Re: Vrste streljiva za pojedine namjene
Posted: 13 Feb 2009, 00:46
Kalibar .40 S&W (Smith&Wesson):Metak .40 S&W pojavio se ranih devedesetih. Uto su se vrijeme razvili mnogi novi kalibri. Iako je S&W bio zabavljen poboljšanjem različitih modela pištolja u kalibru 10mm Auto, razvili su posve novi kalibar u suradnji s tvornicom Winchester Ammunition. Novije kalibar predstavljen na izložbi oružja, American Shot Show 1990. godine. Prema S&W taj bi metak trebao konačno završiti beskrajne rasprave o idealnom pištolju i obrambenom kalibru koje traju već 100 godina. Oba su proizvođača predvidjela da će drugi kalibri kao 9mm Para, 45 ACP, 41 Action Express pa čak i novi 10mm Auto uskoro biti zaboravljeni. No ni 1996. njihov metak nije dostigao željenu poziciju, niti će je ikad dostići. Zapravo .40 S&W ima iste mjere kao i 10mm Auto, osim dužine. Povrat udara za vrijeme pucanja je mnogo nježniji nego kod 10mm Auto, ovisno o oružju iz kojeg se puca. To naravno utječe na razinu energije metka koja je 75 % energije 10mm Auto.
Kalibar .38 Special:Kalibar .38 Special jedan je od najstarijih i najpopularnijih kalibara širom svijeta. Metak su 1906. proizveli Smith & Wesson, zajedno s prvim revolverom tog kalibra, Military & Police Model 10. Od tada ovaj je kalibar neobično uspješan, zato što gotovo i nema marke kratkog oružja koji nema ili nije imala u svojoj ponudi .38 Special revolver ili pištolj. Do pojave . 357 Magnum metka i odgovarajućeg revolvera, ovaj kalibar našao je široku primjenu kao policijski metak Sjedinjenih Američkih Država. Jedan od najčešće korištenih metaka za takmičenje je Wadcutter, zbog svoje velike preciznosti. Za ovaj kalibar postoje u prodaji i posebni +P (Super moćni) meci, koji su puno brži od uobićajnih natjecateljskih metaka. Ako koristi ovaj metak, strijelac mora paziti iz kakvog oružja puca, s obzirom na to da stariji modeli revolvera ponekad ne mogu podnijeti maksimalni tlak plinova tih naboja. Ako niste sigurni u izdržljivost svog oružja, bez srama zatražite savjet dobrog oružara. Meci ovog kalibra također se mogu koristiti bez problema za .357 Magnum revolvere. Mjere .38 Special su prilično zbunjujuće. Ovaj kalibar je često označen kao 9mm, ali to nije točno s obzirom na to da je prava mjera 9,07 ili 9,1mm, dok je 9,652mm artimetićki ekvivalent od .38.
Kalibar .44 Magnum (.44 Remington Magnum Pistol):[/b]S&W i Remington stvorili su .44 Magnum, a pojavio se 1955. godine zajedno s revolverom tog kalibra S&W Model 29. U stvaranju tog metka sudjelovao je poznati američki šerif, policijski zapovjednik, policajac i lovac Elmer Keith. Keith nije bio zadovoljan rezultatima .357 kalibra i nastojao je pronaći kompromis između kalibra .357 i .44 Special. Sve do pojave posebnih Super Magnuma, kao što su Casull-ovi ovaj metak jebio najači Magnumov kalibar. Za vrijeme svog postojanja dobio je više nadimaka kao npr. " zaustvljivać vlakova ". Snažni trzaj teških metaka zvali su se "udarcima mule". Za mnoge je strijelce taj trzaj bio previše jak, posebno s mecima koji su se približavali maksimalnom punjenju. To je i razlog zašto mnogi strijelci nisu previše voljeli serije od pedeset rundi na takmičenjima. Postignuća poput onih Prljavog Harryja (pogađanje muhe između očiju na 100 metara), pucanje s boka, dostižna su samo nekolicini odabranih. Ovaj je metak napravljen u USA posebno za oružje za lov na polarne medvjede i sobove kad je to bilo dozvoljeno gotovo u svim državama Sjeverne Amerike. Priča o .44 Magnumu, u odnosu na .44 Special gotovo je jednaka prići o .38 Special i .357 Magnum. Čahura je produžena i za .44 Magnum, da bi se spriječilo ispaljivanje jakih metaka iz .44 Special oružja, pa čak i slučajno ispaljivanje s obzirom na to da oni ne ulaze u stare bubnjeve .44 Special.
Kalibar 9 mm Short (.380 Auto ili .380 Automatic):Ovaj kalibar načinio je oko 1900. poznati izrađivač oružja John Moses Browning, u kombinaciji s izradom jednog svog pištolja. Iako je taj naboj, do kraja osamdesetih bio vrlo popularan u vladinim krugovima, njegova obrambena moć nije bila tako jaka. U usporedbi s 9 mm Para metkom, ovaj kalibar je u nepovoljnom položaju. Namijenjen je za sportsko pucanje.
Kalibar .32 H&R Magnum:Povijest kalibra .32 Harington & Richardson, skraćeno .32 H&R Magnum počinje 1878. godine. U to su vrijeme Smith &Wesson načinili metak .32 S&W za svoj revolver jednostrukog hoda Model 11/2 na prelamanje. Prvobitni je metak imao barutno punjenje. Od 1939. postao je i .32 S&W s nitro punjenjem. Oko 1902. pojavio se novi S&W kalibar, temeljen na starom .32 S&W, koji je nazvan .32 S&W Long. To je bio revolverski metak, namijenjen takmičarskom pucanju revolverima i pištoljima. Razlika u odnosu na stari .32 S&W bila je u dužini čahure, koja je u novom modelu produžena za 8,1 mm tako da je ukupna dužina čahure iznosila 23,6 mm. Time se željelo spriječiti da se jaki .32 S&W Long kalibar ispaljuje iz revolvera starog kalibra. Čahura je ponovo produžena 1984. na 27,3 mm i taj je metak, s puno moćnijim barutnim punjenjem, predstavljen kao .32 H&R Magnum.
Kalibar .38 Special:Kalibar .38 Special jedan je od najstarijih i najpopularnijih kalibara širom svijeta. Metak su 1906. proizveli Smith & Wesson, zajedno s prvim revolverom tog kalibra, Military & Police Model 10. Od tada ovaj je kalibar neobično uspješan, zato što gotovo i nema marke kratkog oružja koji nema ili nije imala u svojoj ponudi .38 Special revolver ili pištolj. Do pojave . 357 Magnum metka i odgovarajućeg revolvera, ovaj kalibar našao je široku primjenu kao policijski metak Sjedinjenih Američkih Država. Jedan od najčešće korištenih metaka za takmičenje je Wadcutter, zbog svoje velike preciznosti. Za ovaj kalibar postoje u prodaji i posebni +P (Super moćni) meci, koji su puno brži od uobićajnih natjecateljskih metaka. Ako koristi ovaj metak, strijelac mora paziti iz kakvog oružja puca, s obzirom na to da stariji modeli revolvera ponekad ne mogu podnijeti maksimalni tlak plinova tih naboja. Ako niste sigurni u izdržljivost svog oružja, bez srama zatražite savjet dobrog oružara. Meci ovog kalibra također se mogu koristiti bez problema za .357 Magnum revolvere. Mjere .38 Special su prilično zbunjujuće. Ovaj kalibar je često označen kao 9mm, ali to nije točno s obzirom na to da je prava mjera 9,07 ili 9,1mm, dok je 9,652mm artimetićki ekvivalent od .38.
Kalibar .44 Magnum (.44 Remington Magnum Pistol):[/b]S&W i Remington stvorili su .44 Magnum, a pojavio se 1955. godine zajedno s revolverom tog kalibra S&W Model 29. U stvaranju tog metka sudjelovao je poznati američki šerif, policijski zapovjednik, policajac i lovac Elmer Keith. Keith nije bio zadovoljan rezultatima .357 kalibra i nastojao je pronaći kompromis između kalibra .357 i .44 Special. Sve do pojave posebnih Super Magnuma, kao što su Casull-ovi ovaj metak jebio najači Magnumov kalibar. Za vrijeme svog postojanja dobio je više nadimaka kao npr. " zaustvljivać vlakova ". Snažni trzaj teških metaka zvali su se "udarcima mule". Za mnoge je strijelce taj trzaj bio previše jak, posebno s mecima koji su se približavali maksimalnom punjenju. To je i razlog zašto mnogi strijelci nisu previše voljeli serije od pedeset rundi na takmičenjima. Postignuća poput onih Prljavog Harryja (pogađanje muhe između očiju na 100 metara), pucanje s boka, dostižna su samo nekolicini odabranih. Ovaj je metak napravljen u USA posebno za oružje za lov na polarne medvjede i sobove kad je to bilo dozvoljeno gotovo u svim državama Sjeverne Amerike. Priča o .44 Magnumu, u odnosu na .44 Special gotovo je jednaka prići o .38 Special i .357 Magnum. Čahura je produžena i za .44 Magnum, da bi se spriječilo ispaljivanje jakih metaka iz .44 Special oružja, pa čak i slučajno ispaljivanje s obzirom na to da oni ne ulaze u stare bubnjeve .44 Special.
Kalibar 9 mm Short (.380 Auto ili .380 Automatic):Ovaj kalibar načinio je oko 1900. poznati izrađivač oružja John Moses Browning, u kombinaciji s izradom jednog svog pištolja. Iako je taj naboj, do kraja osamdesetih bio vrlo popularan u vladinim krugovima, njegova obrambena moć nije bila tako jaka. U usporedbi s 9 mm Para metkom, ovaj kalibar je u nepovoljnom položaju. Namijenjen je za sportsko pucanje.
Kalibar .32 H&R Magnum:Povijest kalibra .32 Harington & Richardson, skraćeno .32 H&R Magnum počinje 1878. godine. U to su vrijeme Smith &Wesson načinili metak .32 S&W za svoj revolver jednostrukog hoda Model 11/2 na prelamanje. Prvobitni je metak imao barutno punjenje. Od 1939. postao je i .32 S&W s nitro punjenjem. Oko 1902. pojavio se novi S&W kalibar, temeljen na starom .32 S&W, koji je nazvan .32 S&W Long. To je bio revolverski metak, namijenjen takmičarskom pucanju revolverima i pištoljima. Razlika u odnosu na stari .32 S&W bila je u dužini čahure, koja je u novom modelu produžena za 8,1 mm tako da je ukupna dužina čahure iznosila 23,6 mm. Time se željelo spriječiti da se jaki .32 S&W Long kalibar ispaljuje iz revolvera starog kalibra. Čahura je ponovo produžena 1984. na 27,3 mm i taj je metak, s puno moćnijim barutnim punjenjem, predstavljen kao .32 H&R Magnum.