GRIVASTI SKAKAC U HRVATSKOJ I U HERCEGOVINI
-
jolly
- Cinker - bojna
- Posts: 7749
- Joined: 26 Feb 2012, 13:10
- Has thanked: 7 times
- Been thanked: 13 times
GRIVASTI SKAKAC U HRVATSKOJ I U HERCEGOVINI
Grivasti skakač sa Mosora naselio hercegovačke planine, potvrđen na Zavelimu i Kamešnici
Grivasti skakači sa Mosora su viđeni na Zavelimu i Kamešnici u Hercegovini, a postoje i opažanja s Biokova. Procjenjuje se da populacija na Mosoru trenutno broji 300 – 400 jedinki. Paralelno s tim, iz CIC-a stižu informacije o pripremi priznanja grivastog skakača kao nove lovne divljači u Hrvatskoj (kako navodi POU Capreolus).
Od gatera do planina – kako je sve počelo
Grivasti skakač, alohtona divljač podrijetlom iz sjeverne Afrike, na hrvatskom se prostoru pojavio kada ga je Miro Olujić udomio u gateru kod Jelse na Hvaru, a potom preselio u ograđeni prostor na Mosoru. Nakon razbijanja ograde, dio skakača pobjegao je u prirodu i naselio šire područje Mosora.
Danas se procjenjuje da ih na Mosoru obitava 300 – 400 komada, a nova opažanja potvrđuju kako je populacija prešla državnu granicu i nastanila planinske dijelove Hercegovine – prije svega Zavelim i Kamešnicu.
Dvije teorije širenja
U izvještajima se navode dvije moguće verzije:
• spontana migracija – unatoč ranijim tvrdnjama da se skakač ne udaljava od matičnog staništa (dr. Gančević 2022. godine)
• ljudski utjecaj – mogućnost da su pojedine jedinke ulovljene i ispuštene na Zavelimu, odakle su se raširile dalje
Hercegovački lovci ovu pojavu vide pozitivno, ističući da je riječ o dobrodošloj planinskoj divljači.
Skakač ulazi u proceduru priznanja lovne vrste?
Prema informacijama bliskim CIC-u (kako navodi POU Capreolus), u tijeku je priprema za službeno uvrštavanje grivastog skakača na listu lovne divljači u Hrvatskoj. Stručnjaci već rade na grafičkim prikazima kriterija za ocjenu trofeja, koji će biti predstavljeni na CIC forumu u Ženevi.
Razlog je jasan – riječ je o vrlo atraktivnoj trofejnoj vrsti:
• snažni, raskošni rogovi
• otpornost na oskudnu hranu i klimatske uvjete
• prilagodljivost planinskim terenima
• visoka vrijednost u međunarodnim safari krugovima
Povijesni presedan: Hvar kao prva “lektira”
Ovo nije prvi put da se skakač pokazao uspješnim u širenju. Kada je 1988. godine provaljena ograda u lovištu Pelegrin na Hvaru, 11 grla se raširilo po cijelom otoku – sve do Sućurja, gotovo 90 km dalje. Na tom području u idućih pet godina odstrijeljeno je preko 50 skakača.
Suživot s postojećom planinskom divljači
Prema zasad dostupnim opažanjima, grivasti skakači i mufloni dobro koegzistiraju na terenu i ne pokazuju međusobni negativan utjecaj. Riječ je o vrstama koje koriste različite mikrostanišne niše, pa trenutno nema indikacija da bi dolazak skakača smanjio brojnost muflona.
Ono što ostaje otvoreno pitanje je odnos s divokozom, s obzirom na to da grivasti skakač zauzima više nadmorske zone – na elevacijama tipičnim za staništa divokoze, za razliku od muflona koji borave niže. Tek će naredne sezone pokazati hoće li dolazak skakača utjecati na raspored i brojnost divokoze na tim planinskim predjelima.
Novi faktor u planinskom lovstvu
Ako grivasti skakač bude službeno priznat kao lovna divljač, hrvatska planinska lovišta dobivaju novu vrstu s jasnim trofejnim potencijalom i potrebom za novim pravilima gospodarenja.
Širenje s Mosora u Hercegovinu pokazuje da ova vrsta piše vlastitu kartu staništa.
Poveznica:
https://blog.oruzje.hr/category/lovstvo/
Grivasti skakači sa Mosora su viđeni na Zavelimu i Kamešnici u Hercegovini, a postoje i opažanja s Biokova. Procjenjuje se da populacija na Mosoru trenutno broji 300 – 400 jedinki. Paralelno s tim, iz CIC-a stižu informacije o pripremi priznanja grivastog skakača kao nove lovne divljači u Hrvatskoj (kako navodi POU Capreolus).
Od gatera do planina – kako je sve počelo
Grivasti skakač, alohtona divljač podrijetlom iz sjeverne Afrike, na hrvatskom se prostoru pojavio kada ga je Miro Olujić udomio u gateru kod Jelse na Hvaru, a potom preselio u ograđeni prostor na Mosoru. Nakon razbijanja ograde, dio skakača pobjegao je u prirodu i naselio šire područje Mosora.
Danas se procjenjuje da ih na Mosoru obitava 300 – 400 komada, a nova opažanja potvrđuju kako je populacija prešla državnu granicu i nastanila planinske dijelove Hercegovine – prije svega Zavelim i Kamešnicu.
Dvije teorije širenja
U izvještajima se navode dvije moguće verzije:
• spontana migracija – unatoč ranijim tvrdnjama da se skakač ne udaljava od matičnog staništa (dr. Gančević 2022. godine)
• ljudski utjecaj – mogućnost da su pojedine jedinke ulovljene i ispuštene na Zavelimu, odakle su se raširile dalje
Hercegovački lovci ovu pojavu vide pozitivno, ističući da je riječ o dobrodošloj planinskoj divljači.
Skakač ulazi u proceduru priznanja lovne vrste?
Prema informacijama bliskim CIC-u (kako navodi POU Capreolus), u tijeku je priprema za službeno uvrštavanje grivastog skakača na listu lovne divljači u Hrvatskoj. Stručnjaci već rade na grafičkim prikazima kriterija za ocjenu trofeja, koji će biti predstavljeni na CIC forumu u Ženevi.
Razlog je jasan – riječ je o vrlo atraktivnoj trofejnoj vrsti:
• snažni, raskošni rogovi
• otpornost na oskudnu hranu i klimatske uvjete
• prilagodljivost planinskim terenima
• visoka vrijednost u međunarodnim safari krugovima
Povijesni presedan: Hvar kao prva “lektira”
Ovo nije prvi put da se skakač pokazao uspješnim u širenju. Kada je 1988. godine provaljena ograda u lovištu Pelegrin na Hvaru, 11 grla se raširilo po cijelom otoku – sve do Sućurja, gotovo 90 km dalje. Na tom području u idućih pet godina odstrijeljeno je preko 50 skakača.
Suživot s postojećom planinskom divljači
Prema zasad dostupnim opažanjima, grivasti skakači i mufloni dobro koegzistiraju na terenu i ne pokazuju međusobni negativan utjecaj. Riječ je o vrstama koje koriste različite mikrostanišne niše, pa trenutno nema indikacija da bi dolazak skakača smanjio brojnost muflona.
Ono što ostaje otvoreno pitanje je odnos s divokozom, s obzirom na to da grivasti skakač zauzima više nadmorske zone – na elevacijama tipičnim za staništa divokoze, za razliku od muflona koji borave niže. Tek će naredne sezone pokazati hoće li dolazak skakača utjecati na raspored i brojnost divokoze na tim planinskim predjelima.
Novi faktor u planinskom lovstvu
Ako grivasti skakač bude službeno priznat kao lovna divljač, hrvatska planinska lovišta dobivaju novu vrstu s jasnim trofejnim potencijalom i potrebom za novim pravilima gospodarenja.
Širenje s Mosora u Hercegovinu pokazuje da ova vrsta piše vlastitu kartu staništa.
Poveznica:
https://blog.oruzje.hr/category/lovstvo/
- Attachments
-
Turn better into best!
Support your local gun shop!
E. Hemingway: "I never knew of a morning in Africa when I woke up and was not happy.”
Support your local gun shop!
E. Hemingway: "I never knew of a morning in Africa when I woke up and was not happy.”
-
jolly
- Cinker - bojna
- Posts: 7749
- Joined: 26 Feb 2012, 13:10
- Has thanked: 7 times
- Been thanked: 13 times
Re: GRIVASTI SKAKAC U HRVATSKOJ I U HERCEGOVINI
Relativno svjezi clanak u Slobodnoj Dalmaciji:
https://slobodnadalmacija.hr/split-i-zu ... ze-1448622
Na Mosoru se razmnožila egzotična vrsta iz sjeverne Afrike! Preskočila je ograđeno lovište, ni vuk joj ništa ne može...
Ima od toga četvrt stoljeća kada je Miroslav Stjepan Olujić dobio koncesiju na državno lovište Mosor. U to vrijeme početkom novog tisućljeća radilo se o pomalo devastiranom području, što se tiče divljači, za što su zaslugu pripisali krivolovcima čiji je "zanat" u to poslijeratno vrijeme itekako doprinio padu populacije divljači na toj jednoj od većih srednjodalmatinskih planina.
Koju godinu kasnije, dvanaest tisuća hektara lovnog područja na Mosoru postalo je pravi eldorado po brojnosti i raznolikosti divljači. Dobre uzgojne mjere i uredno provođenje lovno-gospodarske osnove, to je lovište ubrzo u lovačkim krugovima došlo na glas svetosti i van granica Lijepe naše.
Pogotovo nakon što se na tom duboko erodiranom vapnenjaku, njegovim mrkim liticama i nazubljenim kukovima našao afrički grivasti skakač. Definitivno egzota među mosorskom divljači, čiji je značaj prepoznao i car Dioklecijan, u čijem je mauzoleju današnjoj splitskoj prvostolnici sv. Dujma, u kamenu isklesan reljef lova na tu plemenitu divljač.
Dvije tisuće godina kasnije ta izumrla vrsta na Mosor je stigla kako „pokazna“ divljač smještena u ograđeni gater gdje su lovci i prijatelji lova mogli uživati u njegovoj ljepoti.
Prije dvadesetak godina skakači su preskočili metalnu ogradu i ubrzo se razmilili po planini do te mjere da se u zapadnoeuropskim državama prilikom polaganja ispita u lovačkim školama, grivasti skakač spominje kao divljač čije se stanište osim na sjeveru Afrike u saharskom području zapadno od Nila, nalazi u Španjolskoj i Hrvatskoj.
Da stvar bude uvjerljivija, lovno turistička agencija "Forst-Eibenstein" na redovitom godišnjem sajmu lova u Dortmundu u svrhu svoje promidžbe na tradicionalnoj lutriji ponudila je trodnevni lov na afričkog grivastog skakača u Hrvatskoj s pravom odstrela ženke tog papkara iz porodice šupljorožaca. Sv. Eustahije, inače uz sv. Huberta, zaštitnik lovaca, lovočuvara i šumara osmjehnuo se mladom Tammo Bronnu iz gradića Leera u Donjoj Saskoj.
I onda kada vam jave da dolazi Nijemac u Hrvatsku loviti afričkog grivastog skakača, morate se odazvati. Na prvu mislite - priča za naslovnicu. Više onako iz fundusa bajki. Kada vam se nešto čudesno i nadnaravno isprepleće sa zbiljskim na takav način da između prirodnog i natprirodnog, stvarnog i izmišljenog, nema pravih suprotnosti, uvjerite se da je polaritet nemogućeg i mogućeg, na strani ovog potonjeg.
Zato put pod noge i ka‘ Mosoru.
Polazišna točka Gata odnosno parkiralište ispred Vatrogasnog doma od kuda smo se zajedno s gostom iz Njemačke, našim vodičem, ujedno i lovočuvarom Goranom Siničićem, i koncesionarom lovišta i vlasnikom tvrtke "Dalmacijalov" d.o.o. Mirom Olujićem krenuli u prsa nadošloj buri koja se strmoglavila niz visoke litice i vratila u stvarnost. S dva terenca pogona na sva četiri kotača uskom planinskom stazom na mjestima podlokanim kišnim bujicama koje se slijevaju niz planinu, zašli smo u postojbinu muflona i grivastih skakača.
„Nova kuća, Studenac, Kraljičin kanjon…,“ samo je dio lokaliteta od kuda smo pratili kretanje skakača ili berberske ovce, arruida ili audada, kako još zovu ovu vrstu divljači koju zoolozi smatraju poveznicom koze i ovce, jer tobože ima obilježje obje vrste.
- Izraženije su osobine koze. Posebno je to upečatljivo prilikom njenog kretanja. Radi se o vrlo snažnoj životinji, posebno u prednjem dijelu tijela što grivaču daje za pravo da ga se etiketira kao jednu od najboljih životinjskih vrsta po pitanju kretanja odnosno skakanja i penjanja po ovom krškom dijelu. I sami možete vidjeti kako se bez problema vere uz ove horizontalne litice. Tu je zaštićen od predatora. Jer ni vuk, pa ni drugi predatori, ne mogu ni u kojem slučaju prići njihovom staništu.
Također imaju urođeni obrambeni mehanizam. Istaknuti rogovi koji su u odraslog mužjaka dugački preko osamdeset centimetara i rastu unatrag, najbolja su obrana od vukova, dok u muflona tako što nije izraženo. Zbog čega smo proteklih godina imali milijunske štete na muflonskoj i ostaloj divljači. Upravo zbog prisutnosti vuka - upoznao nas je Miro Olujić sa navikama i opasnostima koje vrebaju grivaste skakače, dok se paralelno drmusamo planinskim putevima tražeći adekvatnu lokaciju od kuda krećemo zaći u planinska bespuća.
Našem domaćinu koji je u svom šest desetljeća dugom lovačkom stažu obišao sva važnija svjetska lovišta, od Kanade do Sibira, preko Afrike do Australije, Mosor je ono najuzvišenije. Onaj zenit, kota iznad obzora u koju je ovaj osmadesetdvogodišnjak stotinu puta dosegao.
- Rijetko kada da nisam u planini. To je moja hrana, ono što me ispunja. Posebno kad vidim rezultate našeg rada. Zbog toga nam dolaze gosti iz svih krajeva svijeta. Ovdje su lovili Rusi, Amerikanci, Koreanci, cijela Europa i svi su se zadovoljni ponovo vraćali.
Danas pratimo ovog mladog Nijemca. Dosta je hladno, a bura „temeljito“ brije, pa se bojim da će se životinje uzverati na sami planinski horizont. Teško je to objasniti tu pojavu. Umjesto da se zaklone pod litice i zalegnu prema suncu, oni se penju na njegove vrhove. U svakom slučaju ne vjerujem da ih nećemo ugledati - pun optimizma će Olujić.
Tek što je završio iz drugog automobila stiže dojava da su viđene četiri jedinke kraj „Studenca“ poviše crkvice sv. Ivana iz 14. stoljeća. Brzo se zaustavljamo na proširenoj zaravni pored puta i dvoglede u ruke, dok vodič Goran Siničić i njemački gost zajedno s našim fotoreporterom Nikolom Brboležom ulaze u gustiš prema vrhu Mosora gdje su viđene. Međutim, nakon sat vremena lovci na trofeje i fotografiju, vraćaju se praznih ruku.
- Došli smo im na nekih sedamdesetak metara. Onda su ušetale u gustiš - govori Goran spuštajući se niz mosorske obronke.
Idemo dalje. Moramo ih naći. Čudi me kako nisu zalegli s obzirom da je sunčan dan. Ovo je prava ura kada oni preživaju -prisnažuje Olujić.
Zaključili su da je puno bolje ići malo zapadnije, gdje, navodno, ima više grla. Međutim, to zapadnije vratilo nas je na prvotnu poziciju jer su skakači odskakutali natrag, blizu solišta.
- Nije praksa da životinje odstreljujemo kraj hrane. To nije etično. Iz razloga što više tu neće doći. A to nam nije u interesu.
To je značilo ruksake na leđa i ponovo u zavjetrinu mosorskog masiva.
- Eno ih! - poviče Olujić signalizirajući da se divljač kreće ponovo put zapada. Dok netremice gleda kroz dalekozor, tiho putem mobilne veze navigaje lovce prema lovini. Životinje su, međutim, promijenile smjer i krenule prema sjeveru odnosno nepristupačnom dijelu u koji, eto, može samo koza kročiti.
Tammo Bronn ni u jednom trenutku ne pokazuje znakove razočaranja.
- U dobroj sam kondiciji. I ovo mi ne predstavlja neki napor. Navikao sam na pokret. Inače, naša obitelj se bavi stočarstvom. Otac ima preko dvjesto mliječnih krava, stoga mi ovo ne pada teško. Lov je moj ispušni ventil - priča nam Bronn dok ponovno stavlja pušku na rame ne bi li treći pokušaj bio sretniji nego prethodna dva.
Javljeno je da je jedno manje krdo od petnaestak jedinki viđeno iznad sela Zvečanje u planinskoj goleti i da im se može lako prići.
- Dočekat ćemo ih u sačekuši - spretno će Goran koji Mosor poznaje kao svoj džep. Ni sam ne zna koliko je puta propješačio planinu.
- Idu prema vama - javljaju izviđači s terena. Goran je imao pravo kad je rekao da će sigurno ići u tom smjeru. Druge solucije nemaju. I najednom se planinom prolomio puščani hitac. Bome odjeknulo je od Klis Kose do Blata na Cetini do kuda se prostire gordi Mosor. Precizno oko i mirna ruka položili su na dlaku grivastog skakača.
- Nikada se dosad nisam susreo s ovom vrstom divljači. Jedino u literaturi i prilikom polaganja lovačkog ispita. Tek tada sam saznao da u Hrvatskoj odnosno Dalmaciji postoji stanište ovih životinja. Nije mi ni na kraj pameti bilo da ću ih ja jednog dana loviti upravo tu u vašoj zemlji - kazao nam je Tammo.
Najsretniji je ipak vlasnik Dalmacijalova d.o.o. Stjepan Miro Olujić. Pogotovo zato što je htio da se to sve odigra tijekom našeg posjeta.
Da ne govorimo koliko smo se leda nauživali. Što je rekao naš domaćin, najbolje bi bilo da smo pršuti. Bome bi se brzo osušili.
Naime, afrički grivasti skakač, zahvaljujući birokraciji, trenutno je jedina životinja koja ne spada u zaštićene vrste, ali ni u lovnu divljač. Drugim riječima, nema nikakav status. Mada tvrde u LS Splitsko-dalmatinske županije lovi se kao invazivna alohtona vrsta. Odstreljuje se temeljem rješenja o izlovljavanju Ministarstva kulture i propisa Ministarstva poljoprivrede.
Trenutno zagovornici grivastih skakača željno iščekuju uvrštavanje ove vrste divljači u lovnu divljač ukoliko se prihvati prijedlog izmjene i dopune zakona o lovstvu i davanje ovim „strancima, pravo građanstva“.
Međutim, još od 2002. godine traje bitka za legaliziranje i udomljavanje ove vrste divljači na područje RH-a. Od tog vremena dogodile su se brojne promjene; promijenili se resorni ministri, brusila se stručna mišljenja, neki su čak obranili doktorate na temu skakača, a bilo je potrebno samo zaviriti u splitsku katedralu i vidjeti nebrušene Dioklecijanove skakače najvjerojatnije preslikane iz Solina kraj Jadra.
https://slobodnadalmacija.hr/split-i-zu ... ze-1448622
Na Mosoru se razmnožila egzotična vrsta iz sjeverne Afrike! Preskočila je ograđeno lovište, ni vuk joj ništa ne može...
Ima od toga četvrt stoljeća kada je Miroslav Stjepan Olujić dobio koncesiju na državno lovište Mosor. U to vrijeme početkom novog tisućljeća radilo se o pomalo devastiranom području, što se tiče divljači, za što su zaslugu pripisali krivolovcima čiji je "zanat" u to poslijeratno vrijeme itekako doprinio padu populacije divljači na toj jednoj od većih srednjodalmatinskih planina.
Koju godinu kasnije, dvanaest tisuća hektara lovnog područja na Mosoru postalo je pravi eldorado po brojnosti i raznolikosti divljači. Dobre uzgojne mjere i uredno provođenje lovno-gospodarske osnove, to je lovište ubrzo u lovačkim krugovima došlo na glas svetosti i van granica Lijepe naše.
Pogotovo nakon što se na tom duboko erodiranom vapnenjaku, njegovim mrkim liticama i nazubljenim kukovima našao afrički grivasti skakač. Definitivno egzota među mosorskom divljači, čiji je značaj prepoznao i car Dioklecijan, u čijem je mauzoleju današnjoj splitskoj prvostolnici sv. Dujma, u kamenu isklesan reljef lova na tu plemenitu divljač.
Dvije tisuće godina kasnije ta izumrla vrsta na Mosor je stigla kako „pokazna“ divljač smještena u ograđeni gater gdje su lovci i prijatelji lova mogli uživati u njegovoj ljepoti.
Prije dvadesetak godina skakači su preskočili metalnu ogradu i ubrzo se razmilili po planini do te mjere da se u zapadnoeuropskim državama prilikom polaganja ispita u lovačkim školama, grivasti skakač spominje kao divljač čije se stanište osim na sjeveru Afrike u saharskom području zapadno od Nila, nalazi u Španjolskoj i Hrvatskoj.
Da stvar bude uvjerljivija, lovno turistička agencija "Forst-Eibenstein" na redovitom godišnjem sajmu lova u Dortmundu u svrhu svoje promidžbe na tradicionalnoj lutriji ponudila je trodnevni lov na afričkog grivastog skakača u Hrvatskoj s pravom odstrela ženke tog papkara iz porodice šupljorožaca. Sv. Eustahije, inače uz sv. Huberta, zaštitnik lovaca, lovočuvara i šumara osmjehnuo se mladom Tammo Bronnu iz gradića Leera u Donjoj Saskoj.
I onda kada vam jave da dolazi Nijemac u Hrvatsku loviti afričkog grivastog skakača, morate se odazvati. Na prvu mislite - priča za naslovnicu. Više onako iz fundusa bajki. Kada vam se nešto čudesno i nadnaravno isprepleće sa zbiljskim na takav način da između prirodnog i natprirodnog, stvarnog i izmišljenog, nema pravih suprotnosti, uvjerite se da je polaritet nemogućeg i mogućeg, na strani ovog potonjeg.
Zato put pod noge i ka‘ Mosoru.
Polazišna točka Gata odnosno parkiralište ispred Vatrogasnog doma od kuda smo se zajedno s gostom iz Njemačke, našim vodičem, ujedno i lovočuvarom Goranom Siničićem, i koncesionarom lovišta i vlasnikom tvrtke "Dalmacijalov" d.o.o. Mirom Olujićem krenuli u prsa nadošloj buri koja se strmoglavila niz visoke litice i vratila u stvarnost. S dva terenca pogona na sva četiri kotača uskom planinskom stazom na mjestima podlokanim kišnim bujicama koje se slijevaju niz planinu, zašli smo u postojbinu muflona i grivastih skakača.
„Nova kuća, Studenac, Kraljičin kanjon…,“ samo je dio lokaliteta od kuda smo pratili kretanje skakača ili berberske ovce, arruida ili audada, kako još zovu ovu vrstu divljači koju zoolozi smatraju poveznicom koze i ovce, jer tobože ima obilježje obje vrste.
- Izraženije su osobine koze. Posebno je to upečatljivo prilikom njenog kretanja. Radi se o vrlo snažnoj životinji, posebno u prednjem dijelu tijela što grivaču daje za pravo da ga se etiketira kao jednu od najboljih životinjskih vrsta po pitanju kretanja odnosno skakanja i penjanja po ovom krškom dijelu. I sami možete vidjeti kako se bez problema vere uz ove horizontalne litice. Tu je zaštićen od predatora. Jer ni vuk, pa ni drugi predatori, ne mogu ni u kojem slučaju prići njihovom staništu.
Također imaju urođeni obrambeni mehanizam. Istaknuti rogovi koji su u odraslog mužjaka dugački preko osamdeset centimetara i rastu unatrag, najbolja su obrana od vukova, dok u muflona tako što nije izraženo. Zbog čega smo proteklih godina imali milijunske štete na muflonskoj i ostaloj divljači. Upravo zbog prisutnosti vuka - upoznao nas je Miro Olujić sa navikama i opasnostima koje vrebaju grivaste skakače, dok se paralelno drmusamo planinskim putevima tražeći adekvatnu lokaciju od kuda krećemo zaći u planinska bespuća.
Našem domaćinu koji je u svom šest desetljeća dugom lovačkom stažu obišao sva važnija svjetska lovišta, od Kanade do Sibira, preko Afrike do Australije, Mosor je ono najuzvišenije. Onaj zenit, kota iznad obzora u koju je ovaj osmadesetdvogodišnjak stotinu puta dosegao.
- Rijetko kada da nisam u planini. To je moja hrana, ono što me ispunja. Posebno kad vidim rezultate našeg rada. Zbog toga nam dolaze gosti iz svih krajeva svijeta. Ovdje su lovili Rusi, Amerikanci, Koreanci, cijela Europa i svi su se zadovoljni ponovo vraćali.
Danas pratimo ovog mladog Nijemca. Dosta je hladno, a bura „temeljito“ brije, pa se bojim da će se životinje uzverati na sami planinski horizont. Teško je to objasniti tu pojavu. Umjesto da se zaklone pod litice i zalegnu prema suncu, oni se penju na njegove vrhove. U svakom slučaju ne vjerujem da ih nećemo ugledati - pun optimizma će Olujić.
Tek što je završio iz drugog automobila stiže dojava da su viđene četiri jedinke kraj „Studenca“ poviše crkvice sv. Ivana iz 14. stoljeća. Brzo se zaustavljamo na proširenoj zaravni pored puta i dvoglede u ruke, dok vodič Goran Siničić i njemački gost zajedno s našim fotoreporterom Nikolom Brboležom ulaze u gustiš prema vrhu Mosora gdje su viđene. Međutim, nakon sat vremena lovci na trofeje i fotografiju, vraćaju se praznih ruku.
- Došli smo im na nekih sedamdesetak metara. Onda su ušetale u gustiš - govori Goran spuštajući se niz mosorske obronke.
Idemo dalje. Moramo ih naći. Čudi me kako nisu zalegli s obzirom da je sunčan dan. Ovo je prava ura kada oni preživaju -prisnažuje Olujić.
Zaključili su da je puno bolje ići malo zapadnije, gdje, navodno, ima više grla. Međutim, to zapadnije vratilo nas je na prvotnu poziciju jer su skakači odskakutali natrag, blizu solišta.
- Nije praksa da životinje odstreljujemo kraj hrane. To nije etično. Iz razloga što više tu neće doći. A to nam nije u interesu.
To je značilo ruksake na leđa i ponovo u zavjetrinu mosorskog masiva.
- Eno ih! - poviče Olujić signalizirajući da se divljač kreće ponovo put zapada. Dok netremice gleda kroz dalekozor, tiho putem mobilne veze navigaje lovce prema lovini. Životinje su, međutim, promijenile smjer i krenule prema sjeveru odnosno nepristupačnom dijelu u koji, eto, može samo koza kročiti.
Tammo Bronn ni u jednom trenutku ne pokazuje znakove razočaranja.
- U dobroj sam kondiciji. I ovo mi ne predstavlja neki napor. Navikao sam na pokret. Inače, naša obitelj se bavi stočarstvom. Otac ima preko dvjesto mliječnih krava, stoga mi ovo ne pada teško. Lov je moj ispušni ventil - priča nam Bronn dok ponovno stavlja pušku na rame ne bi li treći pokušaj bio sretniji nego prethodna dva.
Javljeno je da je jedno manje krdo od petnaestak jedinki viđeno iznad sela Zvečanje u planinskoj goleti i da im se može lako prići.
- Dočekat ćemo ih u sačekuši - spretno će Goran koji Mosor poznaje kao svoj džep. Ni sam ne zna koliko je puta propješačio planinu.
- Idu prema vama - javljaju izviđači s terena. Goran je imao pravo kad je rekao da će sigurno ići u tom smjeru. Druge solucije nemaju. I najednom se planinom prolomio puščani hitac. Bome odjeknulo je od Klis Kose do Blata na Cetini do kuda se prostire gordi Mosor. Precizno oko i mirna ruka položili su na dlaku grivastog skakača.
- Nikada se dosad nisam susreo s ovom vrstom divljači. Jedino u literaturi i prilikom polaganja lovačkog ispita. Tek tada sam saznao da u Hrvatskoj odnosno Dalmaciji postoji stanište ovih životinja. Nije mi ni na kraj pameti bilo da ću ih ja jednog dana loviti upravo tu u vašoj zemlji - kazao nam je Tammo.
Najsretniji je ipak vlasnik Dalmacijalova d.o.o. Stjepan Miro Olujić. Pogotovo zato što je htio da se to sve odigra tijekom našeg posjeta.
Da ne govorimo koliko smo se leda nauživali. Što je rekao naš domaćin, najbolje bi bilo da smo pršuti. Bome bi se brzo osušili.
Naime, afrički grivasti skakač, zahvaljujući birokraciji, trenutno je jedina životinja koja ne spada u zaštićene vrste, ali ni u lovnu divljač. Drugim riječima, nema nikakav status. Mada tvrde u LS Splitsko-dalmatinske županije lovi se kao invazivna alohtona vrsta. Odstreljuje se temeljem rješenja o izlovljavanju Ministarstva kulture i propisa Ministarstva poljoprivrede.
Trenutno zagovornici grivastih skakača željno iščekuju uvrštavanje ove vrste divljači u lovnu divljač ukoliko se prihvati prijedlog izmjene i dopune zakona o lovstvu i davanje ovim „strancima, pravo građanstva“.
Međutim, još od 2002. godine traje bitka za legaliziranje i udomljavanje ove vrste divljači na područje RH-a. Od tog vremena dogodile su se brojne promjene; promijenili se resorni ministri, brusila se stručna mišljenja, neki su čak obranili doktorate na temu skakača, a bilo je potrebno samo zaviriti u splitsku katedralu i vidjeti nebrušene Dioklecijanove skakače najvjerojatnije preslikane iz Solina kraj Jadra.
- Attachments
-
Turn better into best!
Support your local gun shop!
E. Hemingway: "I never knew of a morning in Africa when I woke up and was not happy.”
Support your local gun shop!
E. Hemingway: "I never knew of a morning in Africa when I woke up and was not happy.”
-
jolly
- Cinker - bojna
- Posts: 7749
- Joined: 26 Feb 2012, 13:10
- Has thanked: 7 times
- Been thanked: 13 times
Re: GRIVASTI SKAKAC U HRVATSKOJ I U HERCEGOVINI
Turn better into best!
Support your local gun shop!
E. Hemingway: "I never knew of a morning in Africa when I woke up and was not happy.”
Support your local gun shop!
E. Hemingway: "I never knew of a morning in Africa when I woke up and was not happy.”
Who is online
Users browsing this forum: No registered users and 1 guest