Lov u Africi

[jolly]

Nakon voznje, zasutavljamo se na putu, preskacemo ogradu i ulazimo u loviste.
Nakon par stotina metara, pojavljuju se 2 Gemsboka, oryxa, na 100 tinjak metara udaljenosti. Zenka i muzjak. Medjutim, vide nas i nestaju u grmlju. Ovo je brezuljkasti dio lovista.
Teren je sad i brezuljkast, a ima i kamenjara koji na mjestima zamjenjuje makiju.
Kroz bush vidjamo i Red hartebeest, pokusavamo im prici vec prema vjetru kako puse u lice. Stado je na par stotina metara, 4 do 6 komada, vidljivo s prekidima u grmlju. Nakon 20-30 minuta suljanja. Dolazimo na blizinu za gadjanje. Tracker, osmatra na dvogled, a ja preko optike i puske oslonjene na africki tronozac, spremajuci se za hitac… Losa Sreca! Sve su zenke, idemo dalje. Distanca je bila OK, i prilike je bilo. Medjutim nema zrelog grla.
Teren se nastavlja uz suho korito rijeke. Pretpostavljam da rijeka napuni tok nakon kisne sezone. Pitao sam Trackera o tome, nesto mi je promrmljao, ali nisam bas razumio.
Pratimo, dakle, suho rijecno korito, a zatim se dizemo desno dublje u bush. Vidljovost je razlicita i krece se od 30tak metara, ali negdje dozvoljava pregled i do 200, pa i vise. Makija. Da skratim, nakon mozda kilometra suljanja, opazimo Gemsboka (Oryxa) kako brsti lisce uz rub busha. Ne staje, ali hoda lagano. Gemsbok je subsahrska podvrsta oryx antilope vrlo brojna u regiji Damaraland.
U svakom slucaju, ovaj nas, stariji muzjak, prati rub grmlja, i lagano se krece drzeci distancu na mozda 300 metara ispred nas. Dajemo se sa strane, zasticeni grmljem od direktog pogleda Oryxa. Hodamo ubrzano, da ga sustignemo. Vjetar nam je u lice. OK. Pratimo konfirguraciju terena, i vijugamo od grma do grma.
Nakon pola sata ili malo manje, prilazimo blize. Povremeno ga se djelomicno vidi kroz grmlje. On radi jos par koraka, zastaje i kroz rupu u grmlju pokazuje plecku. Medjutim, okrece se ka nama i gleda ravno u nas. Tracker mi kaze, ovo je prilika, ako se okrene, pobjeci ce. Bas i nije neka cista situacija, ali sta je tu je! Mjerim udaljenost, 96 metara do grmlja. On je malo dalje, dakle na 110 do 120 metara. Stap je spreman, naslanjam pusku, i postavljam koncanicu na divljac.
Koncanica na Swarowskom je njemacka koncanica tip 4C. Ovo je dobro dosla okolnost jer mi je ista takva na mome Zeissu i na sirokokutnoj Meopti, i ugodna mi je oku iz ciste navike
Meta nije bas cista. Ne vidim niti nisku plecku, vec samo visoku plecku i komad sredine boka. Kako privlacim koncanicu plecki preko oryxovog desnog boka, pojacavam lagano pritisak na okidacu ocekujuci da osjetim prvi lagani otpor, kao i na svojoj lovackoj puski na kojoj ne koristim ubrzicu.
Puska nenandano i prerano trzne. Lagani steyerov okidac me prevario, radi vlastite navike tvrdjeg okidanja. Hitac je plasiran dosta lijevo od plecke. Tog sam savrseno i kiselo svjestan.

[jolly]

Tracker vice:
- Excellent schose!
“Excellent schose, malo morgen”, ono je sta ja mislim. Pri trzaju, puska je skocila i gemsbok nestao iz vidnog polja. Ono sta ja znam, jest da mi je hitac otisao malo lijevo, ili previse lijevo, gadjajuci u desnu plecku, znaci pogodak po sredini, ili ko zna gdje. Mozda i u but...
- Kako znas da je dobar hitac, pitam?
- Kaze, cuo sam tupi zvuk, pogodak zrna.
- Jel pokazao pogodak kad je skocio?
- Nisam vidio.
Ono sta ja znam: otislo mi lijevo.
Lose sam srece. Pitanje je samo jesam ga ranio slabo ili jos slabije.Tko ce ga sad uopce naci? Kad vidim makiju kakva je, povraca mi se od same ideje trazenja.
Da je otisao samo 100 metara, to je skoro povrsina od 10.000 kvadrata, thorn busha, i granja, i grmlja. Ovo mi nije trebalo, trebao sam cekati povoljnu priliku.
Pokusavam se smiriti. Zapalim cigaretu i mislim se opet u sebi:
Ovdje je pravilo: if you draw blood, you draw money (ako prospes krv, prosut ces i novac). Ranjena divljac smatra se odstreljena, samim tim naplativa. Plus, divljac sada i nepotrebno pati.
Sad ga treba treba naci u ovoj vukojebini. Naravno da sam ga lose pogodio i da ga necemo naci, jer je to prakticki nemoguce. Ovo mi nije trebalo!
- Kaze Tracker, naci cemo sigurno, pogodak je dobar. Ako ne po krvnom tragu, onda sa psima.
Uzgred, budi receno, psi su u pick upu. S PH i drugim lovcem, na drugom kraju lovista.
Javlja on na motorolu PH situaciju, a mi idemo u traganje.
Dolazimo do prvog grma nakon kojeg je oryx nestao. Prelazimo suho rjecno korito. Nakon 200 tinjak metara, pojavljuje se prvi krvni trag. Ali zbog guste makije, ne mozemo pratiti po tragu, te moramo zaobici grm. Veliki grm. Ovdje nista nije malo, a pogotovu nije malo grmlje kad se pojavi ovakav problem.
Izlazimo na brezuljak, nakon slijedecih 100 tinjak metara.
Na tom brezulljku me Tracker ostavlja, i kaze da ide u polukrugu na lijevo presjeci trag, ako nadje krvi, za slucaj da je oryx otisao nalijevo.
Tracker nestaje u makiji.
Uspijevam ga vidjeti na slijedecm brezuljku 100 tinjak metara zracne linije dalje nakon dobrih dvadesetak minuta, nakon cega mi ponovo nestaje.

[jolly]

Nakon pola sata, traga jos nema i u ovoj situaciji s ovom makijom, iskrena mi je muka i gorcina u zelucu.
Ima dosta kamenitog terena, sto otezava pracenje i obicnog traga.
Tracker , daje se desno.
Nakon jos 20 minuta, vice mi s desnog brezuljka da je nasao krv. Kad mi je povikao, osjetio sam dubinsko olaksanje, i probudio sam u sebi nadu da cemo ga ipak pronaci! Krvni je trag sve jaci.
Dolazim do Trackera, vadim kompas sa pojasa, i racunam azimut bijega od mjesta nastrela. Vidim da je bjezao po skoro ravnoj crti u azimutu od 60 stupnjeva, dakle East North East (ENE). Premda znam da je uz trackera ovo nebitno, radim to radi sebe, radi bolje orijentacije i fokusa traganja
Nakon 200 metara zracne linije prateci po sve boljem krvnom tragu, i najgusce makije, oryx istrcava iz grma. Nema snage. Kaska usporeno. Za trenutak staje. Namjesta se ukoso, zadnjim desnim krajem. Udaljenost je 80 tak metara, cista je situacija dok on lagano hoda niz padinu brijega, umoran za dalje uzbrdo. Medjutim, ima za prijeci samo desetak metara do slijedeceg grma makije. Stavljam pusku na stap, a trenutna situacija je skoro idealna, te otpustam hitac ciljajuci ispred zadnje desne noge, da zrno probije dijagonalno do vitalnih organa. Ne pokazuje pogodak, i nestaje u grmu. Medjutim ovaj put znam sigurno da sam odradio pravilan hitac.
Medjutim, relativno lako ga nalazimo ovaj put i dolazimo do njega, zastajuci na sigurnoj udaljenosti.
Ispraznjenu pusku stavljamo da visi, Tracker je otrcao do puta, te usput da osmotri najbolji prilaz za auto. Teren je bas neugodan. Sad mi je trenutak za slijedecu cigaretu, ali i da saberem misli, Napetost popusta, ali i strah od gubitka plemenite zivotinje. Analiziram svoje greske, zadovoljan drugim hicem, sebi obecajem da cu slijedeci put pripaziti na mekano steyrovo okidanje

Od dva pogotka, prvi je pogodio po sredini desnog boka, lijevo od plecke. Tesko zrno nakon pogotka skrenulo je 90 stupnjeva prema dolje, i stalo pod kozom, na trbuhu. Drugo zrno je proslo dijagonalno prema naprijed od desne noge, i stalo ispod koze, nesto prije lijeve plecke.
Niti jedan prostrel !
To me iznenadilo obzirom na snagu kalibra.

[jolly]

Vozimo, Sable antilopu, ostavljamo iza sebe, auto se zaustavlja, i... napokon.... Wildebeest, Gnu. Poznat jos i kao poor man’s buffalo, (odnosno, bivol za nas sirote lovce, plitkog dzepa,).
Gnu nije bivol, nego antilopa, i ovdje je rijec jedino u fizickoj slicnosti. Po cijeni, je pristupacan, i jedan je od obaveznih grla u mojem lovnom planu.
Plahi su. Cijelo krdo je, kako sam u pocetku sam mislio 10 tak grla, ali kako su se dali u lagani kas na cistinu izlazi barem 30 tak komada.

Nema sanse prici s autom, Tracker i ja silazimo, a PH odlazi s autom na drugu stranu lovista sa drugim lovcem.
Suljanje, pocinje.
Obilazimo stado u sirokom luku da dobijemo povoljan vjetar u nos, a wildebeest u vjetru. Pola sata suljanja, sa vjetrom u lice i priblizavamo se do prvog rijetkog grmlja, thorn busha, medjutiom wildebeesti svaki put odkasaju dalje, do slijedece cistine. Tian hoda brzo, a mene – jebiga – pocinje muciti “mala snaga”, pao mi secer u krvi, jer nisam previse ni jeo za marendu, na brzinu rijesio dorucak i dve kave. I slaba marenda, sad mi dolazi na naplatu. Sto brze hodamo, slabina me vise hvata. Nije da ne mogu hodati, ali iz iskustva znam da mi slabina uzrokuje brzi rad srca, i tremor (titranje) misica, a to nije kondicija za precizno gadjanje. To je kondicija za kvalitetan promasaj. A sad mi se jos ubrzano pribilizava opcija pucanja na ozbiljnoj udaljenosti preko stapa,jer je sve otvoreno, i grm rijedak, i sve skupa ne svidja mi se kako sad stvari stoje. Da mi je sad barem maznuti cokoladu ili bananu da mi digne secer, ali tog sve skupa nema trenutno. Odlucim da vidim sta ce biti, a ako ne budem siguran u pogodak necu pucati, taman da se gnu namjesti na 2 metra od mene. Ako bude dobar naslon, cista situacija, pucam samo tad. Totalno sam van forme, sa trenutnom slabinom!
Suljajuci se lagano od grma do grma, pratimo krdo. Crni gnu. Rekao sam ranije PH-u da mi je sporedno da li lovim crnog ili plavog gnua. Trofej je jednako cijenen. Na drugom priblizvanju, imam 3 grla na ciljniku, preko naslona na stapu, ali grlo koje je za odstrel ne daje priliku. Opet kaskaju do slijedece cistine, 500 tinjak metara, a mi nastavljamo suljanje i vijugamo od grma do grma. Konacno cijelo krdo, 30tak i vise grla izlazi na vecu cistinu. Dolazimo u situaciju za pucanje. Jer tri odvojena grla ostaju uz grmlje, a jedan muzjak od ova tri je zreo i pravi za odstrel. Slabina me jos drzi. Ali sreca preuzima stvar. Ova 3 grla namjestaju se na 90 metara udaljenosti od nase pozicije, malo postrance od ostaka krda na livadi. Srednje grlo je crni gnu, zrele dobi, dobrog trofeja. Medjutim, za pucanje sa stapa, malo vislji thorn bush, pokriva liniju nisanjenja.
Grm je visok i stojeci ne dozvoljava ciljanje, ali linija nisanjenja je cista ispod grma, i ovo je situacija za lezeci ili sjedeci polazaj. Bas mislim kako bi bilo dobro da tracker sjedne, ja iza njega i da mu naslonim pusku na rame, jer je stap visok.

[jolly]

- Tracker mi cita misli, i kaze, AJ SIT, JU PUT RAJFL ON SHOLDER.
Dakle, on sjeda i ja da mu naslonim pusku na preko ramena. Izvrsno! Ovo je idealna opcija! A puska je tako na idealnom stabilom naslonu. Sad sam siguran da on meni cita misli. To su neke africke magije. (niti ne pomisljam da on ima 20 godina iskustva, 300 lovova godisnje, i zna pucati, te zna sta bi trebalo)
Sjedam iza njega, rasirim noge oko njega lijevo i desno, puska mu je naslonjena potkundakom na ramenu, i da nema puske , a neko gleda sa strane, ne znam sta bi pomislio da mi radimo! 
Smirujem disanje, slabine i tresavice nemam odnosno, tu sam na granici, sa umjereno povisenim pulsom zbog pada secera.
Grlo od izbora je na ciljniku, postavlja se ukoso, odostraga, lijevim bokom. Ciljam dosta iza plecke, da bi ukoseni hitac prosao dijagonalno i izasao desno na prsistu. Otpustan hitac, gotovo idealno, puska trzne, optika ovaj put promasuje nos, i na trenutak gubim wildebeesta iz vidnog polja optike. Cijelo krdo je sad u pokretu. Toliko sam siguran u pogodak da mi nije jasno kako nije pao. Gledam za njima, pod kopitima se prasi, ali crni gnu usporava, iz kasa u hod, iz hoda u stajanje, i pada. Kasnije mjereno, od mjesta nastrela, do pada 89 metara.
89 metara bijega mrtve divljaci.
Tracker mi cestita. I smije se od uha do uha. Djeluje mi sretan da ne mora opet traziti krvni trag. Odlazimo do lovine.
Crni gnu lezi na desnom boku. Teski soft point pogadja u dlaku na mjesto ciljanja, medjutim lomi dva tvrda rebra, zatim skrece s putanje za skoro 45 stupnjeva u lijevo, i izlazi na istom lijevom boku, prst iza plecke. Medjutim, prenosi dovoljno energije i radi masivnu stetu unutra.
Do sad mi se soft point zrno proizvojdaca PMP pokazalo kao precizno, na udaru efektivno, odlicnog prijenosa energije, ali po ponasanju i skretanju putanje kod pogotka potpuno nepredvidljivo zrno.

[jolly]

Krecemo u brezuljkasti dio lovista. 2 milje sjevernije od suhog korita rijeke gdje sam prije par dana odstrijelio oryxa. Ulazimo u otvoreno loviste sa sjeverne strane. U izvidjanje za hartbeestom idemo opet tracker i ja, dok druga dvojica idu svojim putem i uzimaju pick up. Ostavljeni u podnozju dva brijega, krecemo na lijevo, pratimo kozju stazu i lagano se dizemo na visoku tocku s koje se prostire pogled na cjelokupni okolni brezuljkasti pejzaz. Stado hartebeesta je na susjednom brdu, a mi se suljamo od grma do grma, i korsitimo prirodne zaklone. Dolazimo nesto blize, medjutim drze nas Hartebeesti na oku, i gledaju ravno u nas. Mjerim udaljenost, 290 metara.
Odlaze kasom, i lagano se udaljuju.
Tracker mi stalno daje znakove da se sagnem, pa tako i ovom prilikom.
- Kad odose hartbeesti, objasnjava. Ja sam previsok, moram se sagnuti,ispod busha, ili nize od Truckera, jer hartebeest mi vidi bijelo lice na 300 metara.
Mora biti da je on u pravu. Iako je crn kao ugljen, moram priznati ujutro je nosio zelenkastu balaklavu preko cijelog lica s rupama za oci. Primam na znanje sta kaze, i nastavljamo dalje. Hodam odmah iza njega, sagnut, i nastojim stajati u njegove stope. Prolazimo krivudavim brdskim putem, kozjom stazom. Stajemo na jednom visljem brdascu, sjedamo na crni kamen, i osmatramo dvogledima. Hartebeesta ima, tamo negdje u daljini, na proplanku, mozda dva kilomtera dalje. Razmisljam koliko bi trebalo vremea hodanja do tamo.
Ispred nas, mladi kudu, muzjak, pojavljue se na trenutak na 20 metara dok mi sjedimo, zatim nestaje u bushu. Osim jednog suskanja kad smo ga vidjeli ispred nas, on se nakon tog udaljava, tako tiho da niko nije svjesan da tu uopce ima neceg zivog. Bez loma grancice. Bez suskanja. Bez da se grana makne. Laganim kasom. Kudu, grey ghost of bush.
Uglavnom sta vidimo od hartbeesta na daljinu, ili je nemoguce i daleko za prici, ili nas vide pa nema smisla ni probati.
Na daljini na suprotnom brijegu, u hladovini akacije, na proplanku baboon, pavijan.
Pola sata je proslo u sjedenju i osmatranju.

Dizemo se i nastavljamo dalje, po brdskoj kozjoj stazi. Iza desnog zavoja, Tracker se odjednom umiruje, namjesta stap, i kaze dobar muzjak! Iza njega sam hodao i vidio straznji dio lijevog boka red hartebeesta, medjutim sad od Trackera ne vidim glavu i rog

[jolly]

Cim se Tracker makao u stranu, ja stavljam pusku u raslje tronosca, i osmatram hartebeesta. On stoji uzdignute glave, nervozan, usi mu se okrecu i on skenira okolinu sluhom, okrece glavu, gleda i njusi zrak.
Skenira okolinu svim osjetilima.
Vjetar je promjenjiv, i samo je pitanje trenutka kad ce nas osjetiti, kao puno puta do sad. Po meni, u ovoj situaciji, procjenjujem da imam 3 sekunde do bijega. Nervozan je, samo sta nije vec potrcao.
Puska je na stapu, linija nisana cista, ciljam izmedju dvije grane debljeg stabla. Pazim na polozaj glave, disanje, postavljanje koncanice. Sve se redom slaze na mjesto. Hitac je odmjeren u visoku plecku, i hartebeest, pada u vatri. S osamdesetak metara udaljenosti.
Tracker cestita meni, ali ovdje je u ovom suljanju 80% uspjeha, na trackeru i vrhunskom suljanju tako blizu. Cestitam i ja njemu.
- Thank you man! Your stalking was perfect!
Sagnemo se pogledati divljac. Jos daje znake i zivota, i pustam samilosni hitac. Sa odjekom drugog hica u brdima, nastupa tisina.

[jolly]

Kroz 7 lovnih dana, odsrelio sam jos Kudu-a, na cca 30-40 m, hitac u vrat, pad u vatri.
I Warthoga, bradavicastu svinju. 129 metara, s naslona, odlazak 5 metara od mjesta nastrela.

[jolly]

U prvom susretu sa zmijom, ca;pe cobra se sunca na prasnjavom putu.
Auto staje, i imam je na ciljniku, kako se napuhala u klasicnoj pozi kobre.
Puska je na naslonu i stabilna, pogodak siguran.
medjutim PH kaze da ne pucam nego da slikam.
Dok sam pusku zamijenio aparatom, kobra se ispuhuje i odlazi u travu.

U drugom susretu sa zmijom, crna mamba se sunca na putu.
Ovaj put ne lovim pusku, nego odmah fotoaparat. Uspijevam uslikati par prolaznih fotki.

Kasni je osmi mjesec, kasno proljece u Namibiji, i zmije postaju aktivne.
Kasnije na drinku u baru pitam PH, zasto se ne puca na zmije.
Kaze, ako se pocme pucati i ranjavati, zmije ce poceti gristi ljude i neprovocirano.

Farma je 150 km od naselja, seruma nema, jer bi trebao za svaku vrstu poseban.
Amerikanci koji idu u lov, cesto placaju "Global Rescue" osiguranje koje navodno moze organizirati i prijevoz helikoperom do bolnice, ali i cak ako bi to bilo moguce ovdje organizirati, s dva sata helikoptera u dva smjera za kobru i mambu, mislim da ne bi bilo dovoljno brzo.
Na farmi nije bilo ugriza zmije vec zadnjih 30 godina....

[jolly]

Nosoroga nisam lovio, sta mogu kad sam sirotinja.
Medjutim, ima ga na koncesiji.

Nosorog je ugrozen, u obje osnovne vrste crni i bijeli.
Na koncesiji ima bijelog. Kad smo mu prisli na 20 metara, skocio mi je adrenalin, kao da ga lovim.

Crnog nosoroga ima jos manje nego bijelog, i dosta je rijedji. Na ovog koncesiji ga nema.
Obje su vrste desetkovane u Africi zbog prodaje roga na crnom trzistu.

Trenutno populacija obje vrste nosoroga u JAR i Namibiji dozvoljava kontrolirani odstrel obje vrste, pod kontrolom citesa.
Godisnje se izda oko 2 dozvole za lov crnog nosoroga u Namibiji, i isto toliko u JAR.
Pocetna cijena lova crnog je 300.000 USD
Za bijelog nosoroga izdaju se oko 5-6 dozvola godisnje u Namibiji, i jos toliko u JAR.
Pocetna cijena za lov bijelog nosoroga krece se od 50.000 usd, na gore.

Nacelno se odstreljuju stariji primjerci koji vise nisu reproduktivno sposobni.

Dani lova na nosoroga u otvorenom lovistu su davno prosli uslijed nekontroliranog krivolova.
To je prakticki najvrednija lovna divljac i svaki koncesionar ili farmer drzat ce nosoroga u zatvorenom dijelu lovista, ili gateru. Uslijed tog populacija nosoroga u JAR i Namibiji je u porastu, i lov je jos uvjek moguc.

[jolly]

raznooo

[jolly]

razno:

[jolly]

Landscapes

[Ozgy]

Dodao si malo novih fotki.
Svejedno i dalje sam ljubomoran

[zhrvoje]

Super, čestitam lovački

[jolly]

Dodao si malo novih fotki.
Svejedno i dalje sam ljubomoran

Na poslu sam sredjivao fotke, pa se "pojavilo" i novih sa memorijeske kartice foto aparata!...

[Darko11]

Jolly nisam trepnuo citajuci.Svaka cast.Nisi samo napisao koji kalibar si koristio?

[jolly]

Jesam napisao, ali nisam naveo ovdje.
Kad sam bio dole, vodio sam dnevnik svega sto se desavalo, razgovori s lovcima u baru, itd.
Onda sam ovdje samo kopirao dijelove tog sta sam pisao.
Taj uradak mislim sad staviti u tvrde korice, pa pokloniti djeci. Da im ostane u sjecanju kad narastu.

Ja sam koristio 375 Holland and Holland.
I kad bih kupovao pusku za afriku, to bi mi bio alat.

Puska je malo teza, imala je debelu match cijev, od 3 vrste municije, sve im nosi u istu tocku, PMP SP, PMP solid, PPU solid. Mekano okidanje bez ubzrice. Trzaj mekan na nivou 8x57, po meni zbog debele cijevi i zbog ukupne tezine puske.

Monolitno neekspandirajuce zrno sam drzao kao drugo u spremniku iz dva razloga, jedan je da mogu samo repetirati i gdjati manju divljac da sacuvam krzno (shakal, bat eared fox, steenbok, itd...), drugo, divljac je ipak tvrdja od nase, a kudu, oryx imaju i preko 250 kila.... pa ako ranis sa prvim pogotkom, a on bjezi i ako imas vremena za drugi hitac, monolitno ne ekspandirajuce bi mi bilo za pentraciju do vitalnih organa bez obzira na kut pogotka.

Na slici je bat eared fox, i puska koju sam koristio. Lisicu je odstrelio kolega lovac.

Od ostalih kalibara koje sam vidio kod kolega lovaca bilo je 300 win mag, 300 Holland Holland, 300 weatherby mag.
Medjutim udaljenosti za gadjanje su normalne, nikad preko 200 m, a najcesce od 30 do 150 m. Tako da rozantni kalibri nisu potrebni. 375 upucan na plus 4 cm na 100 vise nego dovoljan.
Inace zakonski, u Namibiji, dovoljan je i 30-06 za plains game, ali kad ja vidim tu divljac izbliza, brzo me prodje volja za pokusima nanekom minimumu dozvoljene snage. Kod njih je 375 minimum za dangerous game, dakle, slon, nosorog. Tako da je 375 visa klasa kalibra za najvecu divljac, ali na manjoj je neupitno efektivan.

Predamnom je jedan kolega gadjao oryxa sa 300 win mag. 3 hica, od kojih je jedan u vrat... yek sa vratnim pogotkom je pao.

[jolly]

Springbok i Gemsbok, odstreli kolege lovca.

[lex-lutor]

Vidim da si uzivao, preko koga si isao, preko neke nase agencije ili preko ekipe sa kojom radis ?