneno djelo pokrenut postupak, kao ni osobi ako postoje druge okolnosti koje ukazuju da bi oružje moglo biti zlouporabljeno, a osobito češće i prekomjerno uživanje alkohola, konzumacija opojnih droga ili drugih omamljujućih sredstava, poremećeni obiteljski odnosi, sukobi s okolinom, agresivno i ekscesno ponašanje te drugi poremećaji u ponašanju, disciplinske povrede propisa o lovstvu ili sportskom streljaštvu i sl.

Tuženo tijelo u osporenom rješenju tvrdi da je tužitelj više puta evidentiran zbog narušavanja javnog reda i mira te da je sklon agresivnom i ekscesnom ponašanju. Te tvrdnje tuženo tijelo, međutim, ničim nije potkrijepilo, a tužitelj ih osporava.

Spisu, naime, ne prileže dokazi proglašenja tužitelja krivim u kaznenom postupku. Spisu štoviše prileži provjera kaznene i prekršajne evidencije od 5. ožujka 2009., prema kojoj tužitelj nije evidentiran u kaznenoj niti u prekršajnoj evidenciji, a u spisu u tom pravcu ne prileže drugi dokazi, pa su prigovori tužitelja osnovani.

Postupak, naime nije proveden u smislu odredbe članka 135. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 53/91. i 103/96.) prema kojoj odredbi prije donošenja rješenja imaju se utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su značajne za rješenje i strankama omogućiti da ostvare i zaštite svoja prava i pravne interese (stavak 1.). Također nije postupljeno niti u smislu članka 143. stavak 3. citiranog Zakona prema kojoj odredbi je službena osoba koja vodi postupak dužna pružiti mogućnost stranci da se izjasni o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima i ponuđenim dokazima, da sudjeluje u izvođenju dokaza i da postavi pitanja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko službene osobe koja vodi postupak a s njenom dozvolom i neposredno, te da se upozna s rezulatom izvođenja dokaza i da se o tome izjasni. Nadležno tijelo neće donijeti rješenje prije nego što stranci pruži mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima na kojima treba da se temelji rješenje, a o kojima stranci nije bila dana mogućnost da se izjasni.

Spisu istina prileži zapisnik o uzimanju izjave od tužitelja od 22. travnja 2009. ali samo na okolnosti oružja nađenog kod njegovog brata i u svezi mogućnosti smještaja puške u odgovarajućem metalnom ormaru, dok na ostale pravno odlučne okolnosti izjava nije uzimana, pa Sud osporeno rješenje nije mogao ocijeniti zakonitim.

Obzirom na navedeno osporenim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.

Trebalo je stoga temeljem članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 53/91., 9/92. i 77/92.) koja se primjenjuje na temelju članka 90. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10.) tužbu uvažiti i osporeno rješenje poništiti s tim da tuženo tijelo donese novo rješenje pridržavajući se po članku 62. istog Zakona pravnog shvaćanja suda i njegovih primjedaba glede postupka.


U Zagrebu 14. ožujka 2012.

[Hackerivs]

Poslovni broj: Us-10031/2009-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud Republike Hrvatske u upravnom sporu tužitelja A. P. iz A., A. bb, zastupanog po odvjetniku I. D. iz I., A. S. 14, protiv rješenja tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 33, broj: 511-01-202-UP/II-812/1-2008 od 2. srpnja 2009., radi odobrenja za nabavu oružja, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 26. listopada 2011.

p r e s u d i o j e

Tužba se uvažava.

Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, broj: 511-01-202-UP/II-812/1-2008 od 2. srpnja 2009.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave S-d., Policijske postaje I., broj 511-12-27-14-UP/I-13/09 od 25. ožujka 2009., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za nabavku oružja jer je tužitelj kažnjen za prekršaj.

Tužitelj u tužbi navodi da nije osuđivan, da je strastveni lovac koji živi u neposrednoj blizini granice, pa je stoga i nastao navedeni banalni prekršaj prema članku 92. stavak 1. točka 27. Zakona o oružju i članku 48. stavak 1. Zakona o nadzoru državne granice. Međutim nije mu izrečena zaštitna mjera oduzimanja oružja. Živi mirnim obiteljskim životom i ugledan je gospodarstvenik, pa ispunjava uvjete za izdavanje odobrenja za nabavu oružja. Napominje da se protiv njega ne vodi niti jedan postupak za prekršaj iz područja javnog reda i mira, niti zbog nekih drugih prekršaja s elementima nasilja, pa predlaže da Sud tužbu uvaži i osporeno rješenje poništi.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja i predlaže da se tužba odbije.

Tužba je osnovana.

Odredbom članka 15. Zakona o oružju (Narodne novine, broj 63/07.) propisano je da će nadležno tijelo odbiti zahtjev za izdavanje odobrenja za nabavu oružja fizičkoj osobi ako ne ispunjava uvjete za nabavu oružja propisane ovim Zakonom.

Prema članku 10. stavak 1. istog Zakona nadležno tijelo izdat će fizičkoj osobi odobrenje za nabavu oružja za oružje kategorije B ukoliko ispunjava opće i posebne uvjete.

Opći uvjeti za izdavanje odobrenja za nabavu oružja fizičkoj osobi su da nije pravomoćno kažnjena za prekršaj odnosno da se ne vodi postupak za prekršaj iz područja javnog reda i mira i drugih zakona u kojima su propisani prekršaji s elementima nasilja, posebice za prekršaje iz područja nasilja u obitelji ili joj je izrečena zaštitna mjera radi nasilja u obitelji (točka 4. stavak 2. članak 10.).

Iz podataka u spisu proizlazi da je osporeno rješenje doneseno pozivom na naprijed citirane odredbe Zakona o oružju uz obrazloženje da je tužitelj presudom Prekršajnog suda u I., broj: IIIJ-69/08 od 27. studenog 2008. kažnjen za prekršaj iz članka 92. stavak 1. točke 27. Zakona o oružju i članka 48. stavak 1. točke 1. Zakona o nadzoru državne granice, a koji prekršaj da u smislu citirane zakonske odredbe čini smetnju za izdavanje odobrenja za nabavu oružja.

Međutim Sud ne može prihvatiti ovakav zaključak tuženog tijela jer prema odredbi članka 92. stavak 1. točka 27. citiranog Zakona za prekršaj će se kazniti osoba ako ne prijavi oružje pri prelasku državne granice graničnoj policiji. Međutim u konkretnom slučaju ne radi se o prekršaju iz područja javnog reda i mira kao ni o prekršaju s elementima nasilja. Također prema članku 48. stavak 1. točka 1. Zakona o nadzoru državne granice (Narodne novine, broj 173/03.) za prekršaj odgovora osoba ako prijeđe ili pokuša prijeći državnu granicu izvan graničnog prijelaza, izvan radnog vremena graničnog prijelaza ili suprotno namjeni graničnog prijelaza. Niti u ovom slučaju se prema shvaćanju ovog Suda, ne radi o prekršaju iz područja javnog reda i mira kao ni o prekršaju s elementima nasilja.

Sud stoga nalazi da je osporenim rješenjem uz obrazloženje kakvo je njime dano, povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Trebalo je stoga, na temelju članka 39. stavak 2. (Narodne novine, broj 53/91., 9/92. i 77/92.) tužbu uvažiti i osporeno rješenje poništiti s tim da tuženo tijelo donese novo rješenje pridržavajući se prema odredbi članka 62. istog Zakona pravnog shvaćanja Suda i njegovih primjedaba u pogledu postupka.


U Zagrebu 26. listopada 2011.

[jolly]

Vezano za DiN:

Izgleda da je uobicajena formulacija za odbijanje zahtijeva za DiN u svrhu osobne zastite slijedeca:

"Tuženo tijelo u obrazloženju osporenog rješenja pravilno navodi da su zaštita života i osobna sigurnost ljudi, zaštita imovine, sprječavanje i otkrivanje kaznenih djela, pronalaženje i hvatanje njihovih počinitelja, održavanje javnog reda i mira i sl. djelokrug rada tijela unutarnjih poslova, odnosno policije."

Drugim rijecima, kad se izdaje zahtjev za nabavnu za DiN u svrhu osobne zastite, podnositelj zahtijeva bi trebao dobro i argumentirano navesti razloge zbog kojih smatra da mu je to potrebno, a drugo - ne manje bitno - trebao bi navesti argumentirano razloge zasto smatra da postojeci sustav ne pruza zakonom predvidjenu zastitu.
I, naravno, ispunjavati sve ostale pravne uvjete, nekaznjavanje, propisan ormar za smjestaj lijecnicki, dobrosusjedske odnose i eventualno obuku u rukovanju.

Interesantno bi bilo kad bi recimo vlasnik mjenjacnice, koja je vise puta opljackana, i k tome opljackana nakon odbijanja zahtjeva - tuzio mup - zbog neizvrsenja njihove duznosti u sprijecavanju takvih dijela - kad je takva spremnost (i obaveza)vec izrazena u obrazlozenju odbijanja zahtjeva, a takodjer i definirana navedenim pravilnikom.

[Hackerivs]

nepropisno prenošenje oružja

Broj: Us-11984/2005-6

Upravni sud Republike Hrvatske, u upravnom sporu tužitelja S.D. iz Z.B., protiv rješenja tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, broj: 511-01-72-UP/II-984/2-2005 od 30. rujna 2005., radi oduzimanja oružja, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 23. travnja 2009.,

presudio je

Tužba se odbija.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave K-z, Policijske postaje Z.B., broj: 511-17-10/4-UP/I-226-2005 od 15. srpnja 2005. Tim rješenjem je tužitelju oduzeta puška s glatkim cijevima marke „Anschutz“ i puška s užljebljenim cijevima marke „TOZ“, jer se protiv tužitelja vodi postupak za prekršaj koji ukazuje da bi oružje moglo biti zlouporabljeno.

Tužitelj u tužbi navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o prekršaju koji ukazuje da bi oružje moglo biti zlouporabljeno, jer oružje drži kod kuće. Nositelj je spomenice Domovinskog rata, a kao umirovljenom pripadniku policije poznato mu je kako s oružjem treba rukovati. Ničim nije utvrđeno da je zlouporabio svoju ovlast držanja i nošenja oružja, pa predlaže da Sud tužbu uvaži i osporeno rješenje poništi.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja i predlaže da se tužba odbije.

Tužba nije osnovana.

Iz podataka u spisu proizlazi da se protiv tužitelja vodi prekršajni postupak kod Prekršajnog suda u G. pod brojem …… radi prekršaja iz članka 39. stavak 6. Zakona o oružju (nepropisno prenošenje oružja).

Prema članku 18. stavak 1. točka 3. u svezi s člankom 47. Zakona o oružju ("Narodne novine", broj: 46/97-pročišćeni tekst, 27/99, 12/01, 19/02) nadležno će tijelo oduzeti oružje osobi koja je kažnjena za prekršaj koji ukazuje da bi oružje moglo biti zlouporabljeno odnosno ako se za takav prekršaj vodi postupak.

Tužitelj ne osporava da se protiv njega vodi prekršajni postupak u svezi neovlaštenog prenošenja oružja što je po shvaćanju ovog Suda prekršaj koji ukazuje da bi oružje moglo biti zlouporabljeno. Pri tome nije bitno je li oružje stvarno i zlouporabljeno, pa su prigovori tužitelja neosnovani.

Sud pri tome nije uzeo u obzir podnesak tužitelja dostavljen ovom Sudu naknadno 19. veljače 2008. upućen ovom Sudu izvan zakonom propisanog roka od 30 dana (članak 24. Zakona o upravnim sporovima) za podnošenje tužbe.

Obzirom na navedeno osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Trebalo je stoga temeljem članka 42. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 53/91, 9/92 i 77/92) tužbu kao neosnovanu odbiti.

U Zagrebu 23. travnja 2009.

[jolly]

Ovo nije praksa upravnog suda, ali nekako mi ide u opcu pravnu praksu, pa navodim citat - radi dopune teme:

Evo i dugoočekivanog odgovora iz MUP-a:

''Poštovani,
Vlasnik oružja kojem je izdan oružni list može u svakom trenutku prodati oružje osobi koja posjeduje važeće odobrenje za nabavu oružja, osim u slučaju da je navedeno oružje predmet prekršajnog ili kaznenog postupka.
Gospodin B.H. iz O., K. ulica 2, nepravomoćnim prekršajnim nalogom Prekršajnog suda u Slavonskom Brodu, broj: Pp 5.J-171/12-2. od 28.02.2012. godine, kažnjen je novčanom kaznom zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i članka 24. stavak 1. točka 3. Zakona o osobnoj iskaznici, međutim njegovo oružje nije bilo predmet navedenog prekršajnog postupka niti je Sud odlučivao o raspolaganju istim.
Međutim, sukladno članku 44. stavak 1., a u vezi članka 10. stavak 2. točka 4. Zakona o oružju („Narodne novine“, broj: 63/07., 146/08. i 59/12.), nadležno će tijelo oduzeti oružje fizičkoj osobi koja je pravomoćno kažnjena za prekršaj, odnosno protiv koje je pokrenut postupak za prekršaj koji ukazuje da bi oružje moglo biti zlouporabljeno, posebice za prekršaje iz područja nasilja u obitelji te ako joj je izrečena zaštitna mjera radi nasilja u obitelji.
Budući da je gospodin B. H. nepravomoćnim prekršajnim nalogom kažnjen zbog prekršaja koji u smislu citirane zakonske odredbe čini smetnju za posjedovanje oružja, njegovo oružje predmet je upravnog postupka i bez obzira na vođenje upravnog postupka svoje oružje može u svakom trenutku prodati osobi koja posjeduje važeće odobrenje za nabavu oružja.

S poštovanjem,
Služba za odnose s javnošću Ministarstva unutarnjih poslova RH''