johnnyboyy1711 wrote:Nemam ništa protiv lovaca, dapače, želim i jednog dana sam postati lovac, oba djeda su mi bila lovci, ali sam bio premali još itd. Jako sam zagrijan za to, ali bih sam lovio, osobno mi se ne dopada ideja lovačkih društava.
U HR, za loviti moras imati lovacki ispit, lovacku iskaznicu sa markicom za tekucu lonvu godinu (0d 01.04 do 31.03 naedne godine), i pusku upisanu u oruzni list, kao lovacku na drzanje i nosenje, adekvatnog kalibra za divljac koju mislis loviti.
Ne moras biti clan lovackog drustva.
Medjutim, da bi dokumentacija bila kompletna:
jos treba dozvola za lov divljaci od lovoovlastenika lovista gdje lovis, i nakon odstrela zapisnik o izvrsenom lovu i potvrda o porijeklu divljaci. Kasnije ako je divljac trofejna, kao kruna svega i trofejni list. (ova zadnja 4 dokumenta izdaje lovovlastenik, a trofjeni list nakon ocjenjivanja)
U prijevodu znaci, da zapravo kad si u lovu, lovoovlastenik zna gdje lovis, i sto lovis i kad lovis.
Za mladje lovce kojima treba iskustva oko procjene starosti ili trofejne snage divljaci, zapravo je potreba imati lovnog strucnog pratioca kojeg organizira lovovlastenik.
Jako je vazno znati, u sto se puca. Ako ne zbog etike, ono barem zbog financijskoih posljedica. Primjer je recimo jelen, gdje za 150 tocaka, moze se naci za mozda 700 eur, ili zlatni jelen koji ide 5, 6, 7k eur... Kad puknses krivog, cjena raste.
Cak je znalo biti nugodnih situacija gdje lovac uz blagoslov pratioca odstrijeli jaci trofej od planiranog, pa se naknadno posvadjaju oko cijene, na kraju jelen i trofej ostaju lovovolasteniku, a lovac ide kuci praznih ruku...
Opcionalno, moze se loviti na poziv u gostima, kad te zovu u drustvo gdje imas prijatelja... Takvi lovovi su obicno pogonski na divlje svinje, ili ponedgje u Slavoniji na fazana ili sitnu divljac. Meso se ili dijeli na jednake dijelove, ili ostaje loklanom drustvu. To je grupni oblik lova. Gdje kao gost, tesko je doci do trofeja, a meso isto nije u izobilju ako je to motiv lova
Treca opcija je lov na krupnu ne trofjenu divljac: slabiji srnjaci, srne, slabiji jeleni, kosute, nazimad, opet kao turisticki lov, komercijalni.
Opet se postavlja pitanje pratioca, da potvrdi odluku o odstrelu (iza ceg stoji konacni nivo placanja lova).
U zakljucku, nema "samostalnog iskonskog lova" kako mnogi neiskusni zamisljaju. "Uzet pusku i setat po sumi."Naravno da kad steknes iskustvo, u lovackom drustvu, ili u komercijalnom lovistu gdje te vec poznaju da ces s vremenom ici samostalno u suljanje, lov ili ceku, ali u startu tog nema, i nacelno ovisi o dogovoru.
johnnyboyy1711 wrote:
Osobno sam kao i AR-15 fan imao negativna iskustva, na koja sam se većinom samo nasmijao. Od strane lovaca i puškara. Od toga kad sam pred čovjekom koji je imao za par soma eura karabin izrekao da sam ruski SKS kupio za 2500 kn novi u dućanu koji radi mini grupe na 100 metara dobio podsmjeh, na istom mjestu mi je puškar rekao da nema veze što je cijev na SKS-u nova, da "tko zna što su ti Rusi spremni" (došao sam na upucavanje, nije mi djelovalo iz šale)

do toga da je bilo svakakvih čuđenja i negodovanja što sam na strelište donio poluautomatski AKM. I milijardu puta što sam ovako sa strane i na forumu svašta čuo i pročitao. "Što će ti to?", "To je za ubijanje ljudi",... Bezveze mi je sve to skupa. Trebali bi međusobno surađivati, razmjenjivati ideje itd. i protivnici bi nam trebali biti ljudi koji nam žele smanjiti ili oduzeti prava, a ne kolege strijelci, neovisno o tome jesu li sportski strijelci ili lovci.
Sto se preciznosti puske tice, najskuplje puske na svijetu, (cetverocifrene cijene, do preko 100.000 eur po puski), karabini, rigby, holland & holand, purdey, boss, westly richards, ili pogotovu njihove expreseice, nisu cijenjeni radi preciznosti koja je zapravo osrednja do dobra, vec zbog drugih kvaliteta: izrada po mjeri prema narudzbi, najbolji orah na svijetu za kundak, apsolutna pouzdanost, gravure, pozlate, rucni rad, radni sati majstora puskara, regulacija cijevi. U osnovi su proizvod koji stvaraju barem 5 specijalizirani "master gunsmitha", u pet zasebnih radionica umutar jedne firme: kundacar, "cjevar", regulator cijevi, graver, i "lock smith" - odnosno puskar izradjivac akcije ili mehanizma.
Svaka specijalnost zapravo je zanat koji se prenosi s oca na sina, a naslov "master gunsmith" se dobija nakon pustih godina iskustva i prakse... Poanta, je da cijena puske nije direktno vezana sa preciznoscu i grupiranjem pogodaka u meti.
I jeftina puska moze biti precizna, Ducani su ih puni, Tikka na primjer.
Sta se tice
da military style puske koje spominjes nemaju funkciju (u civilno drustvu), pa realno i nemaju.
Ne zato sto su ovakve ili onakve, za lov nisu bas nesto, da li po tezini ko m76 , ili po nekom drugom kriteriju (neadekvatnost kalibra recimo) gdje 223, ili 7.62x39, moze zakonski loviti samo do velicine srnjaka, ili ispod.
Medjutim, ako govorimo o sportskom streljastvu discipline za takve puske na nekom nacionlanom nivou nema. (izuzetak VK pap, bez optike)
Ako uzmes za primjer m76, puska je sasvim ok, kao takva.
Moze se registirirati.
medjutim za lov je po meni preteska.
Za streljastvo, ne postoji ni jedna disciplina, a moze se probati sniper po sniper kupovima, ali moderne repeitirke su preciznije, pa nije konkurentna.
Tako da je osnovni razlog neadekvatnosti, ne posotojanje adekvatne discipline za takve puske, gdje bi se moglo natjecati.
(na primjer "turnir za PA puske s optikom"...)
Pa onda ispada, da onaj ko ju ima, ima ju iz gusta, ili uspomene, i da povremeno moze gadjati u metu, za vlastito zadovoljstvo. To jest validan razlog, ali takvih ljudi ima malo procentualno. Plus oni koji imaju pusku radi preciznosti, ili oni koji imaju pusku radi lova nerijetko pokazuju netrpeljivost ka ovim tipovima pusaka.
I po meni trebalo bi uvesti discipline ili loklane turnire za takvu vrstu pusaka.
Mislim da ideja o tome ima, ali jos se nije realiziralo. Za sad je, barem prvi korak po meni ucinjen, zakonodavac je omogcio kupoivnu i registraciju takvih pusaka, sad bi trebali po malo klubovi poceti razmisljati o organizaciji turnira za takve puske.